Dočekao me je gospodin oštra pogleda, stariji od mene nekih deset godina. Lijepo sijed, obučen u udobne i elegantne tkanine, taktički, kontrolisano smiren, čiste kože, lijepih šaka. Njegovan i promišljajući habitus. Dobro krije svoje demone.
Pričala sam nesputano, kao i uvijek. Ne želim to mijenjati, kao što ne želim mijenjati direktnost. Navela sam otvoreno da znam da me obrađuje i da znam da će me upisati u svesku. Toliko je namješteno da je bezobrazno, a ne očigledno. Rekla sam da svjesnost u tom procesu ne mijenja činjenicu da to ne želim. Dakle, da, sarađivaću, a neću. Lagaću, maštaću, pronalaziću 320 novih načina da slažem iste kockice i svaki će biti sa premalo rupa. Logičan i moguć.
I radila sam tako, nekih nepunih sat vremena.
Mentalna gimnastika, ništa novo.
Trgovci informacijama ih dobijaju, ali ih ne znaju probrati i uvezati u kontekst. Bar ne velika većina njih. Rijetki imaju, osim dara prepoznavanja, i taj književno-psihološki dar.
Na svu sreću.
Konobari marljivo snimaju.
OK!
nekidan mi brat reče da sam ja kao onaj lik iz Kafkinog romana “proces”.. izgleda da je svaki čovjek manje-više dio tog “procesa” 😀 haha
Mir Tebi, moje poštovanje!
*
Kod Tebe, pa i kod KING-a sve nešto u “tricama”?!
Pa evo i od mene: “H. traži M-H.”
Đe je (ga) nađe?!
Uživaj!, hn. 🙂
Hahaha, hadžija, hadžija.. A garantujem da si ovakve priče odavno prekucao, štaviše mogao bi držati ubrzani kurs samoodbrane i samozaštite :-))) Da ti pravo kažem, ne razumijem Kingove šifre, ali valjda je ok., hehehe.
Pozdravljam te puno.
Hoćeš mislit’ Sfumato, a još, po (ne)sreći hoćeś reć’, pa još imaš i odakle. Eto ga, zar nije dovoljno :-)))