skupljala sam komadiće hljeba
sa sklopljenih kapaka onih koje niko obilazio nije
nebo se dijelilo na uspokojene i spokojne
a ispod,
volovi su vukli tinjajući globus između zidova
odakle se ne može i ne može
prigrabila sam ruke svih sa kojima sam se srela
zapisala obećanja, pročitala testamente
i ćutala gdje je posebno teško.
tu,
ne rađa riječ
dizala sam glavu gore da osmotrim vrijeme
odakle ne dolazi,
šta ti je navika
dole je račvalo izvrnuto korijenje što pruža naopako stabla
gdje se raste?
kad se sve osjeća, ne osjeća se
širi se preko svih tačaka.
što hladnije je ima više nade
za skupljanjem, za slivanjem
za.. vraćanjem
sljedeći put ću doći sa vodom i preliti lišće
od korijenja
stranice se razbježe kao jesen pod vjetrom promjene
onog koji piše.
ja,
pod stopalima i nad glavom ja
pod desnom i pod lijevom rukom ja
puštam
događaje
ko ovo piso, ko ovo crto?
*
Svako Ti dobro!, hn. 🙂
ne može se u jednom danu sve riješiti, ne može!
“I reče On:
– neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju”.
I bi tako. I načini On dva velika svijetla – veče da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde.
I On ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame.
I vidje On da je dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti.”…
petak, 22 septembar 2017.,
_
Hajde, ostavi to tvoje unazad razmisljanje, ne ide na dobro, ako sam dobro shvatio. Pogledaj u vasionu i Think pink?
Hadžija, pisao neko, crtao drugi neko.
Hvala ti, i ti mi u dobru ostaj 🙂
Izgleda da se može osjetiti Tango. (Pred)osjetiti?
Stvaranje i svjetlost odgovara. Ne znam kako, ali odgovara.
Prođe to čim se izlije Niče Brendone, doduše malo ostane, vuče se između koraka.
Za tebe jednorog ?
🙂
e tako
Hmm neke pukotine proslosti.. Dosta skaces iz svijetla u tamu-tame u svijetlo svako malo, iscitavajuci ti pjesme u prozi..tako mi dijelujes sa ovim mood-om 🙂 poslala bih ti pegaza ali nema ali evo dupli ?? sa ?(zmajem) 🙂
Opstajanje predvidjenog u slaganju odvojenog…
Jel’ tako Lula?!
Ti dobro čitaš, vidjela sam te kod Homera Syda višestruko.
Ne znam šta je Jarčice, možda je govor, možda je dešavanje, ali (i) tako je kako svi kažete.
A za tebe, za tebeeeee.. ?donje rublje?, hahahaha 🙂
Poligrafe, ljubavi, ? bi prepoznala tvoju rečenicu u milion na N-tu 🙂 Misao ću dostići, moranje. Tvoje znanje o gubicima..
Krenuh ti…
Dodjoh do ruba gdje mene vise niko ne shavata ozbiljno ovdje pa mi se i nude gace u komentarima..to nesto iz tvoje tajne kolekcije donjeg rublja haha ? (salim se) ??
… u zagrljaaaaaaaaj ❤️
Srećan put ljubavi!
Zakonitost asocijacija, moja Jarčice, sama si kriva. Nudes, nudes, nudes, nudes, gdje god kreneš Jarčicin nudes. Pa, rekoh, da te bar malo obučem, hehehehe ?
Nije, a i nemam kakvu kolekciju, lijepim ženama to ne treba ?? A, i ti to znaš bolje ?
Protočna empatijo od tastature.
Jednom kad sebi isprintam Cydov i tvoj blog, pa sebi poklonim.
Hahahhahha ne znam kad sam se vise ismijala ovdje na bloggeru nego ovdje sa tvojim komentarom,sve to trpe moji misici i dijafragma sad..cak si i mene premasila sa comebackom..?? ma ja cemu kolekcije,kad tipujem(o) na nudes(Muze)grka i rimljana stil samo vijenac oko glave,a katkad se umotaj u bijeli peplos ili kiton(chiton),totalno classy? ? ?
Usta Rarina, hvalite me ? Objektivno, Syd je najbolji nekomercijalni pjesnik našejezičnih prostora, tvrdim ja. M e t a kategorija ne ide u istu rečenicu. Ali mi je drago da voliš moju svaštaru.
(pročitala sam ti posljednji post. vrijeme je filter, ljudi ne znaju koliko su dobri. rijetki ne znaju ni koliko m o g u biti dobri. samo je to tužno. ali, ponovo, vrijeme je filter. sve se mijenja, dinamično je. utičemo u rijeku.)
Posebnosti..
Jarčica se vraća korijenima. Lovorov vijenac, bijela toga.. E sada, biraj: golub, knjiga, mač ili ruža u ruci. Hajde, izaberi, da nam kažeš više o sebi 🙂
Prijavljujem da sam pjesmu čitala onako kako piše u naslovu – unazad. Vrijedilo je.
A ulogovah se sa namjerom da ostavim <3 za onu koja čeka i onoga koji je krenuo...
Hmm u dvije ruke po dvije stvari bih uzela ..radije cu objediniti simbole,pa evo ovim redom:
Mac/Stit,golub,knjiga,ruza..ne znam kako ti ovo izgleda 🙂
Očigledno je, a ja bih se toga teško dosjetila. Zato postojiš ti da mi kažeš.. i jeste, zanimljivo je 🙂
❤️
Interesantno mi je da si ti u priču uvela štit, a ja zaboravila harfu, hehe.
Fora je da se odabere jedno i da se drži u lijevoj ruci. Da pomognem, ja bih izabrala, ja bih izabrala.. teško je, ali bih izabrala goluba (bijelu golubicu). Evo i sada se nećka dio mene zbog primamljivosti knjige, ali ipak biram golubicu.
Mac ili golubica kod mene, ne znam sto ce prevagnut, knjiga i meni je primamljiva,ali stavih je na 3 mjesto..Mac je moj izbor..zanimljiv izbor kod tebe,pristaje ti 🙂
Mač onda. Bilo bi interesantno provjeriti naše izbore za 10-ak godina. Voljela bih čuti tvoj izbor kada, ako Bog da, već uveliko budeš majka, a ja svoj da provjerim kad mi djevojčica bude svoj čovjek, spremna za svijet. Šta misliš, da li bi se mijenjali?
Nekomercijalan – nasmija me prošli put komentarom o auditoriju od deset ljudi, ali ne zna on da tih deset ljudi ukupno i čita maksimalno desetak blogova, tako da je to vrlo pohvalan, restriktivan izbor.
E, čuj – “svaštara”. Nope, ko je upratio konzistentnost stožerne misli koja se realizira na različite načine – upratio je :))
A zamimljivo da je posljednji post upravo i nastao sa vremenske distance. Da sam ga pisala prije, kad me podbolo da ga napišem, tu ni filter ne bi pomogao.)
Primijetila sam sa s tobom skoro stalno upotrebljavam riječ “zanimljivo” što znači da mi je stvaraaarno zanimljivo, jer mi nije dio svakodnevnog rječnika, tj. ne koristim je kao poštapalicu niti primjećujem da u interekcijama sa drugim ljudima dolazi do povećanja njene frekvencije. Inače, zanimljivo je da u komunikaciji sa svakim ponaosob mogu izdvojiti po jednu dominantnu riječ koja može sažeti bit tog uzajamnog komunikacijskog odnosa. (ne znam kako opet komentar ode u drugom pravcu, ali zanimljivo mi i to kako uvijek ode :))
Dobro si primjetila – “nekomercijalan”. Podrazumijevala sam neizdavan, a onda ne znam da li je izdavao, pa zbog toga ovaj termin. I žao mi je, ovdje stavljam termin -komercijalan- u negativan kontekst. Negdje bi trebalo da vanredan kvalitet ” prodaje”, i dešava se to, ali tu imam nekoliko sukoba. S jedne strane žal, jer bi bilo divno da takvu poeziju doživi što više ljudi. S druge strane poštujem slobodu da svako bira ono što ga vuče, i to je neprikosnoveno pravo u koje je ružno petljati se. S treće strane pitanje navike je veoma važno, ako “javni prostor” ustoliči nešto kao vrijednost, veći broj ljudi će imati pristupa tome. S četvrte strane uvijek pedeset puta razmislim prije nego što pribjegnem razmišljanju “samo za odabrane, samo za elitu”, jer to je razmišljanje opasno i pogubno iz milion razloga i sve vjerujem da je i objektivno temeljno pogrešno. Tako, klackam se između sukoba ovih razloga.
Kada je riječ o svaštari.. pa dobro, jeste negdje to, očigledno je. Ne mogu da kažem da mi je zasmetalo što si ta dva ispoljavanja stavila u istu rečenicu, to je pregruba riječ, ali negdje nije ok., jer je Sydova i suština i forma i estetika zaista m e t a, posebna je kategorija, pa nekako nije pravedno. Komplikujem ja, zar ne, i upadam u preduboku analizu za opušten razgovor, ali šta ću, to sam ja, hehe 🙂
Primijetila sam već tu tvoju super osobinu, strpljenje u protoku vremena. I ja se maksimalno trudim primjenjivati je. Ponekad svjesno izaberem raditi drugačije uvjerena da mi je obaveza oko te neke stvari reagovati u trenu kada se dešava i to reagovati u sirovoj formi. E sada, da li biram ispravno, to Bog zna, svjesna sam posljedica i unaprijed spremna snositi ih.
Oko zanimljivo je zanimljivo 🙂 Jezik je definitivno tvoje područje. Još je jedno područje u kojem si prekognitivno, podsvjesno mnogo bolja, odlučila sam ti saopštiti taj svoj uvid. No, čekam pravi kontekst u kojem će se stvari složiti u “jasnoviđenju” što bi rekao bloger Gost227.
Da, dešava se to i meni, kad bolje razmislim. Sa suprugom sam razvila upotrebu riječi “kužim”, a prije interakcije sa njim nisam je koristila gotovo nikad. Čuj, ovaj tvoj uvid je prava mala riznica na nekoliko nivoa, valja se o tome fino promisliti.
(uvijek tako pokupim od tebe nešto novo, super je odlično to razlikovanje ljudi i razmjena uvida. lijepi su načini kako se to uklapa u naše unutrašnje konstruke i kontekste, i onda se dobije različit proizvod u tananim detaljima kod svakog čovjeka od početno iste stvari.)
Ti primijetila, ja potvrdila: da, nisam ni posmatrala njegovu poeziju u (tom) svjetlu izdavaštva (mada mislim da je stasala i za takvu vrstu objelodanjivanja), niti aludirah na elitizam tj. iznimnost (posebnost! :D) onih koji je čitaju, već na nekomercijalizam u smislu nepodilaženja čitalačkom ukusu širokih narodnih masa. Ne znam jesam li dobro objasnila, ali… pokušah.
Zanimljivo mi da si to primijetila 😉 jer mi odnos prema vremenu jedna od esencijalnih preokupacija – iz tog odnosa se ne može učiti (posredno), ali se može spoznati ili štošta empirijski iskusiti.
“Kužim”, hm… – interaktivan odnos koji se odlikuje visokim stepenom bliskosti, gdje je onaj / ona koji / a upotrebljava tu riječ pasivniji u verbalnom smislu (zbog težnje za superiornošću u redukciji suvišnih radnji, epske opširnosti), jer je kognitivno prijemčiv, sažet, koncizan, britak itd. Često se domima bezosjećajan, i to zbog empatije, pa rijetko iskazuje svoje emocije – usredređen je više na tuđe emocije i misli, razumijevanje, empatiju, like “message recived”. Onaj kome se govori “kužim” je eksplikativan i slikovit, pažljiv u objašnjavanju i vodi računa o smislu značenja. (Mislim i da je svjestan razlike između to dvoje, jer onaj koji objašnjava, obično mu je jasno, ako ga “skuže” – tj. ako je u stanju da misao prenese tako da bude shvaćen.)
Osim asocijacija, moglo bi se i ovo analizirati.
(Nepodilaženja čitalačkom ukusu širokim narodnim masama*
:ono kad ti značenje strada od upotrebe pogrešnih padeža:
(zašto ne postoji edit, zaštooo?!)
(Ima još ispravki: nisu padeži “pogrešni”, pogrešna je moja upotreba padeža.
Da odmah razjasnim i onaj drugi nesporazum što sam ga prouzrokovala, pogrešno je moje očekivanje od ljudi da mi čitaju misli: smatram pohvalnim kad neko izabere, od hiljadu blogova, deset kojih čita (ne smatram da je kvantitet čitalačke publike direktno proporcionalan kvalitetu onoga što se čita) i ne smatram to elitizmom, nego imanjem kriterija prilikom izbora onoga što smatramo vrijednim našeg vremena.
Note to myself: prvo razmisliti pa napisati, a ne prvo napisati, pa onda razmišljati o napisanom. E, tako. Nestajem sad u mišiju rupu.
Sad sam zaintresirana za tvoje elaboriranje pozadine drzanja stvari u lijevu ruku prije nego dobijes odgovor,preciznije shvatih da se nas trenutni izbor stvari odnosi na cisto igru znacenja simbola..(ispravi me, ako sam pogresno shvatila 🙂 ?
Znam da nisi aludirala na elitizam, to je mene odvuklo u razmatranju sukoba ovih razloga. Da, dobro si objasnila i prvi put. Ja sam baš, između ostalog, uprla u to šta je čitalački ukus publike, tog većeg dijela ljudi našejezičnih prostora kada je riječ o poeziji. Kakvo je vrijeme ili, radije, kakvo je doba, to može biti bilo šta. Linearno saopštavanje i poruke, višenivojsko saopštavanje i poruke, sveden stil, raskošan.. A, onda sam elitističko uvela u premisu iz dva razloga:
1. neko, ko se slijedi, kaže -to je dobro- i publika koja inače čita poeziju (bar tu i tamo) čita to identifikujući se ili ne, shvatajući ili ne, doživljavajući intenzivno ili ne. kakva je elita taj neko?, a gledajući značenje tog pojma, odnosno količinu uticaja toga nekog, on, na toj ravni, jeste elita i
2. za Syda je nerijetko potrebno predznanje, široko humanističko (istorija, istorija književnosti, istorija umjetnosti, filozofija, istorija religija) da bi to na saznajnom nivou funkcionisalo tako što će saznajno prerađeni input proizvesti intenzivan doživljaj
Praksa govori da se često dešavalo da, i u slučaju da ne bude ispunjen drugi uslov u komunikaciji između djela i čitaoca, to djelo bude čitano i “in”. Koliko naše ukuse, dakle, formira trend, a koliko individualna identifikacija? Tu se klackam..
Ovdje oko -vremena- si ti mene zadeverala. Voljela bih da mi razložiš kontekst upotrebe -učenja- u odnosu na spoznaju i empiriju (iskustveno). Pronalazim nit na način da je u odnosu prema vremenu gotovo nemoguće zauzeti položaj (posrednog) objekta, odnosno da je moranje uskočiti u empiriju i direktno spoznajno. A ponovo, na generalnom nivou bi negdje dobrim dijelom morali biti objekti zbog imanentne prirode vremena, zakonitosti protoka sa subćelijama, da tako kažem, koje se, osim u linearnosti, ogledaju i u vremenskim incidentima, tačkama znakova, momentima skupnog vremena itd. Gdje smo onda aktivni, gdje smo onda zaista subjekat u smislu donošenja odluks? U linearnom ili u ovim “ispadima”?
Majstorski objašnjeno -kužim-, zaista vanredno uočeno i prenešeno na papir. Dopada mi se, uz dopunu da je to -kužim- nerijetko i upadica na način: Da, hvatam misao i argumentaciju u narednih nekoliko rečenica! A sagovornik je tek na početku izlaganja 🙂
Vidiš, zanimljivo, čitajući ove tvoje samoispravke.. Vjerovatno sam i previše samouvjerena u način na koji u pisanoj komunikaciji koristim maternji jezik. Mislim da mi mnogobrojna jezička pravila često kao kolateralna šteta stradaju u pokušajima da što čišće i dosljednije namaknem atmosferu u rečenici za pravovjerno iznošenje značenja. Negdje sam čistunac samo donekle, jer uživam kad kod nekoga pročitam novokovanice i ta smislena odstupanja podređena prenošenju baš takvog zamišljenog značenja. Negdje su i donekle su pravila distorzirajuće naslage. Ne znam kako ti na to gledaš.
Jarčice, da, igra značenja simbola je u pitanju. Golubica, na primjer. Da li je u značenju -mir- ili.. Mač, da li je u značenju -snaga- ili -pravda- ili -sud- ili..
A, ako se uhvatimo konsenzusnih, najčešćih značenja tih simbola, zašto baš takav odabir i da li bi se mijenjao?
Lijeva ruka je strana srca. Lijevom stranom upravlja desna hemisfera mozga, što bi trebalo značiti da je lijeva ruka ekstremitet (produženost) osjećajne, intuitivne i holistične strane mozga. Vidiš, ja sam oko golubice donijela odluku (lijevom hemisferom mozga – racio i analitika, logika), pa prenebregnula izbor desne hemisfere (vuklo me da izaberem knjigu).
Pretpostavljala sam da bi mogla biti fora oko strane mozga,nisam bila sigurna,pa rekoh da mi priblizis,da ne ode u pogresnom smjeru odgovor..Mac kao za mene simbol univerzalne istine,zastite drugih,pravde,svijetla,moralnih principa etc.(bez ratne konotacije) odabrala sam desnom hem. Uzevsi u obzir takodje,da sam zaljubljenik u historiju i mediveal koji je zastupljeno u mojim radovima kao tema prozeta fantazijom, posebice knightovi,stitevi,macevi,templari,magovi,klerici etc. opcenito sto se vezuje..da li bi se mijenjao? hmmm Ne..ali bilo bi zanimljivo provjeriti kao sto kazes 🙂 ne znam kako ti se ovo cini..
Konsenzusno se -pravda- predstavlja simbolom vage. To je i izrazito neodgovarajuće i izrazito odgovarajuće u isto vrijeme. Pravda bi trebala biti jasna kao kristal, ne bi se tu trebalo imati šta vagati, jer svako vaganje podrazumijeva sumnju na oba tasa. Zato je neodgovarajuće, a odgovarajuće je zato što ljudi na raspolaganju nemaju drugi instrument. Mogu, naravno, za taj instrument odabrati tvoj mač, ali se pravda ne dijeli mačem, no može se štititi mačem, to da.
Moja desna hemisfera zna i osjeća da na Zemlji nema pravde, ona je negdje drugo. Zato joj u pronalasku simbola sintetisano pomaže lijeva hemisfera koja kaže da se sa ljubavlju mnogo manje može pogriješiti nego sa sudom.
Interesantno, fetišizirala si odabir simbola (vitezovi, Arturov arhetip mača i slični oblici), a identificirala da je odabir potekao iz desne, holističke hemisfere. Misliš li da holističko (od grčke riječi -holos- što znači -cijelo-) može biti toliko određeno? Zašto bi, onda, tvoje “sjećanje na mač” bilo toliko snažno?
Da, Sid je eruditivan pjesnik, ali izniman je i u drugom pogledu: čak i ako se ne prepoznaju sve podtekstualne strukture njegove poezije, ona se može percipirati na emotivnoj razini, doživljajnošću, iako je primarno pjesnik racija i događajnosti, jer ima svojih mjesta „pomjeranja“ i „ushićenja“ , iako suspregnuta racijom, sakrivena i implicitna, tako da je i meni, kao čitaocu, tim uhićenje jače kada ih otkrijem i prepoznam. Upravo to i jeste jedan od razloga zbog kojeg bih voljela da isprintam njegov blog – jer mi puno slojeva njegove poezije doslovno promakne na prvo čitanje pošto se ne stižem vratiti na stare postove zbog (opet vremenske!) neaktualnosti, a knjigu, kao formu (za razliku od postova) mogu uvijek da iščitavam.
U vezi sa ovom nedoumicom reći ću ti kako je kod mene: razočarala sam se u sebe kad sam shvatila da sam podložna ideologiji, ne zato što pratim trendove (jer se, upravo suprotno, čak trudim i da izbjegavam njihov utjecaj, jer mi slabe individualni doživljaj pošto sam, a priori, impresionističke prirode), nego iz najbanalnijeg mogućeg razloga što je svaki čovjek podložan ideologiji, ako ne nametnutoj, onda ličnoj. I onda sam i ja počela da tražim balans: iako sam napisala da kvantitet ne garantira kvalitet, ne mislim ni da negira (prema onoj „Everything pupular is wrong“ O. Wilda), štaviše, smatram da je i kvantitet čitalaca donekle indikator n e k e vrijedosti onoga što se čita. Sad: hoće li se t a vrijednost poklopiti sa ličnom ideologijom ili ne, to empirijski utvrđujem, a to ne mogu nikako drukčije, osim ako ne podvrgnem trend racionalnoj kritici, iako apsolutno nisam racionalista, ali u ovom slučaju trudim se da potisnem ličnu ideologiju – koja je subjektivna, i da se objektiviziram. Eto, to je jedna od stvari koju si me naučila. Interesantno je kako neki ljudi mogu utjecati na druge, čak i da to ne znaju. (A naučila si me da u n a p r i j e d ne donosim sud na osnovnu lične ideologije, bez ostavljanja prostora da se upoznam sa trendovskom ideologijom ili onim što je drugačije od mog ličnog ukusa, u suprotnom bih podlegla ideologizaciji vlastitom ideologijom, pa se onda nameće pitanje – u čemu je razlika?! Praćenje trendova, ukoliko čovjek nije povodljiv, ima svojih prednosti, i sad shvatam da nije rješenje od njih bježati u svoju rupu, već ih iskoristiti kao test da se tesiraju vrijednosti vlastite ideologije – pa da se ona potvrdi ili odbaci, ali ne odstupati od sebstva po trenda samo zato jer je „in“ (ali i obrnuto – ne veličati nešto samo zato što je „naše“, ako nema univerzalnu vrijednost).
Odgovorit ću ti konkretno iz svog ugla (uzeti sa rezervom, zbog toga što je moje razmišljanje): postoji razlika između učenja s jedne strane i spoznaje i empirije sa druge strane, jer je spoznaja upravo osviješteno znanje (tjera na primjenu, jer u odnosu na spoznaju čovjek jako teško ostaje pasivan), a empirija je doživljeno znanje (postaje dio njega, njegovo imanentno svojstvo čovjeku koji postaje objektom primijenjenog znanja ili ga sam primjenjuje svojevoljno), dok znanje (stečeno procesom učenja) koje nije prešlo na nivo spoznaje ili postalo dijelom čovjekovog i iskustva je nužno pasivno. Kažem uzeti sa rezervom, jer sam sinoć do pred ujutru pokušavala da slušam nekog ko skroz drukčije vidi stvari i ove pojmove, čak ima i metodologiju njihovog objašnjavanja i provjeravanja, a kod mene to nije slučaj. Ova je razlika izraženija tim više što, ako učiš od učitelja, teorijsko znanje, a priori, prethodi empiriji ili spoznaju (jer ima tendenciju da se pretvori u spoznaju ili empiriju, iako ne mora, ali ako se ne pretvori, beskorisno je). Međutim, ako učiš od vremena, bola… i sličnih kategorija, znanje ne prethodi spoznaji niti empiriji, već obrnuto. Konkretan primjer. Znanje: učitelj te, recimo, uči strpljenju, navedi definicije strpljenja, njegove prednosti, primjere… Ukoliko shvataš i s t i n i t o s t strpljenja kao pojmovno-logičke kategorije, spoznao si taj pojam i njegove popratne atribute i nastojat ćeš da primijeniti onda kad se nađeš u situcaciji koja iziskuje strpljenje. Međutim, ako učiš direktno tako što si prisiljen da se strpiš u određenom trenutku ili to svojevoljno odlučiš, imaš neposredno iskustvo bez prethodnog teorijskog (opet izvinjenje zbog opširnosti, jedan od stvari koje ne znam objasniti nekome ko ne dijeli slično iskustvo, a ko dijeli prepozna bez objašnjenja.)
Hahahahhah… ma žrtvovat ću sve da iskažem smisao onako kako sam ga i zamislila, pa nek svako lingvističko pravilo strada, pošto sam u fazi primata semantičke strukture nad sintaksičkom.
Voljela bih da se pojednostavim vremenom, preopširna sam, suština mi izmiče, ja je ganjam.