Eto, kažu da je od potpisivanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 10. decembra 1948. godine u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija prvi put u istoriji čovječanstva priznato pravo svih ljudi na život, slobodu i sigurnost bez ikakvih razlika. Šta mi svi, ljudi, imamo od tog našeg priznatog prava? Čuj priznatog?! Mi, ljudi, putem Generalne skupštine svih skupština svijeta (s izuzetkom onih država koje nisu članice Ujedinjenih nacija, a njih je neznatan broj) priznali sami sebi pravo na život, slobodu i sigurnost i to bez ikakvih razlika. Ma, nemoj mi reći! Ok., onda Haićani ili nisu ljudi ili ne spadaju u kategoriju svih ljudi ili nisu svi ljudi bez ikakvih razlika. Birajmo šta najviše odgovara istini, jer evo naše ljudske braće Haićana:
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Haiti.jpg[/IMG]
Haiti, sredina novembra mjeseca 2010. godine
Kažu da se vrijednost jednog društva najbolje da izmjeriti kroz pokazatelj koliko su bilo kakve manjinske zajednice u tom društvu zadovoljne, odnosno nezadovoljne. Ovo je odlično i vrlo primjenjivo definisanje kada je riječ o jednom sistemu obučenom u poredak države, al’ potpuno neupotrebljivo kada sebe, ljude, stavimo u kontekst bića (stvorenih od Boga ili nastalih prirodnom selekcijom kako to objašnjava teorija evolucije, izaberite sami šta vam paše) koja ovu Planetu dijele sa drugim bićima. Od kada je civilizacije mi vršimo sistematski planiran i brižljivo sprovođen biljocid! Vrlo uspješno, uspješnije nego ikad destruiramo većinsku zajednicu na ovoj Planeti – biljke. Koji je to sud nadležan da to osudi? Posijekosmo prašume, naša pluća, posijekosmo šume, naše aorte.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Prasume.jpg[/IMG]
Evo, i ja sam sada upravo neizlječivi licemjer. Kao krajnji argument u dokazivanju zla u njegovoj izvornoj formi potežem činjenicu da je biljocid zlo jer šteti dželatima, nama koji sistematski čistimo zelenilo da bismo instalirali ljubljeni beton. Ma, bravo! No, evo prigodnog citata da još više podgrijem vlastito licemjerje: "Kada se prašume sijeku i spaljuju, to pogađa svakog od nas. Taj proces oslobađa karbon u vazduh koji udišemo. To mijenja našu klimu. Sječa prašuma povećava emisiju karbona za čak 20%, što je duplo više od ukupne emisije karbona iz svih putničkih automobila, kamiona i aviona zajedno.".
Kad od tog -cida nije pošteđena najdominantnija vrsta života na Planeti, biljke, zašto bi bile pošteđene životinje? Pa, mi to ne radimo selektivno, da bi namjeru bilo lako dokazati, mi to radimo sistematski i neselektivno. Tu i tamo počinimo i genocid kako bi ovu globalnu namjeru u činjenju -cida bilo teže dokazati. Sa nekih 16, 17 godina dobila sam na poklon od tada najbolje prijateljice naušnice, teške naušnice od slonovače. Prave pravcate slonovače! Ja sam izabrala, ona ih je u mom prisustvu kupila. Na pijaci, u jednom gradu. Za slonovaču jeftino da ne može jeftinije. Tada me nije ni vrh dlake zabolio za ovo:
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Slon.jpg[/IMG]
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Slonovaca.jpg[/IMG]
negdje u Keniji
Zapravo, u dokazni materijal mojeg krajnjeg licemjerstva prilažem i činjenicu da se baš sada u mojim ušima nalaze prekrasne deblje alke od slonovače, od tamo nekih životinja koje sasvim slučajno znaju da tuguju poput čovjeka za svojim umrlim najbližima, životinja koje, kada osjete da im se smrt približava, u tišini odlaze na mjesto jedinstveno za to pleme slonova gdje će umrijeti.
E, al’ ima nešto u čemu smo zaista plemeniti. Uzgajamo viruse, čak dajemo priliku nekim novim, tek izumljenim oblicima virusa da žive. Može bit’ da će bit’: Ko drugom jamu kopa, sam u nju upada.
Kad bude radilo međunarodno pravo u praksi, biće i međunarodnih konvencija. Do tad možemo uživat.
Bože sačuvaj nam ovu “našu” prirodu a za ljudska prava smo se izborili, ne samo izborili već procvjetali, ma šta procvjetali, mi smo proklijali.
sve što radimo, ispada da radimo u korist vlastite štete…. izgleda da nam ama baš ništa nije sveto … ili dovoljno dragocjeno da se promijenimo…
Sve krene nizbrdo kad zaboravimo Manitou.
@tramvajsexualac… Kad je uopšte pravo bilo pravda?… da sa tim krenemo.
@poligraf… Bože sačuvaj nas i sve oko nas od nas.
@graciasalavida… Čovječanstvo je k'o pušač. Ja sam pušač.
@Lovecraft… Saglasna. Samo što je ova tvoja rečenica odavno u prošlom vremenu, nažalost.
E ne može.
Prvo treba krenuti od definisanja pojmova o kojim raspravljamo. 😛
Hahahaha, vid’ što mi ga šuknu:-)))))))))))
Nisam ba.
Ovo Sokrat iz mene progovara. 😛
@noise: ja sebe ubrajam u kategoriju pušača s odlukom da NE zapali…. recimo da je došlo do neke vrste osvještenja :))))
za očekivati je da i čovječanstvo dođe do tog stupnja svijesti :))))
iskreno – unistila si me ovim postom. od pojmova, do nausnica.
haiti, žalosno
neki ljudi ne zaslužuju da imaju bilo kakva prava.
samo krampa i zakopat, kao radioaktivni otpad.
@tramvajsexualac… Pusti rahmetli Sokrata. On je toliko principijelan bio da je sam sebi život uzeo. Ja odmah uvidjeh razliku, tj. da s’ baš ti progovorio
:-))))))))))
@graciasalavida… I ja bih rado da se samopohvalim samosmiještanjem u istu kategoriju, al’ u nju, kako god da okreneš, ne ulaze licemjeri iz posta, dakle neko ovakav kao ja.
Što se tiče čovječanstva, trudim se vjerovati u to što ti reče, al’ nisam toliko optimistična da to i očekujem.
@Slovka… Ne znam šta da ti na ovo odgovorim. Neka ostane odgovoreno neodgovoreno.
@nepoželjan… Ko god da su ti ljudi, čak i da si mislio na one u kategoriji VISOKIH ODLUČIVAČA, nisu otpad. Ljudi su, stvorio ih Bog. Čovjek je stvorio otpad, pa i nuklearni. Jako, glasno i jasno se protivim takvom načinu razmišljanja. Zašto? Ne vidim da bi išta poboljšalo, osim što bi doprinijelo povećanju zla u globalnoj mesnici.
ubice (oni koji su uzeli sebi za pravo da nekome oduzmu zivot) i silovatelji za mene vise nemaju sta da traze na ovom svijetu 🙂
E, al’ ako i mi sebi uzmemo za pravo da nekome, pa i ubici ili silovatelju, uzmemo život, kako se razlikujemo od njih?
pitat ćemo josepha ignacia guillotina postoji li kakva još humanija smrt od giljotine 🙂
Dobra dosjetka, ali mi nisi odgovorio na pitanje 😉
@izdanak… Vozdricaaaaaaaaaaaaaaaaa bezobrazluku.
“drhtaj tijela i nogama umor hoda
putem prasnim tijelo vuce
da bez krova i bez zurbe
negdje svoje kosti spusti
dzade hodac stremio je” (H.D)
grli prijatelj pametnu glavicu
Jel’ prijatelj romantičnog prezimena u zadnjem retku napravio slovnu grešku, pa je trebalo pisati: “džabe hodač stremio je”?
Pozdrav prijatelju.
neee…to si ti napisala…sa uvjerenjem
Jedino uvjerenje koje imam je da si prijatelj, jer, po difoltu, vjerujem ljudima. Ostalo i nije toliko bitno.