Povlačili su se iza svoga lica, iza straha što je odano čuvao njihova imena. Da su krenuli naprijed, raspukli bi nešto u ljudima, nešto vrijedno pomena.
Vjerovanja.
Ovako je postojanje ćutalo bez sukoba, ali su latice i dalje titrale u groznici dok su se otvarale. Nježne stvari su to osjetile.
U mraku se vrtila žena sa bijelim, svilenim trakama oko vrata, zglobova i struka. Radila je to duže od zadržavanja stvarnosti na okupu. Sve su trake imale istu dužinu, isti ritam i put, a ponovo se, svaka za sebe, drugačije ponašala.
Nježne stvari to osjete.
U ovu priču može ući slijed događaja i svaki od njih može biti podrobno opisan, kao u hronici, da radnju zgusne. Ali, radnja je pod tim oklopom i tim brazdama toliko polagana da vjetrovi s ove strane mogu stvoriti svega nekoliko koncentričnih krugova na odsjaju horizonta.
Vrijeme je budno, ali se ponaša kao da spava.
Iza simbola što ih svi pamte, iza imena, riječi, očiju i gledanja jednak je eter koji ne prijanja isto na svaki kvalitet. Nekoga umiva, a nekoga prži, neko cijeli svoj sadržaj razvuče u blagi osmijeh i utone. Neko sjedne na dugačku poljsku ljuljašku, kao džinovsko klatno, i zamahe pokušava sinhronizovati s ritmom disanja.
Mi smo svi tu i dočekujemo se.
To je sada.
https://m.youtube.com/watch?v=oJmiWb0u8TQ
Da, to je ta frekvencija ?
Vrijeme je budno, a ponaša se kao da spava. Fenomenalno. 🙂
Kakva slika ovaj dio :
“Neko sjedne na dugačku poljsku ljuljašku, kao džinovsko klatno, i zamahe pokušava sinhronizovati s ritmom disanja.”
Mama jarcica ❄?❄
Tvorničar 😉
Jarčice, finu si poziciju odabrala, ti bi to da sagledaš i razložiš, pa onda deduciraš.
Ljubi te mama?
Vrijeme budno moze da ucini da svako jutro bude novo rodjenje, a moze kao i kada spava da bude i nova pobjeda. Zavisi sve od nas.Vasionko 🙂
Lijepa i mudra Janah ?