to je kad popuca suho tlo
i izvali sva dobra i s mukom utvrđene građevine
to je zbog moje goleme težine, ali ja nisam
kriv
Bože, nisam, je li tako da nisam kriv
što sam sanjao divove
i hod svoj uz njih
A onda ću šakama skrivati pukotine
i zapričavati ljude da ne vide ono što im ne smijem izreći
više ću pod noktima imati prašine
nego što će je od mojih kostiju ostati
A ipak sam izgleda
nekako kriv
Zadnja će nada k’o djevojka nespremna na udaju
razgoračiti oči i preslikati ih čak i na stopala svoja koja bježe
Ja ću propadati k’o silan magnet zemljinom željezu i lomiti
vrisak da još koje srce ne raspara
O, onda kolibri
malene ptice od srebra navijene pred cvjetovima raspupalim u žaru
to se diže magma i riga usput neki drevni jezik
a nebo je crveno i plava je trava
Ovdje sada nikog nema, govori mi glas
svi hodaju, spavajući, po riznicama nedešenog nečega svog
izvešću te na svjetlo i, molim te, izdrži tu ljubav
Ona preskače srcima i šije, šije mural u krvi i muci
Ispod drveta sam bio
velike krošnje što je od grana načinila ruke u stavu za valcer
Imao sam frulu i zašto da ne
ovdje izgleda nema drugog pana
Pa su se note penjale kao molitve
maleni čovjek s malenim zvukom vodio je rađanje novih planina
I sve će mi biti jasno, osim odakle ova kiša
što sapira moju blijedu kožu, ispresijecanu ožiljcima
Veliko, vasionka, moćno. Trudno. Posebno mi se dopada, jer je pisana u muškom rodu. Imaš taj gromoglas u sebi.
“Svi hodaju, spavajući, po riznicama nedešenog nečega svog
izvešću te na svjetlo i, molim te, izdrži tu ljubav
Ona preskače srcima i šije, šije mural u krvi i muci”
pre-poroditi,pomislih da je rijec o nekom umjetnickom nedonoscetu hahah
I sve će mi biti jasno, osim odakle ova kiša
što sapira moju blijedu kožu, ispresijecanu ožiljcima
Story of my life… 🙂 Hvala Vasionko ♡
pa, da, kao i obično dobro uobličena misao u osećaj. u prvi mah mi se učinilo da poema ima u jednom delu možda suviše opisa spram stabla što joj krade samu lepotu ali kasnije uvideh da može i u tom obliku ali treba biti pažljiv tokom čitanja.
bukvalno čujem klavir i note.
Vidjeti ljubav i biti je spreman izdržat. To je trik cile priče. 🙂 Ne samo ove. 🙂
Uh Lovice riječi!
Poklopilo se, a ništa nije slučajno, da se taj niz događaja iz moga iskustva sklopi unutra u trenutku kada je okidač za izlazak toga bio neko drugi. Zato je u muškom licu.
(dosta ti o tom iskustvu već znaš ?)
Interesantno Sfumato, i prošli put kada sam nekome posvetila pjesmu imala sam sličan niđe veze komentar. Tvoj je ipak blaži, ako je za utjehu, hehe 🙂 Ne vole neki ljudi pokušaje pjesnika, a ponekad ni fakat pjesnike. Šta da se radi, to su različite boje, upoznajimo se 🙂
Ženo, Lovica i ti ste izdvojile baš ono što bih i ja izdvojila da negdje pročitam ovo. Ali, da moram izdvojiti samo jedno, izdvojila bih to što si izdvojila ti. Kiša je iscjeljenje od Boga, zato. I ljubav je, ali eto, nemam odgovora zašto bih baš izdvojila kišu. Radosna sam što smo se ovdje poklopile, hvala tebi ♥️
Manje ti se dopao “svijetli dio” Dovlitlj. Da, i meni bi kao čitaocu, vjerovatno. Ali, ovo je priča, dočekala je ovakav kraj (početak) i dočekaće, ako Bog da, ponovo.
Tvorničar, pjesma je posvećena tebi. Iskustvo je moje, ali si joj ti bio okidač. Recimo da je transferirana. Može biti da ćeš me ružiti i da ti neće biti drago, ali bih voljela da bude drugačije 🙂
Da, upravo: Vidjeti ljubav i biti je spreman izdržati 🙂
Što ću te ružit, ako je pjesma posvećena meni, to je vrh. Drago mi je da mogu bit okidač. A ko i uvik, svi smo dio veće mreže, sve napisano prevazilazi ono što pisac misli da je reka s tim. 🙂
Nakon što sam napisala komentar i ponovo pročitala pjesmu, shvaila sam kome si je posvetila, znači, dobro sam skužila 🙂
I da se ponovim, ponavljajući:
“Svi hodaju, spavajući, po riznicama nedešenog nečega svog
izvešću te na svjetlo i, molim te, izdrži tu ljubav
Ona preskače srcima i šije, šije mural u krvi i muci”
Tvorničar, super :-)))
Da, slažem se, gotovo uvijek, zašto ne reći uvijek, prevazilazi, a ljudi kupe mrvice i slažu u beskonačan mozaik.
Lovice, znaš me veoma dobro jer poznaješ sebe i..
Ona preskače srcima i šije, šije mural u krvi i muci.
(pošto si temu svoga bloga opisala u kratke dvije rečenice o ljubavi, ti ćeš nam jednom, ne u fragmentima nego skupljeno, znam da hoćeš, o muralu. kako izbija, u kakvim je bojama, kako zaspe, zaboravi i kako ga je nemoguće rašiti, pa ponovo izbije i svijetli ♥️)
haha procitao pjesmu i naslov naravno… kad god pisu neke pjesme,tesko mi je pronici u ono sto pjesnik pokusava reci (mada to uvijek pokusavam), na kraju, sta se krije iza pjesme, to obicno zna samo pjesnik, sve analize samo su puka nagadjanja, tako da mi nista drugo ne preostaje osim da se divim ili komentarisem odabir rijeci:D ovaj put obratih paznju samo na naslov, nevezano za kvalitet pjesme ili pjesnika haha
Ma, ti si meni super baš tako, ozbiljno 🙂 Humor, malo ljutiš čaršiju (haha), malo izvučeš fantastično odlične teze (npr. raj i pakao su svjesni i emocionalni organizmi, moja interpretacija), malo precizno kritikuješ društvo, negativne fenomene.. Ostani ti takav, pusti ti mene 🙂
fantazija sionka,lovica je dobro kazala u prvom komentaru. mocno !!!