” (…) Rješenje ontološkog problema ostvarenja uma može biti monističko ili dualističko.
Monizmi smatraju da je sve što postoji, pa tako i um, ostvareno od samo jedne vrste “tvari”. Monizmi su idealizam i materijalizam, odnosno fizikalizam.
Idealizam tvrdi da postoji samo nematerijana tvar i da je sve što postoji mentalno.
Suprotno tome, materijalizam (fizikalizam) tvrdi da sve što postoji, pa tako i um, jest realizirano materijalno, fizički. Danas se gotovo uvijek pojmovi “materijalizam” i “fizikalizam” rabe sinonimno. No, strože gledano, to nisu sinonimni pojmovi. Pojam “materijalizam” označava metafizičku doktrinu koja tvrdi da u univerzumu postoji samo jedna “tvar” – materija – od koje je sve građeno. Fizikalizam pak tvrdi da u univerzumu postoje samo oni entiteti koje može opisati (kompletna) fizika. Naravno da su to materijalni entiteti, ali suvremena fizika danas uključuje u svoj (egzaktni) opis i entitete kao što su npr. polja sila, kao što je elektromagnetsko polje ili gluonsko polje, koji nisu materijalni entiteti. Oni sami nisu sazdani od materije, (nemaju masu, ali jesu energetski tj. imaju određenu energiju; a u fizici zapravo vrijedi ekvivalencija mase i energije – to su dva različita načina pojavljivanja istog) ali utječu na entitete koje smatramo materijalnim (dakle, na one koje imaju masu ali mogu imati i druge karakteristike pokraj nje, kao što je npr. električki naboj itd.) i dadu se eksperimentalno i empirijski proučavati i egzaktno opisati fizikalnom teorijom.
Fizikalizam, dakle, smatra da ono što postoji jesu samo fizikalni objekti, stanja i procesi opisivi i objašnjivi fizikom. (Odnosno, u suvremenom žargonu tako se rabi i pojam “materijalizam”. Za nešto drugačiju razradu ovih razlikovanja vidi Robinson (1993, str. 1-3).) Naravno, fizikalni objekti, stanja i procesi mogu biti u različitim stupnjevima složenosti. Fizikalizam je redukcionistička teorija jer isto tako smatra da se kemija, biologija pa onda i psihologija, u krajnjoj konzekvenci, mogu na ovaj ili onaj način reducirati na fiziku.
Dualizmi tvrde da postoje dvije “tvari”: i materijalna i nematerijalna. Naše tijelo i objekti izvan nas bili bi materijalni, dok bi um bio realiziran na neki nematerijalan način. Kada dualizmi tvrde da su psihološka stanja i procesi nematerijalni onda misle da su i ne-fizikalni tj. da ih nikakva, pa ni potpuna fizika, ne može opisati. Dualizam može dopustiti postojanje ne-materijalnih fizikalnih entiteta kao što su energetska polja sila, ali ona nisu, za dualiste, kao fizikalni entiteti, gradivna “tvar” umskih, psiholoških stanja i procesa.
Također postoji i inicijalno ontološki neutralna teorija a to je funkcionalizam. S obzirom na sadržaj teorije, funkcionalizam može biti kompatibilan i s monizmima i s dualizmima.
Prvo ćemo reći nešto o dualizmima.
Postoji nekoliko različitih dualističkih teorija: interakcionizam, epifenomenalizam, paralelizam, okazionalizam. Svakoj od njih, naravno, zajedničko je to da smatra da postoje dvije osnovne “tvari” – materijalna i nematerijalna. Um, svijest i mentalnost su, prema njima, ostvareni nematerijalno, makar jesu ili mogu biti povezani na neki određeni način s materijalnim, odnosno s fizikalno-kemijskim procesima u mozgu. Paralelizam i okazionalizam zagovaraju potpunu odvojenost uma i mentalnosti od tijela i materijalnog, fizičkog.
Jedan od najpoznatijih argumenata za dualizam jest Descartesov (1911) argument. On počinje od toga da mi možemo zamisliti da zapravo one stvari koje nazivamo materijalnim i koje se nalaze oko nas, zapravo ne postoje. Prisjetimo se da možemo sanjati ili biti u stanju tako jake halucinacije da nam izgleda kao da su neke stvari prisutne oko nas dok to ne odgovara stvarnosti – kada sanjamo mi smo u stvari u stanju spavanja, recimo u našoj vlastitoj sobi u krevetu, a ne kako nam se čini u snu da upravo prvi prolazimo ciljem na utrci formule 1 u kabini McLarena M 22P4. Tako sistematski možemo zamisliti da ništa za što nam se čini da je oko nas, ne postoji. Budući da je naše vlastito tijelo također materijalno, mi možemo zamisliti da čak niti tijelo nemamo. No, kada mislimo ne možemo zamisliti da upravo tada ne mislimo. To bi bila kontradikcija. Kada mislim ne može biti da ne mislim. S druge strane, materijalni objekti imaju svojstvo protežnosti: oni se nalaze u prostoru, zauzimaju određeni prostor, protežu se kroz prostor. No, ne čini se tako da misao ima neku protežnost – misao nije nešto što zauzima prostor. Ona nema, prema Descartesu, svojstvo protežnosti. Sada imamo po dva potpuno suprotna svojstva koja pridajemo tijelima i mislima – tijela su protežna te uvijek možemo zamisliti da u stvari ne postoje dok je misao neprotežna te ne možemo zamisliti da ne postoji kada mislimo. Tvar od koje su tijela građena jest materija. Kako su tijela građena od materije, onda ono što ne može imati glavna svojstva koja ima materija, nego ima potpuno suprotna svojstva, mora biti nematerijalno. Misao pak pripada umu te je um, dakle, nematerijalan. Dakle, prema Descartesu, postoje dvije vrste “tvari” – materija – od koje su građeni materijalni predmeti u prostoru oko nas (uključujući i naša, ljudska tijela) i nematerijalna “tvar” – od koje su “građeni” nematerijalni umovi.
No, umovi i tijela (ljudska) nisu potpuno odvojeni. Oni su uzročno povezani. Descartes je smatrao, a tako smatraju i neki suvremeni dualisti, da postoji uzročna veza između (nematerijalnog) uma i (materijalnog) tijela. Naime, i zdrvorazumski se čini da sadržaji naših misli određuju i uzrokuju naše ponašanje, i obrnuto, predmeti iz naše okoline utječu na
oblikovanje percepcije i sadržaja misli. Descartes je smatrao da se uzročno međudjelovanje između uma i tijela događa u mozgu u malenom dijelu koji se zove epifiza. Od tuda i dolazi ime za ovu vrstu dualizma a to je “interakcionistički dualizam”.
Međutim, ovdje nastaje problem. Kako je uopće moguće da dvije potpuno različite “tvari” – materijalno i nematerijalno – budu u uzročnom odnosu? Problem se još više pojačao kada su kasnije u fizici otkriveni zakoni očuvanja. Postoji nekoliko zakona očuvanja – zakon o očuvanju energije, zakon o očuvanju električnog naboja, zakon o očuvanju momenta i još neki zakoni. Zakon o očuvanju energije kaže da je ukupna energija unutar sustava uvijek konstantna. Uzročni tijek prijenosa i transformacije energije opažamo uvijek između fizičkih tijela. No, unutar sustava ukupna energija ostaje uvijek ista. Ali, ako nematerijalan um uzročno djeluje (u, recimo, uzrokovanju ponašanja) na tijelo da ono nešto napravi, npr. da se pomakne u prostoru, onda bi bio slučaj da ni iz čega fizičkog imamo utjecaj na fizičko i tako bi se ukupna energija sustava povećala.Time bi bio narušen ovaj zakon očuvanja. (…)”
ozakoni me ali znaj:ako me ne ljubis zakon ce te u bol pretociti(h.d)
Uopsteno ali…imam kredibilitet za doticno
.
March 31, 2011 at 7:15pm
Ljubav nije sudjena svakom…aha …nije ni nesudjena sudjena zbog jednostavnosti u sudu;nisam ti sudjena!!Nije ona ,ljubav, svakome ni odredjena!!Dakako da ljubav nije odredjena ,ali,jeste iznimna po nama…neponovljiva u kontinuitetu uzdaha,strepnji i ceznji,bola i prastanja…osebujna kroz osobno u okruzenju nase osobnosti(naseg oreola0…bezgranicna u limitiranju osjecaja u nama kroz prostor … vrijeme …i kao takva neodredjena u funkciji jednadzbe te jednoznacnog rjesenja nema…kada bi da joj rjesenje trazim jednadzbom…nisam toliko lud. Sve je to relativno…i najveca istina u ljubavi kojom se zaklinjem.A da se ne zaklinjem na ljubav ne-bi mi bila niti “sudjena” niti “nesudjena”a bogme ni “odredjena” i neodredjena.Kako god obrnem pisem gubitak preduslov dobitku (I obratno) ,ali,u ljubav se zaklinjem.Takav sam …neka travka sa bosanskih brda vri u meni.Kazu LJiljan.Dakle, postojim sa nerjesenom jednadzbom a ozakonjen da sam joj factor za ljudski um .Nisam nista izuzetak i iz istih razloga uzeh iz sebe ove dobro znane rijeci…iz kontinuiteta
Bori se…i stradaj za mene ako ti je do mene.Udara bubnjar po razapetoj kozi bubnjeva prvog esalona…kojim gazim.
I vise neznam… dal’ po meni udara ili po raspetoj kozi…ili sam raspeta koza za bubnjarski takt borbe i raspeca.
Vjesta ruka i zvuk rezak… vatru tijelom pali… plamen duse da mac kali…za stradanje i za bitku…za golgotu i za ‘pticu zlatnu”.I molim…da se u epitafu borba ne spominje vec sljedece;
Doista,saputanje ti je dodir prstima ,necujnog vjetra, mog uzaglog tijela i misli u vrenju.(H.d)
sjooo otkad nisam warpigs cuo ! kako poveza Dekarta i sabbathovce svega ti ? 🙂
Vrlo jednostavno, hahahaha. Čitala Pećnjaka i slušala Paranoid u isto vrijeme :-)))
Filozofi i njihovo nagađajuće znanje!?
Već odavno sam to zabatalio.
Mogu “filozofi” misliti i nagađati što hoće i neće ali kada ih nešto dovoljno “čvrsto” lupi po glavi onda će svi znati koliko je sati i od svojih nauka odustati?!
A “ti” koji si im vjerovao, pati! 🙂
*
Što je pretpostavka?
Teoretski i praktično:
Koliko pretpostavka može biti od koristi Istini?
Nimalo.
Koliko pretpostavka može štetiti Istini?
Nikoliko.
Što onda pretpostavka može Istini?
Ne znam?!
Uistinu pretpostavka ne može ništa Istini ali može čovjeku zamagliti pogled k Istini. Istina je u stanju ukloniti svaku maglu ali zbog već danog obećanja ljudima da će imati mogućnost neuznemiravanog izbora to ne čini.
Tko se brine za sve ovo?
Ne znam.
Rekli smo da neznanje i nije neko blaženstvo i da nakon svega gore iznijetog nema više odgovora;- Ne znam, nego; – vjerujem ili ne vjerujem. Za sve ovo se brine Bog.
Da li je tijek stvaranja puka slučajnost?
Nisam siguran, priroda, slučajnost.
Ti pristaješ da ti se život svede na slučajnost a po tko zna koji put’ govorimo da neznanje nije neka vrlina.
Neznanje nije nikakva vrlina, neznanje je mana!
PS.
Na blogger-u ba mi smeta to što nisam u mogućnosti korigirati svoj komentar u prvih nekoliko minuta što je na blog hr-u moguće, pa tako gornjem komentaru ima “viška komentara”. :))
Svejednako: Uživaj/te u svakom trenutku sada koji vam je dodijeljen!, hn. 🙂
Etika i empatija su te kategorije zbog kojih se pati, više ili manje, Hadžija, ne zbog umovanja. Bez etike i empatije saglasne prirodnom položaju čovjekovom, umovao ili ne, neće izaći na dobro. “Gimnastika” uma i “gimnastika” duše dva su pojma. Ovo prvo je sredstvo, a ovo drugo supstanca, sadržaj. Ne ide zagraditi i fokusirati sredstvo, da bi supstancu očuvao čistijom. To je pojavno čistunstvo, čistoća zbog drugih, što bi rekli, čistoća zbog identifikacije, nije čistoća zbog čovjekove unutrašnjosti i onoga komada zemlje po kojem hoda. Lako je polirati grumen metala kad on u sebi već sadrži plemenita svojstva. Mnogo je teže biti strpljiv u etici i empatiji da ti se u tom metalu, s godinama, očuvaju i razviju ta svojstva. To se neće ostvariti samo izborom sredstva (brus papira), a posebno se neće ostvariti čistunstvom prema onima koji ne upotrebljavaju baš taj brus papir.
P.S. Da, površina za upisivanje komentara je krajnje nepraktična, a nema mogućnosti samokorekcije. Ništa zato, shvaćena je poenta i uz višak.
Pozdravljam te hadžija 🙂
Slucajno(slucajno kao povodac za covjeka da mu se predodredjeno ukase) izabrane misli koje su u apsolutnoj suprotnosti sto pretpostavlja I svekoliku razlicitost nosioca dojma koji desifriraju svijescu ono sto osjetilno dojam cini
Dakle,nepomirljivo logika (nepomirljiva dok se suprotno ne dokaze)dva ljudska bica koji se ispisuju o bitnim odrednicama ljudskog (I svekolikog)bika.
1-“Etika i empatija su te kategorije zbog kojih se pati, više ili manje,”
(Vazno je naglasiti da se doticno nije pozeljno kategorijama prozivati)
2-ozakoni me ali znaj:ako me ne ljubis zakon ce te u bol pretociti(h.d)
MALA ,dok je svakodnevnicom,ZBRKA
Ma koliko zanemarivali ono sto nas odredjuje to odredjenje nikada ne trne.
Tim I takovim mozete biti I zvukom “metala”-“Roca””Dzeza” I svih drugih vidova zvucnog koda ali…vi necete moci gasiti onaj vruci kamen za KREC(kamen kao odredjenje) sa kojim se bijeli ljudska nastamba ili cisti voda od nepozeljnih primjesa ukoliko se nismo svemirskom ljubavlju opskrbili da ne ubijamo iz ljubavi (ljubav cija je inicijalna kapisla mrznja I ljubav koja ne prasta sto je pnizena)ili da ne ubijamo sebe zbog toga sto smo ljubili I ljubimo svoju ljubav
Evo primjera koji ,doslovno,uzrok,-odredjenje,citiranog iz proslog komentara.
Naglasavam:Nobelovac rodjen u Bosni je toliko mitoloski uradak koliko je I citirano MIT nikad neprevazidjen duhom mediteranskim.Tu nema vizije.Tamo nema nade.Ondje nema maste.Nema nista do crnog svasta jer sto trazimo misaonim to dobivamo I osjetilnim.Sve se tim nobelovcem ,I njegovom mitomanijom, moze tumaciti jer je sve zajazeno (jaz kao granicnik vode)pa tako citirano,sljedece citirano I svaki segment ljudske nauke
-‘Djevojka sokolu zulum ucinila
zulum ucinila
goru zapalila———————————————————————————–
Soko LJUTO kune djevoku-ljepojku
dugo djevovala
ceda ne imala……………(narodna knjizevnost usmeno-pismenog domena)
Nije mniogo odmakla niti svjetska potraga za ljudskom harmonijom .Vidna je ljudska dihotomija ali…mora se reci da je ta diabolika vecma umanjena mimo Mediterana bez obzira na prisustvo mita.
p.s.Ne znam zbog cega komentar ako nije zbog zudnje da vidim ljubav I ljubljeno ako vec vidim sto nisam
“U nasoj najzelenijoj dolini
Nastanjenoj andjelima,
Nekoc gordo se k visini
Dizo dvorac,blistav,divan
U sretnoj zemlji to je bilo
gdje Misao bijase car
Nikada ne nadvi krilo
Serafin nad ljepsu stvar” (E.A.P.)
Do sada nisam znao da ovo nisam znao. 🙂
Nemoguće je slušati i gledati HRT na kanalu FTV,?!
Ja o uzrocima, Ti o posljedicama, tu je sav “nesporazum”
Nije kriva rakija za moje pijanstvo!, k(r)užiš?!
“Umni ljudi” zavode mase, il’ na dobro il’ na zlo.
I sve dok “umni ljudi” budu mislili i tako se ponašali da mogu sročiti bolje moralne norme i zakone od oni koje su kroz objavu i prirodom zadani u vlasti su Zloga, (dali su mu mali prst) ma kako se izjašnjavali.
“Ma kakvo čistunstvo?!”
“To je pojavno čistunstvo, čistoća zbog drugih . . . “, kažeš Ti.
Čistunstvo zbog drugih je BIZNIS!!, kažem Ja.
“Mnogo je teže biti strpljiv u etici i empatiji . . .”
Strpljivost u etici il’ moralu? Moral il ne mora(l)?
Srednji put je pravi put bez pretjerivanja i zanemarivanja u bilo čemu ili skretanje u bilo koju stranu!
Zbog prevelike (ne umjerene) empatije “on” dobio visoki tlak! 🙂
Evo jedne moje izreke: “Sklad i ljepotu nalazimo u ponavljanju, divotu i bogatstvo u različitostima!” Glasam za oboje!!
Hajd uživaj!, hn. 🙂
Etika se izabira (od -izbor-), moral se mora (od morati, ne bi trebalo da je od -mora-, kao od košmara). Stoga biram etiku, jer se ona izabrati može i kad se ne mora. Pojam -moral- ne koristim.
Ja u citiranom tekstu ne vidim namjeru ispisivanja ili izdavanja “boljih moralnih normi i zakona” od Objava (množina je ovdje, zar ne?). zlog nikada ne pišem velikim slovom, jer se velikim slovom iskazuje poštovanje. Destrukciju poštujem, to je pojava sa svojim mjestom u konceptu života, a zli, zlo je destrukcija kao svrha sama sebi. Srednji put nije mjeriti i ocjenjivati namjere ljudi (ne govorim o djelima, nego o namjerama), niti je srednji put zagovaranje restrikcije misaonog procesa. Postupci na oba ova načina su krajnji put.
Upravo empatija pravi distinkciju između čistoće i čistunstva. Nisam govorila o “prevelikoj” ili previše empatije, govorila sam o mogućnosti samoidentifikacije sa čovjekom u potrebi. Neko će prići, možda baš ovaj umni čovjek koji je napisao ovaj tekst, i pružiti ruku tom čovjeku, bar da ga pridrži. Drugi će možda stajati pored i razmatrati ovako: Da se pridržavao toga, toga i toga, ne bi došao dotle. Pa znaš, pridržavanje toga, toga i toga nije garant, jer “čovjek snije, a Bog određuje”. Robovanje formi je pružanje onog malog prsta hadžija. No, sve ti ovo već znaš.