Dobra psihološka igra, dobar tajming! Pod valom priče o Brexitu i generalnom jačanju desnice u Evropi, koja bi tradicionalno trebala insistirati na očuvanju nacionalnog suvereniteta u odnosu na superdržavu – EU, učestale su izjave ključnih evropskih lidera o zajedničkoj vojsci, potrebi izgradnje Unije koja će biti nezavisnija od SAD-a, osnivanju Evropskog monetarnog fonda (EMF) umjesto Međunarodnog monetarnog fonda (IMF)..
Za zajedničku vojsku motiv su izbjeglice i migrantska kriza, za nezavisniju i monetarno centralističkiji zaokruženu EU motiv je Trump. Interesantno je da oba motiva pokreću narative evropskih desničara. Oko prvog su ksenofobično jednoglasni, oko drugog se raslojavaju, pa ima onih koji se više nego Trumpu dive Putinu.
Na sceni je sljedeća faza globalizacije, u kojoj se nacionalni suverenitet zapravo doživljava i posredno zadovoljava kroz suverenitet superdržave. Nosioci suvereniteta više nisu države u savezu, nego sam savez, multilateralna organizacija. Ne postoje direktni izbori, često čak ni posredni, za predstavljanje interesa građana u tim multilateralnim organizacijama.
Evenutalno relativno skoro redefinisanje Sjevernoatlantskog saveza (NATO) proizvešće turbulencije, ma kako diplomatska aktivnost bila osmišljena, pažljiva i vješta. Sa jačanjem izvornog suvereniteta Unije (vlastita vojska, jedinstven monetarni sistem sa svim instrumentima itd.) istovremeno slabi projekat proširenja EU.
Mi smo graničari.
Vidjećemo..
Nisam stručnjak, ali neke stvari i laik može zapaziti (inače zanimljivu temu si otvorila).
EU je po mnogočemu, teoretski, kontradiktorna tvorevina. Suverenitet EU je na neki način fluidan, što je jača EU, njene članice, tj. politička nomenklatura u njima je slabija. Na toj relaciji se odvija permanentna igra motiva i realne situacije.
Lično mislim da je najbolja strana EU politička koegzistencija i kultura mira i poštovanja koju ona promovira na Kontinentu. Po mom ličnom shvatanju važnija od ekonomske dimenzije, jer, ekonomija je relativna stvar, može se biti i siromašan a sretan, dok neprijateljstvo i anomozitet uvijek donsoi nesreću. S te strane je EU na neki način peace menagment organization koja je uspjela potisnute antagonizme i neprijateljstva (ne treba zaboraviti da su se u Evropi dogodila dva rata koji su odnijeli više života nego u cijelojm historiji čovječanstva).
Ono što je najveći izazov za EU jeste EU identitet, i upravo zbog toga su desničari glasni i prolazi im, jer udaraju po osjetljivim tačkama.
Ukratko, baš u toj Evropi je nastao kredo “jedna vjera, jedna nacija, jedna država”. Sad proces treba preokrenuti u drugom pravcu. Kako? Dilema iz tvoga naslova je skoro univerzalnog karaktera. Sjedninjene države Evrope, da, ali samo, ironično, ako bi slijedili bosanski model – jedna država, više religija, više nacija, više identiteta. Zvuči čudno, ali vrlo osjetljiva lekcija koju političari EU s mukom apsolviraju.
javih se jer mi(drzava USA)bila draga(nekada i davno) ali vise, ne.
ne znam odakle izvlacis rijeci, i dolazis do info./ovoga :
“Za zajedničku vojsku motiv su izbjeglice i migrantska kriza….”
“Na sceni je sljedeća faza globalizacije…” ali je tacno i to poprilicno.
helem,Bosanstvo od antibosanstva je na neki nacin bilo
zasticeno u bivsoj exYU(bilo je manje ranjivije sad je vise ranjivo)
tada a i sada(pogotovu) bilo/ostalo trn u oku, il-ti knedla/koscura u grlu
za takozvane “velesile”….granicari il ne,pravac je balans
i reci ne,ne istoku i ne zapadu.bosanstvo zivi i zivit ce,aBd.
odalji se od teme ali moradoh otipkati sto imadoh za reci.
nemirno more zelim(i pozeljet cu jos jednu-zelju u noci)
tkz.”silama i savezima” jer siju vatru gde god da kroce.