Možda ti ime znam i možda vidim da odaju riječima pleteš u kojoj možeš provesti trenutak ili dva. Znojno i mazno tu cure slova baš onako kako bi je htio. Snenu i pričajuću o jedinom vremenu i jedinoj ulozi koja u tebi uz tebe raste. O velikim podvizima iza oštrih zasjeka na oklopu Viteza od Slikara. O spašenim pticama na sjajnom metalu i violinama koje bi u podnožju njenog brijega odlučile zaplakati za nečiju čast.
Možda i njeno ime znam. Odaju možda vidim gdje vodu za svu svoju djecu spravlja. Gordu Vrtlarku što vrijeme provede moleći da korov pusti cvijet. Da ovuda, ispod njenog brijega, ne prolaze sjajne vojske vitezova od Slikara dok im ona od nesvjesnog haosa braću stvara.
To je jedina odaja u jedinom vremenu gdje se stvoreno od stvorenog stvara. Zato po zidovima znojno i mazno cure slova ove priče, Viteže od Slikara. Možda vode nekada nestane i možda sječivo sjajni oklop nekada dublje probije i možda se baš tada rog začuje:
U istom vremenu voljeli su se
Vitez od Vrta i Gorda Slikarka.
Brijegovi su pod igrom njihovom dahtali
i vatrene ptice ponovo radjali.
Ljudi su onda u znakove vjerovali
i pričali jezikom koji nisu učili.
Golemo je to vrijeme u tebi
moj Imenu,
trajajuće dok ijednog ima što dati ime zna.
[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/dexteradominitaull_zpssucwwwtz.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/dexteradominitaull_zpssucwwwtz.jpg[/IMG][/URL]
🙂 sretan sam>.
pises totalno van vremena,a to mi je super :))) bacilo me je negdje na <
Sve je stalo u “moj Imenu” 🙂
mmmm nekako transcendentno, meni jako dopadljivo..pronadjem kod tebe sve sto mi je “potrebno” od “nevine” knjizevnosti 😉
Totalno mi je odličan tvoj komentar Goste 🙂 To “sretan sam” me nasmijalo.
Za ovo garantujem da je baš u v r e m e n u 😉
Nije Tragomkiše. Najbitnije je ono do vrhunca. Uvjek je tako.
Ooooo da, nevine :-)))
Hvala ti Silence.
Sad vidim zašto te pratim na blogu.
I više nego divno! Vanvremenski, vanprostorno!
Mnogo mi je drago Barbara, nije loše, pokreće.
Hvala ti 🙂