Potpuno nemam pojma zašto. Nisam umorna trenutno, ali slutim isuviše zapetljanu priču da je sada, ovog časa, raspetljavam. A, ako uđem u to, neću stati do kraja; izgleda da sam biće krajnosti. Stoga, neka ostane opis onoga što me je pogodilo više nego, npr., prijevremena smrt nekog poznanika koji je, ujedno, bio dobra osoba.
Srednje i starije generacije znaju za fabriku bicakala “UNIS Lasta” u Bosni i Hercegovini. Ne znam da li su samo bicikle proizvodili, ali neka bude da jesu. Od te nekadašnje “Laste”, koja je baš bila gigant (pa svi smo prije BMX bajkova furali Pony), ostalo je jedno skladište, servis i nešto proizvodnje u konkretnom slučaju o kojem govorim. Ta “Lasta” propada u posljednjih više decenija, do dana danjašnjeg održala je na ovom mjestu o kojem govorim nekolicinu radnika sa, pretpostavljam, nikakvim ili, kako bi se to kod nas reklo, ikakvim platama.
Djevojčica ima tog legendarnog Ponija. Prijeratno godište, recimo ‘83. ili i stariji. Crveni, bijele gume (s natpisom Made in Yugoslavia), bijelo svjetlo koje funkcioniše.. u odličnom stanju. Gume se sezonski ispušu same od sebe (logično, ne vozi se), no, ne bi bilo loše imati zamjenu za unutrašnje gume, možda sic i tako te stvari. Jedna osoba zna jednu osobu u toj višedecenijski propadanoj i još uvijek do kraja nepropaloj “Lasti”. Priča je slijedeća: Za 10 KM iz tog nekadašnjeg giganta dobiješ punu kesu rezervnih dijelova za Pony. Odlično “nabavljaču”, dobro osobi koja to tajno iznosi i stavlja 10 KM u džep.
Sada dolazimo do sintagme “pljačkaška privatizacija”. Oni na vrhu sve pokradoše, oni su nam državu rasturili, oni su nam živote uništili, oni su učinili da nam djeca odlaze iz zemlje, oni su.., oni su.., oni su! Nisu oni, brate, mi smo! Svako je čopkao koliko je bio u prilici da iščopka. Neko 10 KM, neko 10 miliona.
Šta je zaključak? Mi ćemo biti u sivom vremenu tranzicije sve dok se ne ostavimo čopkanja. Da li 10 KM ili 10 miliona apsolutno je nebitno, fenomen (fenomen se definiše kao nešto rijetko, ovo je sveopšta pojava) funkcioniše na identičan način.
Gasi svjetlo, laku noć. Over and out.
Odličan post, odlično opisana situacija, ja znam iz Ljubuškog primjera ljudi koji su iz svojih firmi izvlačili šta god su mogli izvuć i slično, znači definitivno oni na vrhu nisu ništa gori od ovih niže rangiranih, samo što ovima nižeg ranga ne može bit da se dočepaju većih para.
saće te antipartizani yugonostalgičarem prozvat 😀
Evo i mene do Tebe:
“Što rade oni dole? – Isto ono što vide da rade oni gore!” -:)
A, vlast?
Vlast imamo kakvu zaslužujemo!, jer Ja i Ti smo dvije polovine jedne cjeline.
Uživaj!, hn. 🙂
P.S.
“Većinom ste loši a ima nas i dobrih!”, reče jedan dušobrižnik. 😀
Nevjerovatno je koliko nam se razmišljanja podudaraju.
Ovo me potsjeti na jednu situaciju, davno u mom životu. Tek sam izašao iz srednje i nekao krenuo u život, hm, hoću reći nešto sam radio u kući zatrebalo mi eksera. Jedan mladić se počeša iza uha i reče ja ću ti donijeti, ja donio iz firme imam koliko hoćeš. I donese on meni punu papirnu kesu (fišek) eksera. I ja u sebi razmišljam (zvuči proročanski, mada ne zvuči samo, nego je istina): Ova država će propasti. (Sjećam se dobro i godine, bilo je to 1986.)
I kad obrneš stvari, “ovi gore” su meni “logičniji”, jer su u duhu one “kad griješiš griješi sa princezom, kad kradeš kradi bisere”. “Ovi dolje” prodaju dušu za eksere, a ovi gore za poluge zlatne, pa ti sad kontaj ko je u goroj poziciji. A dobra je još jedna narodna “ko hoće orah, hoće i tovar!”
Što kaže hajjenezir: Uživaj!
Evo i mene do tebe.
Da se upisem i ja u ovu skupinu ljudi cija se misljenja podudaraju.
Većinom smo loši, a ima i dobrih.
Tvorničar, ista dijagnoza all over Bosnia and Herzegovina 🙁
Provokacije su mi banalizmi, Četiričetvorke.
Hadžija, pozicioniranje ovih -ste- i -nas- u “izreci” dušebrižnika, koju si naveo, veoma je interesantno. Značenjska igra riječi odlično ti ide 🙂
Nije nevjerovatno Teoretičaru. Upravo bih razmišlljanje “ko hoće orah, hoće i tovar” očekivala od tebe 🙂
Lovice, većinom se trudimo, a ima i onih koji se ne trude.
(Doduše, i po životnim fazama nam se može mijenjati to trudimo li se ili ne i koliko, što će reći da kod donošenja sudova, kojima se samo Bog suvereno bavi, uvijek ima milion fusnota iz čovjekove perspektive.)
Nepreporučljivo djelovanje ne truditi se, ali svakom svoje, svakom svoje.
?
To u Bosni vise nije pojava nego lifestyle, a kada neka losa stvar u drustvu postane lifestyle, onda se dobre stvari pocinju smatrati devijantnim. Takva drustva su kroz historiju obicno zavrasavala nekom kataklizmom, tipa one na Pompejima, u Sodomi i Gomori isl. Pri tome zelim napomenuti da lifestyle opisan u tvom postu nije ni malo sitan ili bezazlen kao sto to misli ogromna vecina ljudi (“dobrih” bosnjana), jer ako su npr stanovnici Ejke tj Šuajbov a.s narod, unisteni zbog toga sto su (izmedju ostalog) krivo mjerili tj zakidali na vagi (to im je bio lifestyle), zasto onda stanovnici predivne i bajkovite Bosne ne bi bili unisteni zbog sveopce kradje, pljacke, korupcije, nepotizma, ljubavi prema vlasti i uopceno materijalnim stvarima?
Kada neko drustvo dodje u tu fazu, najcesce rjesenje je “sink the ship, it's the only way!”, i sva sreca da ja nisam kapetan toga broda, jer bih takav brod bio vec odavno potopljen, skupa sa kapetanom. Ranije sam cesto pokusavao spasiti beznadezne slucajeve, nerijetko dovodeci samog sebe u nezavidnu situaciju, pa mi je jedan prof rekao: “ziv bio, kada vidis da je neko namjerno usmjerio kola pa ona krenula niz brdo, nemoj ga spasavati- poguraj kola, olaksaj i sebi i njemu? cak i danas, ovo mi izgleda malo neprikladno, mada sam u zivotu vise puta morao presjeci kanap na kojem neko visi, cisto zbog toga da i mene ne bi odvukao u ponor.
Ispada da taj a r m a g e d o n i z a m odgovara tvojoj naravi, ali mene nećeš zavarati ?. Privremeno je takvo zagovaranje, odnijeće ga godine.
Btw., pogledala sam ti na YT dostupne horror priče (biće da nisam omašila autora). Interesantno. Jedan light motiv ponavlja se više puta, što je još interesantnije. Ipak, najinteresantniji je sam motiv za takvu vrstu kreativnog ispoljavanja; vidiš, ne bih te, idući za pretpostavkom, nikada vezala za takav vid ispoljavanja.
Mislis “Hello Darkness, My Old Friend” kao vid ispoljavanja?? nisam ja autor, to su “creepypaste” koje kruze po netu i poneka istinita prica, a ja volim da “reziram” i da se igram tim video editing programima. Doduse,volim i horore ali je hollywood suvise jadan po tom pitanju, pa radije pribjegavam sci-fi filmovima. Te price malo “vrijedjaju inteligenciju”, ubijedjen sam da mogu iskopati puno mracnije stvari, ako bih zarovio u dubine moga mozdanog kortexa?
Jah, sto se tice potapanja brodova, pompeja itd – kada rak pocne da nagriza neki dio tkiva, najbolje ga odmah hirurski sasjeci, sto se vise titra i izbjegava neminovno, on se sve vise širi (ovo donekle objasnjava “radikalnost” šerijatskih kazni tipa odsijecanja ruke zbog sitne kradje)
Ma zar -hello darkness, my old friend-? ?
Da, da, skužila sam da je po patternu urbanih legendi, mislila sam na autorstvo uradaka.
Baš sinoć sa kćerkom pogledah (comics) SF “Captain Marvel” u bioskopu. Neloše, regularni Hollywood spektakl.
Trudim se zaviriti u sto vise razlicitih polja, negdje bezuspjesno,negdje poluuspjesno, negdje opet glat?novinarska posla,sve oni izrove? ne znam odake iskopa to o armagedonizmu, ali si mozda blizu, npr omiljeni filmovi su mi oni koji se bave postapokalipticnom tematikom, i mislim da samo ja mogu gledati 2 sata film u kojem glume svega 3 glumca-mozda zbog toga sto sam “prezasicen” ljudima, pa gledam filmove bez ljudi ? a sto se tice “hello darkness my old friend” prica, mislim da je to nevjerovatna stvar. Malo sam se zezao sa tim onako rekreativno i vrlo brzo osjetis tu neku mracnu stranu koja ti okupira psihu. Mislim da su to svakako jedna od vrata kroz koja se stupa u tu “mracnu dimenziju”, ne znam koliko ces me razumjeti ili koliko uspijevam opisati taj osjecaj- time sam se bakcao neki kratak period i dok sam to radio, osjetio sam da ima u tome nesto,mogu samo naslutiti kakva iskustva prate adolescente koji odrastaju s time,na tome ili u tom dark fazonu, da ne spominjem sve te vrste dark muzike,drustava, sekti itd, eto sad donekle mozes razumjeti mozda i motive?cisto experimentalno
Vegan bi rekao: Ono si što jedeš. Analogija je tačna.
Ono smo i što i kako mislimo, i što i kako radimo, i što i kako govorimo. Ono smo i na što se navikavamo, posebno u tinejdžerskom i adolescentskom dobu, dok smo kao glina. Sviđa mi se što istražuješ u eksperimentalne svrhe i što to radiš u vremenu pravom za tebe. Ja sam to radila odviše rano, ali je ispalo korisno na kraju, očvrsla sam i saznala dosta – i o sebi i o svijetu. Izbjegavati ovakve pojave nije pametno po mome sudu, sposobnost iskustva nam je data sa razlogom. Tako vidim smjerne pojedince koji su pobudalili baš onda kada od njih zavisi mnogo ljudi (dakle, ne odgovaraju samo za sebe), prije svega njihova djeca. Na koncu, čovjek se sa nekim stvarima treba upoznati i zbog odgoja djece; neće to biti sposoban insistirajući na tabuiziranju. To kod djece ne pali. Iskustvo iz prve ruke – da.
Da, shvatila sam šta želiš reći. Imao si dobar guidance, viriš u to zreo, sposoban da kritički rasuđuješ.