Lao Ce: Ime koje se može imenovati nije trajno ime.
Vede:
Ja sam talas u okeanu sreće
Ja i okean smo Jedno
Ja sam Okean
Ja sam To
Stari Egipat: Materija je zamrznuta muzika.
Nikola Tesla: U vasioni nema razlike između onoga što postoji i onoga što je izmišljeno. I djelo i misao su stvar.
Sri Sri Ravi Shankar: Ljudska evolucija ima dva koraka – prvi je od biti neko do biti niko, a drugi je od biti niko do biti svako.
Ekhart: Središte bivstvovanja ljubavi jeste samo u volji; ko ima više volje, taj ima i više ljubavi. Ali, ko nje više ima, to niko o drugome ne zna.
Bert: Mi nemamo dušu, duša ima nas.
Lao Ce: Gubitak veze s velikim Taom doveo je do nastanka običaja i zakona. Tada se pojavilo znanje i domišljatost, došlo je do velikih laži. Tada je nestala harmonija u porodici, pojavila se dužnost i obaveza. Tada je u zemlji nastao haos i nered i pojavila se potreba za vladarima. Tamo gde je Tao, postoji ravnoteža. Gubitkom Tao, ističe se razlika.
Helinger: Za duboka rješenja potrebno je prošetati po tom širokom polju, uroniti u veliku dušu gdje se nalaze sve stvari. Čini se da prošlost mnogih generacija nastavlja da živi ovdje. Postoje mnogi koji se u ovom polju ne vide – prezreni, počinioci, žrtve koje se ne vide iz sopstvenog straha. Odatle dolazi uticaj necjelovitosti. Ne zato što to mrtvi tako žele, nego zato što nisu viđeni u tom polju.
Sada je moguće da ispunjavajući uticaj može doći iz života, na primjer kroz saosjećanje. Ne kroz osjećanje koje izaziva osjećaj superiornosti, nego kroz skromno uzimanje svog mjesta kao jednog među svima od njih. Mi smo okrenuti prema njima i oni su okrenuti prema nama. Mi gledamo u njih, a oni gledaju stojeći iza nas. Postoji uzajamno priznavanje i nešto unutar nas se smiruje. Jednostavno, kroz poštovanje i čast. Postoji puštanje nečega i osećaj pomirenja (…) i mi smo slobodni od tog osjećaja koji nam je bio tako važan da ga razriješimo.
Ovo je blijeda slika. Ali, kada sa svojom dušom učestvujete, možete osjetiti to dejstvo. Postoje dublja rješenja koja se ne mogu rješiti porodičnim konstalacijama. Ona su duboko unutar duše.
Heraklit: Suština svega jeste promjena sama.
Schrodinger: Ono što posmatramo kao materijalna tijela i sile, nije ništa drugo do oblici i varijacije u strukturi samog prostora.
Jan Wicherink: Svemir bi mogao biti svjesno biće, čiji smo dijelovi. To čini svaku pojedinačnu fokalnu točku elektromagnetskih valova individualnom svijesti, koja je dio univerzalne svijesti. Ljudska individualna svijest fokusirana u ljudskom tijelu je jednostavno dio ukupne svijesti svemira. Mozak je samo antena ugođena na prijem individualne svijesti iz univerzalne svijesti, upravo kako to sugerira teorija kvantnog mozga. Svaki individualni um isto tako ima pristup univerzalnom umu. To bi objasnilo kako je tako mnogo genija, kao što su najveći filozofi, znanstvenici, umjetnici i kompozitori koji su nas inspirirali tijekom era, imalo pristup do univerzalne svijesti. Ako to prihvatimo, onda unutar holografskog koncepta svijesti, naši separatni ego-i moraju biti iluzija.
Ervin Laslo: Informacijsko polje koje kreiraju torzijski valovi omogućava koherentnost cjeline svemira, povezujući svaki mali atom sa svom drugom materijom u svemiru, informirajući ju o svojoj lokaciji i aktivnostima. U stvari znanstvenici otkrivaju vrlo visoka stanja koherencije u našem fizikalnom svemiru. (…) Takvo se koherentno odnošenje može jedino objasniti ako neko nevidljivo polje prožima svemir i time ih međusobno povezuje. A – polje (akasha polje) … je u svemiru osnovnije od energije i materije. To je primordijalno informacijsko polje koje je temelj naše svemirske međusobne povezanosti svega sa svačim, čineći naše stajalište o razdvojenim entitetima u svemiru beskorisnim. U njegovoj teoriji sustava uopće nema odvojenih entiteta; ‘odvojeni’ entiteti koje mi promatramo u svemiru su svi implantirani u beskrajnu isprepletenu mrežu veza.
Koliko god se udaljivo od misli o sličnim stvarima, uvijek me tvoji postovi vrate i inspirišu, baš onda kada pomislim da mi to fali.
Onda ta inspiracija mi pokaze vrijednost ideje koju imam i koja vrijedi da se obrađuje i nadograđuje.
Nekima od gornjih stvari sam i ja na tragu… npr. “povezanost” svega u svemiru, odnos prostora, oblika, energije, fizičkog, duhovnog, tačka gdje se susreću promjena i statičnost (možda tačka susreta fizičkog i duhovnog), “stvarnost” i “iluzija”…
izbor misli je perfektan,sionkin eho 🙂
Interesantno,opustajuce stivo pred san.Svako dobro.
Od Lao Cea bi izabra neke druge citate, ali i ovaj je dobar, jer je dobar svaki. 🙂
Meni je najbolje ovo iz starog egipta, zapravo, istina je.
Fino je o ovome čitat, al puno je uzbudljivije ovo direktno iskusit. A i to naša svijest može, jer zapravo, mi ni ne znamo di su joj granice, ako ih i ima.
Drago mi je Altanov duše 🙂 Da li dobro pretpostavljam da sadržaj ovih citata ima veze sa idejom koja se provlači kroz rukopis koji si započeo?
“Tačka gdje se susreću promjena i statičnost”, veoma zgodno sažeto u misao Teoretičaru. Rekoh ti ranije indirektno, sve što ima istinsku vrijednost na idejnom nivou u strogo naučnom smislu, posebno nakon ‘izranjanja’ kvantne mehanike (govorim o savremenom dobu, prije je to bilo još izraženije), počiva na kreacionizmu. Svi tokovi na koncu se slivaju na isto mjesto.
Pozdravljam te puno Veliki, javi se češće 🙂
Drago mi je Vilo, hvala ti na lijepoj želji. I ti mi ostaj u dobru ?✨
Hehe Tvorničar, vjerujem, vjerujem da ima boljih od drugog citata, ali od prvog – teško?
“Materija je zamrznuta muzika” – bilo bi super da to pokušaš opisati u jednom tekstu na svome blogu. Znam da si rekao istinu kada si rekao da je istina.
Iako je zamišljeno da te misli, svojim poretkom, ispričaju jednu zaokruženu priču, pa mi je svaka draga i svaka ima svoj kvalitet, ipak mi se najviše dopada ova od Ravi Shankara. Razumijem njenu ogromnu vrijednost.
Dobro si pretpostavila… Ali i sama znaš kako to ide; ne moze se tek tako direktno reći misao, bez obzir koliko je jaka, da bi dobila pravi oblik, mora da se misao provuče kroz dobar kontekst… Izgradio sam dobar kontekst ali tesko se usuđujem upustiti se; iz opsteg konteksta smisla svih misli; da izvlačim i stavljam u jednu formalnost, bez obzira koliko je široka i metaforična.
Ja inače ne pristajem na forme citata ili fraza… Msm ono, držim se shvatanja da je sve dobro sto je nastalo, nastajalo često iz sjemena samo jedne ili nekoliko fraza, misli… to je u biti ideja stvaranja… nije da se trudim previse gusto popununiti sadržaj idejama, naravno da je nemoguće, ali želim da bude dovoljno meni da me inspiriše, kao što zelim da tim sto radim druge inspirišem…
Ne znam koliko ću uspjeti u svojoj zamršenosti 🙂 ali ne odustaje, tako jedino mogu da imam vodilju do novih spoznaja.
Da, razumijem te, roman je ogroman poduhvat, dugotrajan, pa i iscrpljujući. Može pomoći da se za izgradnju lika, pa i likova, izbjegne konvencionalizam smještanja u prostorvrijeme, manipulacija s tim da bi se postigla eteričnost, ali onda te labave veze moraju imati jaku transcendirajuću nit.
Strpljenje je najjači savjetnik.
Tačno, i jeste, suštinski idejni sadržaj nije disperziran, zapravo je jedinstveno jezgro, ali potentnost sila tog jezgra je tolika da joj se može prilaziti s mnoštva strana. Fizikalno rečeno – pokušaj razblaživanja ogromne gravitacione sile tog jezgra. Tu je to more zanimljivosti, uzbudljivosti i inspiracije; u detalju jednog, drugog, trećeg.. sagledavanja. Različit opis ideje koji polazi od različitog konteksta u kojem je smještena ne znači da ideja ima više. Eto, kao ovdje, u ovim citatima.
🙂