Čovjek, o kojem je riječ, nije bio junak. Niti antijunak. Nisu ga smjestili u knjige. Nisu od njegove ćutnje napravili unutrašnji monolog na prekretnicama, niti su njegove dijaloge pojačali krajnjim idejama i načinili da budu ponavljani. Po pozorištima.
Čovjek, o kojem je riječ, rastao je, volio i gubio u neznanju svijeta o tome. Kakav je to čovjek o kojem niko ne zna dovoljno puno? Oko kojeg ne postoji zapitanost, čak ni ravnodušnost. Eto, tako. Čovjek, koji bi mogao biti otac. Ili samac. Humanitarac. Ili škrtac.
Da li je zaljubljen taj čovjek? Da li je u mržnji? Da li je njegova neprimjetnost pažljivo skrojena ili je slučajna? Ima li osobe koja bi drugačije opisala čovjeka, o kojem je riječ, i kakav bi to opis bio?
Da li bih mu ja obukla topli teški džemper svijetlih boja, dodala bradu i produžila svijetlosmedju kosu do ispod ušiju? Ili bih ga uvukla u tamnosivo odijelo modernog, užeg kroja, a sa njim i u ured od plestiglasa? Da li bi više odgovaralo da bude dirigent ili farmer?
Da li pati u trenutku od kojeg počinjem pisati o njemu i koliko je njegova patnja kreativna?
Namijenila sam toliko mnogo skica za čovjeka, o kojem je riječ. Gledam ga potentnog u šumi, isprobavam u bjekstvu. Namještam mu lijepu ženu iako ona misli da će se sada okrenuti onaj zgodni tip od prije par trenutaka, a ne ovaj slabašni arhivar. Stojim nad njim dok promatra svoj torzo i donosi pogrešne odluke ili primam njegov udarac i poljubac. Bacam prvi grumen na njegovoj sahrani i prva sam koja ga uzimam kao novorodjenče.
Ne znam šta ću sa ovim čovjekom, o kojem je riječ.
Neću o njemu pisati, neću mu davati krajnje osobine jer to traži uzbudljivo štivo.
Ostaviću sada vrijeme da me nadje bilo gdje. Da mi bilo koje ime da. Da me izvaja i ogrne svojim fetišima. Da me smjesti u bilo koje godine i na bilo koje mjesto. Da me izvadi iz misterije.
Da budem ona, o kojoj je riječ.
[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/il_570xN.433765296_ldqv_zpszx7gwoe3.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/il_570xN.433765296_ldqv_zpszx7gwoe3.jpg[/IMG][/URL]
ja sam ponovo prvi :)volio bih biti covjek o kojem je rijec:)))) tekst je skrt, a pogodilo me nesto u njemu.
pisi noise, pisi !
Obično Ono što vidiš tako tebe Vidi, pa nije nemoguće da već jesi Ta.
Zanimljivo, ostavlja nekako jak dojam..usputno pitanje, covjek je stvaran ili produkt tvoje maste? 🙂 love it !
Model za oblikovanje ispred onoga o kome je riječ,a koji je svjestan mogućnosti da sebe proglasi Bogom i modelu podari konkretno obličje. No, onaj o kome je riječ posjeduje znanje o medeliranju i sve opasne zamke u koje ga može odvesti strašna mogućnost.
Sve dok bježi od nje, on je taj. O kome je riječ.
Falila si u danima zrenja nenapisanog.
Kako su zanimljivi ovi vaši meta položaji 🙂
Gost, kao polazište u sagledavanju, kao glavnu ulogu, uzima pisca; Rara medjuodnos izmedju pisca, fabule i čitaoca; Silence je zaintrigirana likom, a Lovica motivacijom i nadsviješću (toliko da priča bilva otključana tek nakon njene opservacije iako te šifre pisac nije ni bio svjestan pišući).
Šaljem vam osmijeh 🙂