“fantazija (grč.). 1. psih → mašta. 2. Sanja; sanjarija, priviđenje. 3. glazb instrumentalna skladba, oblikovana slobodno, »maštovito«, kao improvizacija, ob. za gudače ili instrumente s tipkama.”
“Fantazija je mentalna predstava događaja, objekata ili drugih formi simboličkih misli u budnom stanju ili u snu. To je psihički proces slobodnog, nesputanog kombinovanja ranijih sjećanja, predstava i poznatih pojmova u novu, neobičnu sintetičku tvorevinu, koja je nevjerovatna, groteskna i veoma udaljena od stvarnosti. Fantazija je, ustvari, vid mašte, koji je pod velikim uticajem emocija i želja. Proizvod ovog maštanja je čudesan, nesvakidašnji. Zanemaruje princip realnosti, dopušta ljudima da uživaju u zabranjenim izvorima zadovoljstva, koji su morali biti napušteni. Frojd smatra da čovek u fantaziji uživa onu slobodu od spoljašnje stege koje se u stvarnosti davno odrekao. Normalno, fantazije su zdrav izraz prilagođavanja i kreativnih potreba, ali ako postanu ekscesivne mogu biti simptom mentalnih poremećaja.”
Ceznja je imanjem izvjesna za razliku od fantazije koja nastaje usljed :plasim se sadasnjosti zbog smrti u sutrasnjem .Nije dobro ceznju poistovjecivati sa fantazijom iako se racionalnom isto ne moze dokazati.
Evo I primjera fantazije a ceznju tajim zbog njenog Velicanstva
Dakle “” Bog stvori covjeka na sliku i priliku a on…covjek mu zdusno uzvrati”
fantazija je ,naravno,i dezinformacioja informacije
Može biti Halide.
Nego, poslušaj fantaziju. To je fantazija.
Ceznja…tko ce je znati
“>>Na primjer,bol koji ga je mucio svakog dana,znanje da nikad nije osjetio meke usne voljene ceznje na svojim usnama.Njegov,skoro utjesni bol koji je bio njegova tajna.Nije li to kazna???”<<(
Postoje i takvi tipovi „mobilne“ fantazije podjednako ambivalentni prema kreativnosti kao i naspram psihičkih poremećaja, laičkim rječnikom kazano – ludila. In fact, mislim da je s v a k i tip fantazije takav, jer je udaljen od istine, samo je pitanje mjere zastupljenosti patogenog faktora. (Ne pitaj otkud znam :D)
Međutim, po meni je fantazija, kao fenomen, mnogo šira od frojdovskog koncepta kao isključivo psihičkog, jer obuhvata i sferu duševnog, a to „duševno“ podliježe kosmičkim zakonitostima koje mogu, jer imaju kredibilitet, da relativiziraju pojam normalnosti kako ga definira većina (ljudi). U tom kontekstu i muziku, ma kako genijalna i fantastična bila, smatram svojevrsnom patologijom (možda ne psihološkom, ali duševnom zasigurno), kao i sve umjetnosti. Iz dva razloga: prvi je taj da sve što se smatra socijalno prihvatljivom manifestacijom podsvjesnih i nesvjesnih sadržaja (o kojima govori frojdovski čiko) nužno ne podrazumijeva i njihovu etičnost (i / ili moral), dok moralnost i etika impliciraju normalnost, duševnu, ali ne nužno i genijalnost, intelekt, britkoću uma, emocionalnu inteligenciju itd… Čini mi se da smo ovo već jednom tabirile, indirektno i u drugom kontekstu (kako je muzika neprirodna, artificijelna, ili, pak, prirodna, ali u tom slučaju udaljena od božanskog… što nas je opet vratilo na početak, jer božansko obuhvata i ne-božansko pošto ne postoji ne-božansko s obzirom da u krajnoj instanci jedini je Bog Koji sve stvara – pa i muziku nanannanaa…).
P. S. Sviđaju mi se Halidovi komentari, iako nisam sigurna da sam se uganjala sa njegovim asocijativnim vezama i imam neki čudan osjećaj da mi je opet nešto promaknulo. A i to nakon desetog čitanja.
Odusevljen sam izborom kompozicija, a vidim da je blog citan. Prava retkost, bravo!
Nastavicu te pratiti Vasionka, pozz 🙂
Halide, fantazija je izvan okvira polaganja prava na nju, (sebično ljudskog) imanja. Zato mi je mnogo draža.
Odličan komentar Posebnosti. Pokušaću sumirati svoje osvrte u nekoliko krakova:
– poremećaji, neravnoteža, sudari, sami po sebi, nemaju aspekt zlokobnosti nego evolucije, učenja. Treba im odrediti mjesto i njegu da bi začinili etičko i estetsko sa svojim velikim potencijalom. Negiranje i upornost u odricanju od istih izostankom komunikacije izazivaju efekat začepljene septičke jame;
– saglasna sam u vezi sa tvojim osvrtom na -duševno-, te u vezi s distinkcijom koju su napravila izmedju -psihičkog- i -duševnog-;
– manifestacija podsvjesnih i nesvjesnih sadržaja nije cilj, nego put. Da li se etika treba “mjeriti” cilju ili putu? Komplikovano pitanje na koje, vjerovatno, ne postoji jednoznačan odgovor na način ili-ili. Patogene manifestacije van opipljive (okolini posljednične) zlokobne materijalizacije znaju djelovati kao oslobadjanje od smeća na putu prema čistom cilju (zato im treba odrediti sigurno mjesto i njegu). Manifestacije etičke normalnosti radi vikanja (na sebe i druge) da su prisutne znaju djelovati kao nakupljanje smeća, a jasno je da je čisti cilj već distorziran. Naravno, moguće su sve kombinacije.
– sve što je pretvarač mrtve (ubijene ili preminule) osjećajno-misaone energije u umjetniku (patologija) u slavljenje (oživljavanje) misaonog i osjećajnog (djelo) je dar. Pa tako i muzika kao najčistiji katalizator.
Drago mi je Flautisto, puno ti hvala 🙂
Dobrodošao.
Ne znam…mozda se ne razumijemo glede imanja
Kada o imanju mnijem onda se to ovako notira;
Usnama joj berem sapat duse
snom ovijen odbacenog trpim
Neka dragosti pa bila Ona I u mimohodu fantazije
Ima od toga mozda malo vise od godinu dana kako si pocela periodicno da objavljujes “nestvarne” postove. S interesovanjem sam citao i poceo da sumnjam da si se na neki volseban nacin domogla “Knjige Mudraca” na nekom zaboravljenom i napustenom tavanu, pa nam u fazama prezentirala neke odlomke iz te knjige predstavljajuci ih kao obicne postove, a ja sam znao da nisu obicnim, jer je u njima bila fantazija koja nije svojstvena samo za jednog covjeka, vec je to zbir fantazija koje moze samo zaboravljena i tajna “Knjiga Mudraca” da sadrzi.
I dalje sumnjam, i dalje se radujem svakoj novoj fantaziji 🙂
Da, na ovakav način Halide fantazija nije čežnja, pa, zbog toga, ni kazna. Da, neka dragosti. Slavimo je.
Kako se ja ne snalazim sa komplimentima Katrane. Nikad nisam i ne znam da li ću ikada. Pisati odgovor na ovaj tvoj komentar bilo bi doduše nešto lakše nego se sa dužnom tananošću osvrnuti na tvoj “Vreo med”. Kao da sam osjetila nepravdu što su komentari zaključani, a onda uvidjela da je sve već o tome napisano “rukama koje su svu kosu pokupile i stisnule dovoljno jako”.. do vrata.
Hvala, hvala ti.
Na kompliment uzvratiti komplimentom je idealno snalazenje u takvim situacijama 🙂
Dakle, “snasla” si se bolje nego odlicno, s tim sto je tvoj kompliment meni nekako potpuno prirodan, spontan, i time jos vrijedniji 🙂
Hvala Tebi
Tvoj vjetar je stvorio moj osmijeh.
🙂