Tvorac – tvori sve. rjeđe korišten pojam.
Stvoritelj – stvara, moguće pojmovno preciziranje u kontekstu stvaranja stvorova.
Gospodar – gospodari. pojam korišten u kontekstu gospodarenja ljudima uz paralelu; čovjek gospodari životinjama. gospodarenje je u korijenu pojma i Gospod i Gospodin.
Bog – wikipedia kaže da slavenska riječ bogь vodi porijeklo od proto-indoevropskog korijena *bag (znači sreća, bogatstvo), povezane sa avestanskom riječju baga i sanskritskom bhaga (epiteti za božanstva). pojam korišten i u monoteističkim i u politeističkim religijama.
Jahve, Jehova (ispravno JHVH/YHWH) – još uvijek traju sporenja kako se tačno izgovara zbog neupisivanja samoglasnika u hebrejskom jeziku. najčešća su tumačenja da je riječ o jedinstvenom, vlastitom imenu Boga (tetragram JHVH), a nisu rijetke tradicije da se Boga izbjegava, pa i zabranjuje imenovati ličnim imenom.
Allah (arapski; ’Alāhā’ aramejski koji je preteča hebrejskog) – portal znaci.com kaže: ” O vlastitome Božijem Imenu “Allah” raspravljalo se posebno iz perspektive lingvistike (jezika), te teologije (prof. Adnan Silajdžić).
(1.) U oblasti lingvistike rasprave su se vodile, i leksikografi su se podijelili, u dvije grupe.
Jedna smatra da je Ime “Allah” izvedeno (teorija o izvedenosti Imena “Allah”), i ovu grupu čini većina muslimanskih učenjaka, a oni su se, opet, međusobno podijelili:
(a) na one koji smatraju da je Ime “Allah” izvedeno iz korijena ” ‘-l-h”, odnosno “w-l-h”, a izraženo složenicom “al” (određeni član) + ilāh; ova je teza najčešće podržavana;
(b) one koji smatraju da je Ime “Allah” izvedeno iz korijena “l-w-h”, a izraženo složenicom “al” (određeni član) + “lāh”; u ovome smislu pojam “lāh” izraz je glagola “lā-ha”, a značenje bi bilo “skriveni Bog”, “zakriveni Bog”
(c) one koji smatraju da je Ime “Allah” izvedeno iz suglasnika “H”, sa značenjem “Hu”, “On” (u gramatici treće lice jednine muškoga roda)
Druga grupa smatra da Ime “Allah” nije izvedeno (teorije protiv izvođenja Imena “Allah”), da je riječ čisto o vlastitom Imenu (ism hāss lahu), koje ne označava nikakav atribut. Jedan od zagovornika ove teze Abū Zayd al-Balhī smatra da je oblik ovoga imena posuđen iz sirijskog odnosno hebrejskog jezika (otuda i moguća sličnost sa tetragramom “y-h-w-h” u judaizmu).”
Meni je interesantno da ta riječ nosi najveću vibraciju, ne postoji druga riječ u nekom drugom jeziku koja stvara veću vibraciju kad se izgovori od Allah.
Isto mi je interesantna Knjiga Znanja koja objašnjava čitavu univerzumsku skupštinu koja održava cijeli univerzum u redu.
Uopšte ne ulazim u to da li je istina ili ne, ali je strašno interesantno.
Vidiš, nisam to znala za vibraciju. Hvala, izučit ću to, veoma interesantno.
Aaa, frekvencije i Knjiga Znanja. Čula sam za to, nisam se upuštala pobliže. Petljala sam se zato oko Šulejkina koji je opsesivno istraživao infra zvuk. Sa infra zvukom sam se prvi put, tako snažno, susrela na koncertu orgulja u jednoj velikoj katedrali. Slonovi i dijelom delfini komuniciraju tako.
Ta vibra dolazi sa posebnom vrstom znanja – Uputom. Ona se, istina, može racionalno objasniti, ali to nije isto kao kad tu vibru doživiš, kad ti prostruji cijelim bićem.
Najzanimljivije mi je ovo posljednje objašnjenje etimologije riječi “Allah” (dželle šanuhu) – moglo bi imati svoje utemeljenje u evoluciji jezika sa svoje formalne strane (oznake) a i sadržajne (označenog) koja aludira na jednoću Tvorca / Stvoritelja bez obzira kroz koju se religiju On, azze we dželle, ispovijeda.
Nije da me je, opet, ko šta pitao, ali me odmoriše i post, i komentari.
Mnogo dobra vibra! :))
Vjerujem Posebnosti, vjerujem..
Interesantno je da je posljednje objašnjenje koje pominješ (druga grupa koja zagovara teoriju protivnu izvođenju imena “Allah”, odnosno protivnu zasnivanju specifično tog imena na atributivnom) s formalne, lingvističke, ali ne u potpunosti i semantičke strane, jednaka opciji (b). O aramejskom, preteči hebrejskog, kojeg je govorio Isus ili Isa a.s. ponešto sam iščitavala, pa sam zato namjerno navela to aramejsko ’Alāhā’ za koje navode da odgovara pojmu “Bog” (dakle, bez ovih atributa iz teksta “skriveni” Bog, “zakriveni” Bog).
U svakom slučaju i semantika, nauka o značenju, dio je jezika. Nije, osim posredno, dio filozofije. Zbog značenja se opisivanje jednoće moralo zadržati, u ovom konkretnom slučaju i u jezičnoj evoluciji.
Mnogo mi je drago što je mnogo dobra vibra :-))))
Hvala ti.
Mene upravo oduševljava smislenost i sluh kojom povezuješ stvari, pa tako i teorije o porijeklu Imena. Zanimljivo je, također, da ni Arapi nisu prvobitno bilježili harekete (označavanje vokala tj. „dah koji pokreće harf / konsonant ili sonant“), tako da bi se možda mogla rekonstruirati sličnost korijenskih morfema između hebrejskog i arapskog jezika koji sadrže zajednički fonem -h-, a koje upravo ima ono (gramatičko) značenje u arapskom jeziku koje si navela pod (c), s tim što bi trebalo objasniti i različitost drugih fonema (a u sklopu korijenskog morfema). Ne vjerujem da je ova sličnost slučajna, pogotovo što (u mojoj glavi) vlastita imena – Jahve i Allah – označavaju (jednog) Boga samo u različitim jezicima i Objavama. Žao mi je što nemam dovoljno lingvističkog znanja da sebi objasnim korelaciju izemeđu ova dva vlastita imena (osim intuitivne spekulacije da su u pitanju različite jezičke varijante božanskog imenovanja Samog sebe,prije negoli dva različita vlastita imena jednog Boga?!), ali si me opako zainteresirala da se opet zarovim u historiju jezika (i jezikā).
I zanimljivo mi i jeste to da On ima vlastito Ime (bez obzira na jezik / e Objave), a da je, recimo, slavenska riječ „bog“, zapravo – opća imenica, iako smo mi, Slaveni (uključujući i mene), skloni da je upotrebljavamo u službi vlastite. (I, da, posebno postoje i, tzv. „esmaul-husna“, na arapskom, kao Njegovi čisti atributi… )
Hvala tebi, ovo je – kao i svi tvoji postovi koje čitam – neprocjenjivo sa više aspekata koje više ne pokušavam ni da imenujem bojeći se da neke od njih neću uspjeti da iščitam, a prisutni su u onome što pišeš i načinu na koji pišeš. :vibrirajući smajli:
Naravno da označavaju jednog, istog Boga. To je ta jednoća, jedinstvenost koja se ne ponavlja i koja je utisnuta u značenje. Jezik često uzimamo kao nešto što se podrazumijeva, kao i mjerne jedinice, a to je posljednje što bismo trebali. Otuda i naslov, otuda zapravo i motiv da zastružem po površini ove tematike.
I ja sam bliska vjerovanju da je riječ o istom vlastitom imenu koje se jezičnom evolucijom različito glasovno artikulisalo ili, pak, evolucijom alfabeta različito zapisivalo. No, da je zadržana semantička dosljednost, u to sam sigurna.
Primjetno je da mnogo dublje od mene, na saznajnoj, institucionalnoj ravni, poimaš jezične sastojke i pravila. Ja sam tu samo zapitani laik koji nema prednost koju imaš ti – poznavanje arapskog jezika (pretpostavljam da nisi zadovoljna nivoom poznavanja, ali ja ga ne poznajem uopšte). Zato mi je super da iz prve ruke mogu pročitati tvoje uvide.
Da, i ja tu opštu imenicu Bog koristim u kontekstu vlastitog imena. To je ta igra podrazumijevanja. Još značajnije vidna uzevši u obzir panteon starogrčkih bogova, nešto što je moja generacija u gimnaziji društvenog smjera i kasnije na Filozofskom fakultetu morala znati. Dapače, uzima se to za opštu kulturu. Zanimljivo je da i ovdje ima te igre podrazumijevanja, odnosno u religijama i kultovima koje smještaju u politeističke. Neke od njih, uključujući i jedan kult, tako ga nazivaju, u predislamsko vrijeme, a na referentnom prostoru, poznaju jednoću Boga u njegovim različitim manifestacijama (zbog zabilješke, uslovno sam pomenula ovaj termin -predislamsko vrijeme- radi vremenske distinkcije). I onda ima smisla, možda, naučno povući i paralelu sa 99 (atributnih) lijepih Allahovih dž.š. imena.
Hvala ti Posebnosti, zadovoljstvo je moje 🙂
(… A sve želim da ti odgovorim i nikako da stignem: i ja dijete gimnazije i Filozofskog, moguće je otuda ova sličnost razmišljanja i, otprilike, čitanje istih manje-više istih stvari. A što se tiče i mog (sramotnog) ‘znanja’ arapskog, ono produkt jednomjesečnog kursa, šteta što je ostalo samo na informativnom nivou 🙁 Ali, eto, barem je ostao uvid u gramatičku strukturu semitskih jezika općenito.
Nego, opet ćeš me odvući u asocijacije i mitologiju (i korelacije imena bogova u pojedinim civilizacijama i tradicijama, a odatle se ne bismo ispetljale narednu godinu :D)
Jesam li ti rekla da je tvoj blog i inspirativan?!
Moguće da je do obrazovanja, ali ja, nekako, ponovo prednost dajem mjestu zapitanosti, mjestu prema kojem misli i razmišljanja hitro hrle i u teškoćama i u srećama. Ko ne osjeti tu slast misli o Bogu, fali mu daska u glavi, neka izvini na mome isključivom rječniku svako kod koga to nije slučaj (a slučaj je kod svakoga, taman to bilo u negacijama 😉
Mogla bi produžiti nekada taj kurs, Posebnosti. Imala bi strastvenog čitatelja crtica koje bi zapisivala usput, a neskromno tvrdim da temeljno i potanko čitam čak i bez potrebnog predznanja 🙂
Hajde da te inspirativno obaspem samoobećanjem da poznavanje arapskog jednom, nekada, nećeš opisivati kao sramotno. Može li, može?