U početku bijaše staza. Staza bijaše u šumi. Šuma bijaše sjećanje. Sjećanje bijaše djevojčicino. Na stazi bijaše djevojčica. U djevojčici bijaše sjećanje. U sjećanju bijaše šuma. U šumi bijaše staza. U stazi bijaše strah. U strahu bijaše želja. U želji bijaše jezgro. U jezgru bijaše teško. U teškom bijaše mrak. U mraku bijaše svjetlo. U svjetlu bijaše svijest. U svijesti bijaše putokaz. U putokazu bijaše staza. U stazi bijahu otisci. U otiscima bijahu koraci. U koracima bijahu mogućnosti. U mogućnostima bijaše biranje. U biranju bijaše oprez. U oprezu bijaše ludost. U ludosti bijaše sila. U sili bijaše smijeh. U smijehu bijaše zvuk. U zvuku bijaše šum. U šumu bijaše riječ. U riječi bijaše misao. U misli bijaše šuma. U šumi bijaše staza.
U početku bijaše drvo. Drvo bijaše u šumi. Šuma bijaše sjećanje. Sjećanje bijaše u djevojčici. Djevojčica bijaše u strahu. U strahu bijaše samoća. U samoći bijaše Bog. U Bogu bijaše svjetlo. U svjetlu bijaše mrak. U mraku bijahu oblici. U oblicima bijahu duše. U dušama bijaše čekanje. U čekanju bijahu sjećanja. U sjećanjima bijaše djevojčica. U djevojčici bijaše svijest. U svijesti bijaše odvojenost. U odvojenosti bijaše tuga. U tuzi bijaše traženje. U traženju bijaše staza. U stazi bijaše učenje. U učenju bijahu planete. U planetama bijahu jezgra. U jezgrima bijaše sila. U sili bijaše nespokoj. U nespokoju bijaše život. U životu bijaše rast. U rastu bijaše širenje. U širenju bijaše umiranje. U umiranju bijaše sjeme. U sjemenu bijaše sjećanje. U sjećanju bijaše staza.
U početku bijaše djevojčica. U djevojčici bijaše sjećanje. U sjećanju bijaše šuma. U šumi bijaše zmaj. U zmaju bijaše vatra. U vatri bijaše jezgro. U jezgru bijaše svijest. U svijesti bijaše Bog. U Bogu bijaše sve. U svemu bijaše priča. U priči bijaše pripovjedač. U pripovjedaču bijaše riječ. U riječi bijaše drama. U drami bijaše opis. U opisu bijaše drvo. U drvetu bijaše sok. U soku bijaše voda. U vodi bijaše dobro. U dobru bijaše ljubav. U ljubavi bijaše jedno. U jednom bijaše prostor. U prostoru bijahu rukavci. U rukavcima bijahu virovi. U virovima bijaše vrijeme. U vremenu bijaše trajanje. U trajanju bijaše učenje. U učenju bijaše tišina. U tišini bijaše ništa. U ništa bijaše nada. U nadi bijaše svijet. U svijetu bijahu ljudi. U ljudima bijahu duše. U dušama bijahu samoće. U samoćama bijaše sjećanje. U sjećanju bijaše misao. U misli bijaše odvojenost. U odvojenosti bijaše tuga. U tuzi bijaše strah. U strahu bijaše šuma. U šumi bijaše staza. U stazi bijahu otisci. U otiscima bijahu koraci.
<3
/mislim da te volim sjećanjem/
Bivanje kroz vrijeme. Ili kroz način:”Budi!”, i ono bude.
(mislim da je to uzajamno neizbježno. zbog sjećanja.)
<3
Ti bi, Posebnosti, sve one rukavce u kojima je vrijeme razvezala na ponos i u slavu Onoga što kaže "Budi!" i ono bude. Ponovo.
<3
uh bona sionka,zamaglilo mi se u glavi. pravu si psihoterapiju sama sebi napravila
mogo bi se i ja oprobati 🙂
Sam glagol biti u bilo kojem glagolskom vremenu ima mi jaku frekvenciju, valjda sto je i sama srz biti-bitisati-postojati-zivot-bice-beskonacnost-Bog..odoh ja predaleko kao inace :))
Mogao bi Veliki. Malo bi se zamaglilo u glavi, ali zato magla u glavi i služi.
Da se povuče 😉
Jarčice, nema predaleko za jarčice 😉 I meni je zvučno i vibrirajuće.
Prvo sam ove naracije procitao bez neke referentne pre-misli u podsvijesti.
Onda sa samom premisli o sjecanju.
Onda sa pre-mišlju “Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon”.
Zanimljivo kako um se ne opire i ne pravi kontradiktornosti u naracijama nasprem tih premisli koje postavim u podsvijest dok citam.
suguran sam da mnogo cemu moze da se postavi ova naracija a da upotpunjuje opis ili pojam ili pojavu i da je opisuje.
Vrlo, vrloooo zanimljivo Legal. Izgleda kao namijenjena tehnika za ovaj tekst. Ne bih rekla da sam ove svrhe bila (ovako definisano) svjesna tokom pisanja, ali je baš to to (uz testiranje raznolikih varijacija, kako si i rekao).
(ko god da si i kakvo god da je oko tebe, ti si ono kako (možeš) čitati. sumnjam da si imao jasnu i praktičnu poduku u ovim stvarima iz izvora izvan sebe, osim fragmenata koje si pronašao u literaturi. to je jako važno i govori i tebi i meni ko si, zapravo. možda nije prikladno, ali osjećam da je bitno da ti to kažem.)