Čitah i spomenu nešto o mračnom dobu i, kako mi sve to skupa bi podosadno, a i loša mu teza, odvede me misao u onaj prazni momenat. Iz kojeg se povratih s, bezmalo, alelujom.
Mislim, zašto je gotovo svakome na Planeti poznat pojam mračno doba, a, istovremeno, nemamo pojam svijetlo doba, doba svjetla ili bar nešto što bi mirisalo na to značenje? Pa i kovač ovog mračnog pojma, uvaženi gospodin Petrarka, došao je do istog uspoređujući svoje doba s antičkim, koje je u istom epu nazvao doba svjetla. Ne bih se sada raspravljala s Petrarkom oko njegovog izbora za doba svjetla, ako ništa drugo, a ono zbog blage vremenske prednosti u futuru.
Interesuje me zašto naša civilizacija ima kolokvijalno mračno doba, ali ne i kolokvijalnu svijetlu alternativu?
[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/life-in-the-dark-ages_zpsazebpphf.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/life-in-the-dark-ages_zpsazebpphf.jpg[/IMG][/URL]
eh,dobro pitanje. cuo sam za petrarku,al nisam imo pojma da je on to zakuho
Zakuhali su ti pjesnici svašta. Mislim, mi to danas zovemo poezijom, a ljudi iznosili filozofske teze kroz stih. Imaš cijele epove koji su, ustvari, filozofske rasprave ili ogledi.
vladajuca paradigma stiti samu sebe.
mi volimo vjerovati da smo ono najbolje sto se u datim okolnostima moglo izvuci , da smo vrhunac neceg, rezultat kontinuiranog progresa i unaprijedjenja i da su nasi izbori iz kojih prosticu nase vrijednosti neupitni i jedini ispravni .
svjetla alternativa bi opasno ugrozila tu ideju, suprostavljajuci sve to necemu drugom. kome, cemu, kome bi to koristilo a kome ne …
a pokušavao je Platon sa Drzavom. zanimljivo je kako su se na tom jednom mjestu u relativno kratkom vremenu intenzivno lomile paradigme da bi na kraju neko naglo i po prilici nestrpljivo zasvirao kraj, proces je zaustavljen i mi smo skoro slucajno zavrsili na onom sto se u tom trenutku zateklo i sto mozda manje slucajno tvori nase vrijednosti danas. poslije je u par navrata bilo jos samo nekoliko kozmetickih ucvrscenja po istom kalupu
Iiii, da!
Da.
Kako je u toj vladajućoj paradigmi ugušena rastuća potreba, koja je, i bez gledanja na sat, sada veliki, veeeeeeeeeeeeliki napuhani balon, nije ružičašt, opasan je i puknuće, a prijeti baš svakoj vrijednosti unutar ove civilizacije? Vjerujem tvojoj prosudbi, ali i znam – da bi ona funkcionisala, a funkcioniše, potrebni su ljudi, neki ljudi, nekih puno ljudi, gotovo svi ljudi kojima nije problem kolokvijalno se usaglasiti oko mraka, ali imaju problem postići saglasnost oko svjetla.
Koji nemaju problem imenovati šta ne žele biti, pa tek onda traže šta žele biti.
Ta obrnuta paradigma mene muči i ne znam da li je odvajkada u ljudskoj prirodi (ako tako nešto kao što je ljudska priroda uopšte postoji) ili je nametnuta i prenošena, pa i genetskim pamćenjem? Ako je ovo drugo, onda je to sistematičan napad na sve što humanizam jeste. Polagani i sigurni istrijebitelj.