Andrew M. Lobaczewski: Politička ponerologija (izdvojeni dio – Zašto su iskušenja neophodna?)

31 0 komentar

1. Slažem se da su iskušenja nužna za mentalno zdravlje i nije džaba ona: Što te ne ubije, ojača te. Ali nekako pošto sam ih se nagledala i iskusila neka, opet moram reći da je čovjek u tim borbama sa samim sobom uvijek na gubitku. Da, bude on mentalno jači, ali u fizičkom smislu ne mislim da sve to može tek tako proći mirno. Isto tako, ne mislim da će, ukoliko nekaiskušenja i preskoči, biti neurotičan. Ljudi se nekad pomire sa tim da su slabi i žive s tim.

2. Čovjek kao biće koje je stvoreno od ustajale zemlje, dijeli sa zemljom kao materijom i Zemljom kao planetom mnoge karakterne i fizičke osobine… pored činjenice da čovjek s planetom Zemljom dijeli isti postotak minerala, srž, odnosno jezgra Zemlje sačinjena je od užarene tečne magme koja doprinosi Zemljinom okretanju a ujedno i podsjeća na ljudsku/čovječiju srž koja je takođe po prirodi nemirna.
   Taj unutrašnji nemir (magma) u utrobi Zemlje, toliko je snažan da bi Zemlja u sekundi explodirala i raspala se u paramparčad da joj nije izdušnih ventila u formi vulkana, zemljotresa itd… slično je i sa čovjekom, s obzirom na činjenicu da je stvoren s velikom unutrašnjim nemirom, to ga tjera da se kreće, istražuje, ukroćuje divlje životinje, rijeke, vodi ratove itd… taj unutrašnji nemir, ako se ispravno kanališe, postaje čovjekova najveća pokretačka snaga, tjera ga naprijed, da istražuje i otkriva neotkriveno, postiže nova naučna, sportska, fizička, psihička dostignuća… s druge strane, pogrešno kanalisan unutrašnji nemir, tjera čovjeka da npr posegne za drogom, alkoholom, kockom, oružjem isl

   Što se tiče iskušenja, ona nastaju uglavnom kao produkt čovjekovih zasluga i (ne)djela, odnosno načina na koji je kanalisao taj svoj nemir. Tako npr, u slučaju Junusa a.s, onog momenta kada je Junus odbio da se suoči sa izazovima svakodnevnice koje je sa sobom nosila njegova poslanička misija i napustio svoj narod, tada doalzi iskušenje u formi ogromnog kita koji ga progutao… s druge strane, imamo Jusufa a.s, koji nikad ne bi postao ono što je postao, da nije bilo „iskušenja“ i nevolja koje su ga zadesile. One su u stvari bile trening i obuka bez koje on ne bi moga postati ni u pola dobar u poslu kojim se kasnije bavio. Veoma je tanka nit koja razdvaja „iskušenje“, nevolju i taj unutrašnji nemir svojstven ljudskoj prirodi…

   p.s ne slažem se s goldmist-pticom da kako on reče “ne mislim da će, ukoliko neka iskušenja i preskoči, biti neurotičan”. samica/tamnica je najgori oblik kažnjavanja za čovjeka upravo zato što se u njoj NIŠTA NE DEŠAVA-nema ljudi, nema interakcija, nema komunikacije, nema iskušenja-drugim riječima, UMIREŠ OD DOSADE! ako se ništa ne dešava u životu čovjeka, onda je njegov dalji psihički i mentalni rast zaustavljen. neki ljudi ostaju “mutavi” baš zbog toga što su život proveli u samoći, s nedovoljno interakcija, u nekom kraju koji je poprilično izolovan od ostatka društva… baš zbog nedostatka tih “iskušenja” oni ostaju mentalno zakržljali

3. procito sam ovu knjigu,koliko te znam reci ces da se neslazes sa njegovom tezom da svi ljudi nisu poceli kao dobri.mene je onaj nasljedni faktor posebno iznerviro.
   a ovaj dio je tacan,bar mi to dobro znamo,hehe 🙂

4. Kako kaze na pocetku ako je ‘ljudska licnost nestabilna po svojoj prirodi’ onda dodatnim iskusenjima tipa radom stvaramo iluziju u umu ili radimo tu distrakciju sebi kroz destruktivne periode, sto znaci da je ljudska licnost uvijek u oscilatornom stanju i da nije moguce postici stabilno na neki nacin.. Nadovezala bih se na strumfijem komentar.. sto je radilo prvo ljudsko bice na planeti zemlji? Sto je logos? Odakle je potekla ideja uspostave laborskog sistema, ljudsko bice je moralo biti poduceno od neke vise inteligencije kad je doslo na zemlju, u suprotnom bi umrlo od dosade i samoce bez interakcija i ostali bi ‘mutavi’ kao cijelo covjecanstvo kako navodis..

5. @sfumato to što je neko mentalno zakržljao stvar je perspektive. Iz tvog ugla možda jest, ali iz njegove on sebi nije mutav. Tako da nije isključiva ova konstatacija da neko kome je dosadno i bez nekog umaranja bude neurotičan. Ako on nema tog osjećaja dosade i ako ne zna za drugo, prihvatit će to kao normalno. samo sam uvijek protiv ovih generalizacija, ako to, onda ovo. Nema toga, svako je za sebe posebno.

6. “Ljudska ličnost je nestabilna po samoj svojoj prirodi, a životni vijek kao jedan evolutivni proces podrazumijeva normalno stanje stvari. Neki politički i religijski sistemi zagovaraju usporavanje tog procesa ili postizanje prekomjerne stabilnosti naših ličnosti, ali su to nezdrava stanja s tačke gledišta psihologije.” Ovaj pasus mi izgleda kontradiktoran. “Neki politički i religijski sistemi…” Koji? “Postizanje prekomjerene stabilnosti” kao prvo ne dolazi samo od sebe. Postizanje bilo kakve “stabilnosti” podrazumjeva proces, i taj proces je “duhovni put”. “Prekomjerna stabilnost” je relativna, tj. što je nekome stabilnost drugome je nestabilnost.
   Drugo, što mi je posebno palo u oči je to da i “psihologija” kao nauka (vau, kao da prije nje nije bilo nikakve učenosti i znanja o duši, pardon o psihi) “priznaje” da “destruktivni periodi” posebno ako su obliku “patnje” pomažu u “stabilizaciji” ličnosti.
   Ono što je po mome mišljenju mnogo važnije jeste “pacifizacija” patnje koju nalazimo u religiji, a koju ne nalazimo u psihologiji, tj. nauci.
   Patnja, bol, trpljenje, nelagoda, neprijatnsot…u religiji, ovdje mislim na religiju islama, se prevode u “iskušenje”. Ovakva stanja su po svojoj prirodi izazov za ljudsku dušu, ali ona dobijaju status “iskušenja” tek kada ih čovjek prihvata kao takva. Tj. kada čovjek-vjernik prihvata i doživljava takvo stanje kao “dar” od Boga. Patnja dobiva time potpuno novu dimenziju. Ona nije “nesreća” niti “prokletstvo” nego “iskušenje”. Patnja je dakle, sredstvo komunikacije s Bogom, i instrument ćišćenja. Da se čovjek čisti kroz patnju (recimo post je jedna vrsta samonametnute patnje) pripada sferi duhovnih zakonitosti koje je teško racionalizirati. Da patnja oplemenjuje je skoro općepoznata činjenica.
   “Strpljivost” je nus-proizvod “patnje”, i to je ono zapravo o čemu govore religije. ” O vjernici, tražite pomoć od Boga pomoću strpljivosti i namaza…” (Kur'an) Mudri Lukman kaže u jednom od savjeta sinu “vasbir ala ma esbeke, zalike min ‘azmil umur” “budi strljiv na onome što te zadesi, to pripada redu velikih stvari” (moj slobodan prijevod). A poslanik islama kaže da “kada vjernika i trn ubode on čisti njegove grijehe”. To je onaj momenat “pacifizacije” o kojem sam govorio.
   Psihologija kaže da su takvi momenti korisni za mentalno zdravlje i konstrukciju ličnosti, a religija polazi od jih kao imanentnosti i propisuje načine tretiranja.

7. Ti si ovdje, Zlatna Izmaglice, primijetila nešto što u logikumu izdvojenog dijela teksta nije dobro pojašnjeno ili je, zapravo, potpuno zaobiđeno. “Ljudi se nekad pomire sa tim da su slabi i žive sa tim.” Ta pomirdba, radije prihvatanje, sa moga stanovišta, može imati dvije manifestacije i dvije odgovarajuće valorizacije čije ishodište zavisi od toga kakav se proces do pomirdbe odigrao, tj. da li je ta pomirdba zaključeno poglavlje sa pozitivnim nus proizvodom ili je samo kratkotrajno zaključeno poglavlje sa negativnim nus proizvodom.
   Lobačevski u tekstu navodi da su “…refleksi prebrzo potisnuli i zamijenili neprijatan materijal iz naše svijesti…” i ovom dijelu rečenice je, po mome mišljenju, odgovor o kakvom procesu Lobačevski govori. Refleksi štite na prvu, oni se aktiviraju i prije osvješćivanja i kontektualizacije neprijatne situacije. Onaj koji im na prvu udovolji i dalje ih učvrsti bez osvješćivanja i kontektualizacije neprijatne situacije, pa i u smislu zašto ta situacija može biti v a ž n a, on se zapravo i ne suoči sa tom neprijatnom situacijom. Ako to dovoljno često ponavlja, neurozu će izazvati kompleks niže vrijednosti, ne spram drugih, nego spram vlastitog sebe. Neuroza je i tjeskoba, depresija. Taj “sindrom slabića” nije prirodan položaj, u ljudskoj prirodi je da se suoči, istraži i pokuša riješiti neprijatnu situaciju ili sadržaj. Ličnost zna da “sindrom slabića” nije prirodan položaj i zbog toga se, kroz neurozu, buni. Dovoljan je, dakle, bar pokušaj, taman on bio na nivou pokušaja kratkotrajnog susprezanja prvog odbrambenog refleksa radi “čišćenja” polja za bar površni uvid u stvarnost neprijatne situacije ili sadržaja.
   Proces sa pozitivnim nus proizvodom je “pokušao sam, ali je priroda neprijatne situacije ili sadržaja trenutno ili generalno snažnija od mojih mogućnosti, to je tako i prihvatiću, pomiriću se sa tim”. To nije “sindrom slabića”, to je procjena svojih sposobnosti, veoma važan proces osvješćivanja dragocjen za iskustvo i samonauk o strpljenju.

   Ako gledamo isključivo fizički, da, te borbe će za sobom “ostaviti bore”, iscrpljenost i sl. No, fizičkim u najvećem broju slučajeva upravlja duševno stanje. Ako je duša blizu prirodnog položaja, iscrpljenost će zacijeliti. “Sindrom slabića” će, na duže staze, nagristi ako ne i potpuno destruirati sposobnost samoiscjeljenja, jer je ličnost tako daleko od svoga prirodnog položaja, položaja časnog pokušaja.

8. Suočavanje sa samim sobom je nešto što po meni nije default kod ljudi. To sve stoji kod ljudi koji su više okrenuti duhovnom, međutim oni koji žive materijalistički nemaju ovaj ‘program’. To je korak na koji se odluče neki i ta staza nije lijepa. Pokaže nekad i previše što čovjek može podnijeti. Vjerovatno da tada nastupe i psihoze. Sve dotad, može šta hoće jer o sebi samom ne misli.
   Isto tako, da se nadovežem na ove borbe, istina one čovjeka ojačaju, može podnijeti više, ogrubi, ali s druge strane gubi naivnost, bezbrižnost bez koje ne mogu one čiste emocije cvjetati u punom potencijalu. Ta iskustva nose memoriju o oprezu koji onda pravi kočnice na nekim mjestima. Ove sve na osnovu svog viđenja, zaista nisam čitala ništa od ovoga. Tako da ne znam koliko je uopće moje amatersko mišljenje. Al eto, ove teme su pitke, pa se da o njima. ?

9. Kako si iskričavo opisao ovo Sfumato :-), slažem se sa svakom riječju. No, ima tu i jedna mala mudrost o kojoj se ti nisi izjasnio, a tvoje rečenice odišu njom. Kako biti djete, kako zapamtiti i zadržati u sebi dječiji osjećaj za avanturu, potragu, za onim arhetipskim idealom “malog čovjeka protiv velike nemani”. Kako zadržati dječiju nevinu hrabrost i vjeru? Kako je iskustveno oploditi u odraslom dobu da ona više, zbog toga, ne može biti nevina (i naivna), ali i z a b r a t i da ona ostane nevina i naivna.
   Ovo o čemu pišeš je blizu idealu, a ja znam i ti, vidim, znaš da je to moguć ideal. Sve ovdje ima rezonansu vazdušastog i lakog, ali i ti i ja znamo da to nije tako. Nakon onoga suočavanja i časnog pokušaja, o kojem sam pisala Zlatnoj Izmaglici, postoji i naredni nivo, ovaj, o kojem ti pišeš. Kako percepciju ozbiljne neprijatne situacije pretvoriti u važnu lekciju, a percepciju neprijatne situacije manjeg intenziteta pretvoriti čak i u uzbudljivu avanturu djetinjeg tipa? Zašto to nekome uspijeva, a nekome ne? Zašto je nekome vjera u uspjeh, iznova i iznova, snažnija od strašnog čudovišta kojem je ime rizik i, na kraju tog puta, možda bol? Zašto se neko ne odriče naivnosti, bira je svaki put iznova iako zna sve spletke i zamke neprijatnih situacija, a neko kreće u izučavanje čitavog nauka kako se prirodna naivnost zaobilazi, kako se briše, i kako je, uvijek i svugdje, zamijeniti sumnjom i oprezom?
   Ovaj tvoj komentar inspirisao me je da postavim ova pitanja (još jednom, jer ih nerijetko postavljam u drugim oblicima). Teško je na njih odgovoriti. Ova knjiga, a to je primijetio Gost u svome komentaru ispod, zapravo je borba jednog čovjeka koji je preživio izrazito teške životne situacije izazvane oblicima totalitarnih sistema da sam sebi dokaže da neki ljudi jednostavno “nisu počeli kao dobri”, kako je to Gost sjajno misaono uobličio. I Lobačevski u tome jednostavno nije uspio. Ne znam da li je bio duboko intimno svjestan toga ili ne, ali nije uspio. Ja mislim da je istinska inkarnacija zla “dizajnirati” ljude tako da jedni o drugima misle gore nego što to zapravo jeste, a posljednja faza je da o sebi misle (mislimo) gore nego što to zaista jeste i jednostavno dignu (dignemo) ruke. To je pojmovna razlika između -sumnje- i -istraživanja-, razlika između -mizantropije- i -očaja-, razlika između -obijesti- i -bijesa-, razlika između -umišljenosti- i -ponosa-, razlika između -hladnoće- i -strpljenja-, razlika između -sarkazma i ironije- i -humora-.

   Jedno je sigurno, pogubno je (po samog čivjeka) da se čovjek (posebno manipulativno) štiti od iskustva. -Čistunstvo- i -čistoća- su pojmovi o kojima treba dobro porazmisliti.
   Odlutala sam ja, ali nema veze 🙂

10. Zlatna Izmaglice, kako odgovorih Sfumatu, pročitah tvoj komentar. I, nasmiješih se, jer smo u nekih pola sata, paralelno i ne znajući, pisale o gotovo istoj stvari 🙂
    Ja ti na prvi dio ne umijem odgovoriti drugačije nego ovako: Da, svi imamo taj program! Svi smo okrenuti duhovnom, jer smo duhovni! Ovo je aksiom. Oni koji specifično bježe od duhovnog, odakle im toliko snažan motiv da čine tako, gotovo na razini ideologije? Šta ga tako snažno pokreće? To što duhovnog u sebi nemaju? Ne. Na kraju, i gvozdena podjela između duhovnog i materijalnog jednostavno je ubleha (i pošast) i to ne samo u bićima. To je i naučno dokazano, dakle mjerljivo, u posljednjih 30 godina. Kvantna mehanika, fizikalna i kvantna hemija svašta su o tome rekle, da ne govorimo o teorijskoj fizici.

11. Naravno da se ne slažem Veliki, to je nepromjenjiva datost u mojoj promjenjivoj ličnosti. Ti si mi bio nešto sumnjičav, izgleda da je prevagnulo ovamo čim te nasljedni faktor iznervirao, hahahaha.
    Ako metalci ne znaju pronaći dobro u krajnjim situacijama i krajnjim ljudima, ne znam ko zna, hehe 🙂
    Budi mi dobro.

12. Evo i ja se smješkam ?. Vidi, ovaj dio o duhovnom nisam širila, a trebala sam jer sam mislila na dio koji duhovnosti koji nas tjera u neke pozitivne ideje dobra, časti i ostalog. Neko jednostavno to proda i živi tako ne misleći o posljedicama po sebe a natočito ostale. Gledam ja te ljude svaki dan. I svako malo bih se zapitala, kako on može,a kako ja to ne mogu. Zamišljala sam scenario u kojem bih bila oni, ali ne može. Prosto zato što on sebi postavi nisko kriterije i sebi je čist kao suza. Opravdanje smisli u letu, sebi oprosti u treptaju. Zato ja ne vjerujem u generalizacije, više nikad, niti u aksiome. Jednostavno je to tako, jer je svaki slučaj poseban i svaki je tužan na svoj način. Evo, neću više, ionako nisam načisto koliko mi je sve ovo ‘pametno’. Zdravo budi ❤

13. Zavisi šta podrazumijevaš pod stabilnim Jarčice. Energija koja je potrebna kamenu da stabilnim očuva svoja svojstva i energija potrebna biću da stabilnim održi svoj život, ne može se porediti. Upravo promjenjivost, taj pokret, održava život bića, tj. daje životu temeljnu stabilnost.
    Ovdje se vidi sva raskoš jezika. Pojam nije moguće istinito promisliti bez konteksta.
    Rad spašava 🙂

14. Ako trebam generalizovati, a moramo to svi na nekom nivou Zlatna Izmaglice, biram da generalizujem u dobrom, a da specifikujem u lošem. To je izbor, zapravo je to vrijednosni sistem mišljenja.
    Čiko koji je napisao ovu knjigu takve je ljude (o kojima si ti pisala) nazvao psihopatama (od bezazlenih kućnih do kraljevskih slučajeva), upravo je njih istraživao i predložio da se osnuje nova naučna disciplina u okviru psihologije – ponerologija, nauka o zlu. Lobačevski je to uradio istražujući zlo u nacističkom i kasnijem sovjetskom sistemu. On je, pod uticajem tih iskustava, izabrao da loše, zlo u ljudima generalizuje, da kreira podjelu među ljudima na psihopate i one koji to nisu. On upozorava da je generalizacija u dobrom pogubna po ljudski rod. Mene nije ubijedio, čak šta više, mislim da je njegovo upozorenje o stalnom oprezu upravo pogubno po ljudski rod.
    Svi biramo svoje vrijednosne sisteme. Čovjek je čudna biljka. Odgovoran je za to što jeste.
    Zašto nije pametno? Fino je komunicirati, ovo su važne teme.
    I ti meni budi dobro ??

15. zivot na ovom svijetu je samo varljivo nasladjivanje, u kojemu su oni, koji, ovo – varljivo nasladjivanje – ne prepoznaju i percipiraju ispravno, prilicno izgubljeni.

    misljenja sam da je pocetak dezintegracije licnosti, onaj momenat kada nam iskusenje otvori svoja vrata.. mi mozemo svjesno zakoraciti kroz vrata iskusenja, ali takodjer ostati u mjestu stajati ( u smislu straha od konfrontacije zbog bola, ponizenja, nerazumijevanja ili jednostavno moranja trpljenja tog nekog mentalnog terora )

    jaki insani poznaju tajnu ‘strpljenja na strpljenje’, te se raduju svakom novom iskusenju, i otvoreni ulaze u nj, iz razloga da bi rasli nanutra i penjali se na vise stepene na svom duhovnom putu.
    dakle do jedinke je, da li ce nakon dezintegracije u integraciju, i u mir sa sobom i ostalim svijetom, ili u konfuziju.

    citajuci ovaj tvoj post, probudila se u meni misao, da si priznam i da se evo pohvalim , da sam zapravo i ja sama malo porasla.. neznatno , ali sam porasla, i jako, jako sam sretna zbog toga.

    ti si, @vasionka, meni jednom na mom obrisanom blogu rekla, nesto tipa – kako ja neznam nista – .
    tad mi to nije bilo pravo, bilo je dosta grubo kazano sa tvoje strane, te sam te izbacila iz fav i nisam te vise ni citala.

    medjutim, kada sam kasnije razmisljala o toj situaciji, shvatila sam da sam pogrijesila, ne zato sto si mi ti rekla to sto mi si rekla ( iako nisi bila u pravu tada sa tim svojim komentarom ) nego zato sto sam se ja kao nasla uvrijedjenom. ( kako djetinjasto i nezrelo od mene, ne shvatam ni sada 🙂 )

    dakle, hocu reci, da danas i vec dugo vremena unazad, sasvim mi je svejedno sta mi ko kaze.
    nekako sam naucila ko sam, upravo kroz iskusenja, u koja sam ulazila i ulazim dobrovoljno.
    usudjujem se reci, da sam naucila sta je elementarni bonton, tj. iskusenja su tu za zrenje i sazrijevanje, konstantno.

    p.s. ovim komentarom nisma htjela poruciti da mi je nasa ‘situacija’ bila iskusenjem, nego da su me iskusenja prilicno profilirala, u onakvu osobu koja mi se svidja.
    takodjer, nadam se iskusenjima dok sam ziva.

    lijep pozdrav 🙂

16. 🙂

    meni je cast Gost_3991, da se ti sjecas, poznajes i pratis svako moje slovo.

    medjutim, pametnije ti je da se pozabavis svojim zivotom, jer od njega imas bilo sta, dok od mog nemas nista. 😀

    dakle, hvala jos jednom, ali ajni zna odlicno ko je i sta je.

    lijep pozdrav.

17. Ne znam na koje je religijske ili političke sisteme Lobačevski konkretno mislio Teoretičaru, ali da ima religijskih i legalističkih grana učenja u kojima se kaže “zaobiđi iskustvo”, “ne gledaj tamo” ima i to više. Ova knjiga, razumljivo, nije pisana kao religijsko štivo iako je psihologija, pored ranijeg religijskog sistema ispovjedništva, te još ranijeg sistema od oba ova načina – sistema razgovora između dva čovjeka, “jedina nauka u kojoj onaj koji promatra i promatrani pripadaju istoj vrsti” (ovo je definicija koju u ovoj knjizi daje sam Lobačevski).
    -Postizanje prekomjerne stabilnosti- i -postizanje stabilnosti- (ili prirodnog položaja ili postizanje balansa, radije vraćanje u prirodan položaj ili u položaj balansa) nije isto. Lobačevski ima mnoge stavove sa kojima se u ovoj knjizi ne slažem, ali sa stavom da je -prekomjerna stabilnost- loša i pogubna po čovjeka, sa tim se itekako slažem. Kada mislim o tome šta je to, mislim da je to čistunstvo. Već sam napisala, čini mi se u odgovoru na Sfumatov komentar, da se treba dobro porazmisliti o pojmovnoj razlici između -čistunstva- i -čistoće-. Čistunstvo ruži, a čistoća je spremna i sebe uprljati (da bi se kasnije samoiscijelila) da bi pomogla i očistila. Čistunstvo je umišljeno, a čistoća je samo ponosna. To su samo neke od manifestacija -prekomjerne stabilnosti- kako ih ja pojmim.

    Sa ostatkom tvoga komentara se u potpunosti slažem, drago mi je što si ovaj tekst baš tako dopunio. To je bilo neophodno i veoma je korisno. Posebno mi se dopada veoma plodan misaoni konstrukt o pacifizaciji patnje, riječ je o elegantnom, a duboko promišljenom konstruktu. Sam si ga preradio, to se vidi.

    Nauka je derivat teologije, već sam ti to napisala u komentaru na prethodni post. Zna se šta se iz čega razvilo i kakve distorzije doživjelo. Ali će se te sve grane ponovo ujediniti u jedan tok. Iskustvo se neće zaobići. Objavljeno nam je to, zar ne!?

18. Goste_3991, vrijeđanja drugih blogera na ovom blogu nisu dozvoljena. Tvoji komentari će biti obrisani. Sa Ajni možeš riješiti sve za što motiv imaš, samo ovaj blog neće biti polje za to, ukoliko to kaniš uraditi na ovaj način.

    Ajni, ja te znam, ali ni jedna ni druga ne poznajemo same sebe do kraja.
    U slavu te budućnosti i razvoja, dobrodošla ponovo.

19. Hmm, duhovnost posjeduje dva elementa metafizicki i psiholoski..smatram u tekstu samog autora koji je pristalica New age sto se da primjetit, veliki fokus je stavljen na drugi elemenat..skrolajuci kroz vase komentare, postavila bih dosta pitanja a pogotovo tebi Noizy jer si se dotakla u jednom dijelu oko generalizacije dobra odnosno zla,jedno od pitanja bi bilo da li nam je usadjena dualisticka koncepcija dobra(nematerije) i zla(materije) , odakle vode porijeklo? Zelim tvoje misljenje 🙂

20. 🙂 pametno u smislu, kad nešto ne pročitam i nisam sigurna, onda ja puno po tome ne čaprkam 😀
    Sad kad si rekla o čemu se radi u toj knjizi, ne vjerujem da ću je pročitati. Jedina generalizacija do koje sam ja došla i ne znam i može li biti jer sam imala samo jedan uzorak,sebe, je ta da imam dobro i imam zlo u sebi. Nevjerovatno zlo. Mene samo tješi što se ono aktivira kad želim zaštiti ono dobro u sebi. Kontradiktorno je znam, ali ja sam samo s ovim načisto. Vjerovatno i te psihopate štite svoje ‘dobro’ pa onda dobijemo šta dobijemo. 🙂

21. Svejedno mi je sto si obrisala moje komentare. Vazno je da si ih procitala i ti i ajni. Procitaj i ovaj pa obrisi. Naime, razlog sto sam uopste napisao je sjecannje na neke komentare koje je pisala doticna u vezi tvog nekadasnjeg nika NOISe. NOISe. Nadam se da nisi zaboravila to 😀

22. hahah, e moj goste, stvarno neznam sta pokusavas poentirati ? 🙂

    dabome da sam procitala tvoj komentar, koji je samo tebi na obraz, jer ne zaboravi, ono si sto govoris… i nije me dotakao, vejruj, jer ti vec kazah, da ajni zna dobro ko je, bez obzira sta vi koji nemate hrabrosti javiti se svog oficijelnog bloga, kazete za mene.

    plus, ne shvatam te vAllahi, kako nisi samo posmislio da ja mogu, ako hocu, vasionki reci ko si ti u reali na blogu, jer, i ti i ja znamo da ja znam ko si.

    dakle, ponavljam, pobrini se o sebi.. o ajni se ima ko brinuti 🙂

    ugodan dan !

23. vasionka, hvala na dobrodoslici.

    mada, opet mi nije jasno, kako mozes ti da me znas ? da nismo negdje sjedile zajedno a da ja to ni neznam ? 🙂

24. Jarčice, ne znam čega je bio pristalica Lobačevski, ali je bio klinički psihijatar.
    Duhovnost.. zaboravila si etički element, veoma važan.

    Dualistička koncepcija.. Hmm, čuvaj se toga. Ovo označavanje nematerije, kao dobra, i materije, kao zla, okultistički je način. Ne znam gdje si to čitala, a, nažalost, dostupna su ti mnoga mjesta gdje to možeš pročitati.
    Vjerovanje je najjača sila koja je čovjeku data, okultisti se vježbaju u uvjerenosti o mogućnosti prisilnog upravljanja materijom.

    Nije nam usađena dualistička koncepcija, usađeno nam je Jedno, Cjelina i Punoća. Naš um, za razliku od našeg usađenog instinkta, ne zna preraditi Jednoću, odmah komparira, uspoređuje, označava jednostrano i, shodno tome, traži drugu stranu koja bi, kao, trebala biti ekvivalentno označavanje suprotnog. Ekvivalent Punoći nije praznina, kao što ekvivalent biću ne može biti nebiće. Ekvivalent bitku ne može biti nebitak. Ekvivalent Punoći ne može biti ni nešto što je još punije, jer je Punoća već puna. Dobar primjer da se to objasni su boje. Ljudski um vidi boju, a boje zapravo ne postoje. Postoji podloga sa kojom je svjetlost u dodiru, neka podloga apsorbuje više ili manje, neka podloga odbija svjetlost. Spoj intenziteta i kvaliteta svjetlosti i kakvoće podloge daje različite boje. Drugačija svjesnost od ljudske bi to drugačije vidjela.
    I nematerija i materija su Božije stvaranje. I nematerija i materija imaju nešto zajedničko – obe forme su forme energije.
    Ako te baš svrbi da ti neko odgovori najdirektnije moguće na ovo pitanje, zamoli to Sfumata. Preporučujem ti to. Ova tema prevazilazi moje sposobnosti i moj nivo znanja, odnosno šanse da ti kažem pogrešno su izrazito velike.

25. Hahaha, pa dobro, taj način jeste pametan Zlatna Izmaglice 🙂
    Ne vjerujem ti kad kažeš ovo oko “nevjerovatnog zla u sebi”. Jednostavno, to je moje pravo 🙂 Čovjek zna uvećavati stvari pri sebi koje su loše i to je, zapravo, dobro, neka vrsta sistema ranog upozoravanja. Meni dosta govori o osobi kada u tonu njenih riječi osjetim da se tog lošeg iskreno čuvaju, da ga pokušavaju identifikovati, pa i uvećati. To znači da rade na sebi i da znaju da je taj rad na sebi mnogo važniji od toga šta će misliti mahala kad pročita ovako nešto, na primjer.
    Mislim da te psihopate to ne bi napisale ni za živu glavu, zar ne!? Tu je razlika, ogromna i najbitnija moguća razlika.

26. Pa eto, kad ti voliš to tako lijepo sročiti, složit ću se ? ali samo zbog ovog dijela ‘šta misli mahala’. To bude važno dok si mlad, k'o rosa, kasnije, kad te život odvede pred ona velika ogledala pa vidiš tačno i čisto koliko si lijep i ružan, i, da bi ostao cijel, pomiriš se sam sa sobom i shvatiš da je samo važno šta ti o sebi misliš i možeš li živjeti sa svojim izborima. Važno jest biti svjestan tog zla i preuveličavati ga, plašiti sam sebe sobom. Slažem se?

27. Primijetio bi kvalitetnu oholost Gosta_3991, te da je iza nicka novinarka vasionka lično koja sama sebe napada i brani, imperatorski na svom blogu. Izvrće Ajni ruglu i podsmijehu, koristi je kao kolateralnu štetu, dok morališe po blogu i glumi principijelnost sudije.
    Za moj ukus Ajni je moralnija i iskrenija. Oslobođena mržnje i frustracija, koje za vasionku ne bi mogao da potvrdim.

28. Sve znam ‘rogata’ oko tih ucenja sto bi se reklo cisto istrazivacki um(open minded), hvala na izdvojenom vremenu za komentar samo sam zeljela cuti tvoju stranu 🙂

    Gost sa ovakvim komentarom i javnim prozivanjem na jednom od stranih zajednica/foruma bi automatski dobijo IP ban adrese od administratora, jako infantilno na razini 15godisnjaka..apsolutno nikoga ne intresira posjedovanje blogerske iskrenost/moralnost odnosno nosenje krinke na ovom mjestu niskih strasti poput interneta..fuck off already!

29. Nema potrebe da ovaj brišem Goste_3991. Nisam zaboravila, ali mogu izabrati da zaboravim, zar ne? 🙂

    Poznajem tvoje načine Ajni.

    Gost_copyright, ovdje ću izabrati da ostavim ovaj tvoj komentar ovako da stoji. 🙂

30. Plašiti sam sebe sobom. Good piont Zlatna Izmaglice 🙂

31. Hoćemo mi roviti sa tim rogovima svuda, Jarčice 🙂
    Samo pametno.