Ne pišem o svjetlosti i tami kao prisustvu ili odsustvu. Pišem o njihovim svojstvima kojih ne bi bilo bez brižljivog podražavanja mašte prvog pripovjedača kroz generacije. Onoga koji je prvi ugazio u kontekst.
Kada bih pisala o prvome, pitala bih šta je odsustvo u svjetlosti i prisustvo u tami? Pitala bih, potom, šta je prisustvo u svjetlosti i odsustvo u tami?
Da li bi bilo moguće pisati o tome zaobilazeći kontekst?
kako je prvi pripovjedac definirao svojstva ?
Baš to pokušavam rastopiti Goste. Ali ne razgraditi (kiselinom), nego pustiti sporom i upornom vremenu da rastopi, da svaka kapljica ispari ostavivši netaknuto originalno jedinjenje.
skicirao sam na brzinu kod prvog citanja, prije tvog komentara:
da li postoji uopste svojstvo po sebi bez bilo kakvog konteksta ?
sta rade svjetlo i tama kada niko ne posmatra i ne pripovjeda o tome ? da li se druze i onda podijele uloge samo kad se pojavi prvi posmatrac, a cim ode opet su jedno, prvobitno, iz kojeg sve nastaje, pa i posmatrac koji im poslije pripise uloge ?
Sve žudi za svojom svrhom, toliko znam. Valjda je to primordijalno svojstvo.
Čovjek ima toliko mnogo izbora, dotle da gotovo u potpunosti samostalno može osvrhoviti ono što za svrhovito izabere. Svjetlo i tama imaju toliko mnogo konteksta, poput bočice s formalinom u koju možemo konzervirati bilo šta. Ja sam je, ovdje, poželjela praznom. Jednostavno sam pitala postoji li razlika kada se terminološki obraćamo svjetlu i tami? Da li je svjetlo samo i isključivo prisustvo, a tama obrnuto? Pod kojim je uslovima tama prisustvo, a svjetlo odsustvo? Intrigantna mi je fizika tog svijeta, smatram da je nedovoljno istražena zbog naslaga naših konteksta.
P.S. Sve teže pišem. Sklona sam svakome pojmu prvo istražiti sva potencijalna značenja.