Kad noć granitnim, teškim šakama sruši zidove,
a onda kroz diskretan naklon predstavi livade
i na njima mozgove:
Upoznajte se!, odjekuje do davnih provalija,
jedno je ime koje u valove eha razbijamo i primamo.
Puno nas je, zakopano, nastanjeno, smišljeno,
ovdje sjajimo crno, tamo blještimo,
kroz veliki lijevak ulivamo ideje u neku glavu
jer treba zapisati, milje i milje do prvog slova unatrag.
Mi smo mješanci i to je bit naše čistote,
tkivom vežemo odsustvo tame u svjetlu i prisustvo svjetla u tami,
pričom nadoknađujemo, uvijek smo to radili
nemanje pokreta u procjepima epoha.
Ne znam kako, ali lijevak kroz koji ti ulijevaš ideje, direktno je nad mojom glavušom 🙂
Ono što se dešava dalje, neobjašnjivo je moćno.
“Mi smo mješanci i to je bit naše čistote” – ovo možemo nazvati “gađanje meteorima”
Hahahaha, na meteorima su suze počele da vrcaju 🙂
Ne, ne, ovo nisu moje ideje i ti to dobro znaš, bolje od mene. Ovo je samo prilagođavanje te ideje nazovimo poetskom rječniku. Odakle bih ja mogla znati da smo mi mješanci i odakle bih (samo) ja mogla znati da je to bit naše čistote?
Ja samo istražujem istu ideju kroz ponuđena značenja našeg, maternjeg jezika. Uglavnom samo to u posljednje vrijeme i radim.
(čitaš potpuno nepogrešivo. tada forma, ma kakva da je, naglašava suštinu i to je divno.)
Recimo da je to prelijevanje ideja, a meni se totalno sviđa što imam (tvoj)lijevak nad glavom 🙂
Osjećam nepogrešivo (uvjetno rečeno), a čitanje, manje-više.
Znam da osjećaš gotovo do balčaka, ja sam se od te sposobnosti nekako odrodila u dobroj mjeri, bar tako mislim. Ili iluzionišem, haha 🙂
Negdje mislim, ako je ovo prvo tačno, da svoje mjesto u svijetu namjera, svojih i ukupnih (namjera drugih) tražim na poček (čekajući da se znaci uklope) i misaono prateći riječi i djelovanje.
Ovo me nekako odvede na priču o kocki i lopti 🙂 Totalno sam ostala misaono uzbuđena načinom na koji si izvela zaključke.
Možda je kvaka u balčaku, ali o njemu pojma nemam. 🙂
Zadeverala si me opsegom, kakva kocka i lopta 🙂
Hehe 🙂
Oddeveraćemo možda sutra 🙂 E, balčak je interesantan sa stanovišta Excalibura, mača koji nije postojao, a ustvari je postojao. To je ona priča da se posvećenost i lijepa, dobra namjera ne ugrađuju ni u stvari, ni u simbole. Slova izuzimam, jer slova tvore riječ.