Fusnote

8 0 komentara

1. nisam baš siguran da sam pohvatao kompletan smisao posta, međutim, kad smo kod genoma i uslovnih reflexa kod životinja i čovjeka, u islamu postoji koncept definisan kao „fitret“, a to je izvorna, iskonska prirodnost ili izvorni obrazac prirodnog ponašanja utisnut u genetski kod čovjeka. Kada usljed nepromišljenih poteza ili loših odluka u životu čovjeka dođe do „duhovne mutacije“ u tom segmentu genetskog koda i čovjek odstupi od svog fitreta, to uzrokuje nepodnošljivu prazninu i duševnu bol koja ne prolazi, jer čovjek je u suštini prazno biće. Dok govorim o toj praznini, padaju mi na um predaje o tome kako se Iblis poigravao, zavirivao u šupljine, praznine i provlačio kroz tijelo Adema, a.s, dok je ono još uvijek bilo samo oblikovana ilovača, da bi nakon toga, Bog udahnuo Ademu dušu, podučio ga imenima stvari itd. Bez ovih „implantata“ čovjekova bit je „tabula rasa“.

   Ironična stvar kod ljudske egzistencije je da kada čovjek vještački, na silu počupa i ukloni te „implantate“, tj kada „ukloni“ Boga iz svog životnog procesa (bez obzira koga ili šta mi smatrali Bogom), javlja se ta nevjerovatno bolna praznina, koju čovjek MORA popuniti nečim drugim, jer čupanjem tih „implantata“, čovjek ide protiv samog sebe i svog „programskog koda“. Odatle na blogu fenomen blogera „ateista“ koji pišu o Bogu više nego bilo koji teolog 😀

2. “Ako životinje (sjećam se da su u prijeratnim prevodima ruskih bajki sve životinje bile označene kao zvijeri, bez obzira na njihovu veličinu i snagu).., ako, dakle, životinje podražavaju i ponavljaju nagon bez svijesti, otisnut u njihovom genomu, gdje onda smjestiti dabrove graditelje, kukavice prevarantice, vrane vješte kradljivice, složeni jezik delfina, groblja slonova, organizaciju i hijerarhiju mrava i pčela?”

   Nekad smo bili vise povezani s prirodom i bilo nam je normalno promjene u prirodi povezivati s promjenama na i u sebi, a ove druge s onima u prirodi. Sve je to bio jedan te isti dio procesa promjene ili stvaranja u prirodi. Sama stvarnost bez covjeka nema kriterije. Ona ne rasudjuje sto je vise ili manje kreativno, nego naprosto jest,to sto je.Posto su ovde mjere, pojmovi i njihovi odnosi covjeciji rekla bih da covjek prosudjuje sto je kreativno, zauzima stav i odredjuje vrijednosna mijerila, a kreativnim smatra ono sto za njega ima vecu vrijednost od onoga sto je prethodilo promjeni, transformaciji iz pocetnog u zavrsno stanje. S obzirom da zivotinje nemaju moc izbora, racionalnost razmisljanja, kontrolu nagona, planskog i sustavnog rada na sebi, imaginacije, inovacije niti duhovne elemente kao covjek moglo bi se reci da je Pavlovljeva refleksologija nasla svoj put u historiji nauke-medicine.Otkrice fenomena uslovnog refleksa je doprinjelo i boljem upoznavanju ljudskog uma, ucenja i ponasanja koja opisuje interakciju urodjenog i naucenog, tj. povezanog s iskustvom, ukratko: “uvjetovanim refleksom” jer svaki usolovni refleks je (na)ucen na bazi prethodno postojeceg refleksa ili tzv. bezuslovnog refleksa Naravno da postoje zivotinje(delfini, pcele,dabrovi..) ili ziva bica koje su inteligentnija od drugih, no slijediti instinkt i biti vodjen iskustvom u borbi za egzistencijom(opstankom) ne znaci jos ni blizu biti u stanju razmisljanja- tj.Cogito ergo sum.Ako bismo tvom obrascu ucenja dodali igru rijeci i bukvalno rekli “postojim dakle mislim”, jer ne mozemo misliti bez postojanja, a postojati mozemo bez misli ;ako ne mislimo to ne znaci i da ne postojimo odnosilo bi se i na postojanje bez svjesnosti.Zivotinje ne misle pa opet postoje..malo apstraktna zaigranost rijeci u ovoj izjavi jer ako je sagledamo, sa recimo medicinskog stajalista, bakterije uopce ne misle ali itekako postoje kao sto to cesto mozemo iskusiti na nama samima u nasem organizmu…tako da tu izjavu gledam vise kao temelj odredjenom spektru filozofske misli i kao takvu je ovde i prihvacam, a ne kao neku konvencionalnu mudrost..a kao filozofska izjava je umjesna kao i svaka druga, u tome i jest car filozofije.

   Sto se tice genoma koji “pouzdano radi i ponavlja zbog generacijskog, eonskog loopa zaključanog isprobanim najuspješnijim obrascima ponašanja/refleksa “- rekla bih da se epohalno hazardstvo danasnjeg covjeka kojeg izgleda nije svijestan moze objasniti na sasvim bizaran nacin usporedivsi ga sa dobitkom na lotu.Oni koji ga strastveno igraju sigurno se ne pitaju kolika je sansa za dobiti na lotu, a kolika je za dobitak ako se pogodjeni broj pamti u sljedecem krugu?Slijepu strastvenost takvih igraca opisala bih njihovim nepoznavanjem kreativne preduslovljenosti , jer da poznaju ne bi bili uvjereni da su svi ishodi jednako vjerojatni.Nove strukture ne nastaju na nacin da se iz vedra neba stvori kombinacija gena za novu strukturu, vec se postojece strukture mijenjaju, a ona koja olaksava opstanak-prezivljavanje se zadrzava i dalje se javljaju njene promjene. Krilo musice nije nastalo kao primitivno krilo, vec je neka kreativnost vec postojala, vjerojatno kakva zastitna opna koja je kao takva prvo dobila mogucnost podizanja ili rasta,cime je povecavala duljinu i visinu skoka.Tako da veliki dio biblioteke nerealiziranih gena je nedostupan jer put do njih vodi preko promjena koje su u startu nepovoljne, a samim tim se eliminiraju iz bazena.Lijepe primjere za to imamo kod uzgoja rasnih zivotinja.Tamo gdje covjek preuzme ulogu selektora, javljaju se mutacije koje se u prirodi nece realizirati jer ne postoji spajz u kojem bi imala benefit, ali kad covjek takav spajz umjetno “stvori” onda nastaje cuspajz,i od vuka mogu nastati vucijaci, doge, pekinezeri, ali i civave.

   “Zapravo, nezavisno od svijeta zvijeri, da li je kreativnost prvenstveno okrenuta prema unutra ili prema spolja; da li je ona gutač informacija s više ili manje svjesnim uticajem na informacije u genomu, ili je ona ispoljavanje informacija iz genoma u svijet?”

   Ako bi pricali o rigidnoj i kreativnoj preduslovljenosti i necemu izmedju i definisali kreativnost kao ucenje zbog samog procesa ucenja,posto se proces ucenja uvijek usko veze sa mozgom namece nam se i ptanje postoji li centar za kreativnost u mozgu?Do sada se pokazala da je to Anterior cingulate cortex(prednji zubni korteks )koji je povezan je s mnogim drugim dijelovima mozga i mjesto je gdje se kreativnost pretvara u motiviranje ili akciju; ali i dio mozdane kore koji analizira greske i rijesava konflikte.. “Slijepa istina i njen bijeli štap.”lijepo iskustvo koje si podjelila s nama i hvala ti na tome vasionko, nekako si me podsjetila na moj amfiteatar i na slicno iskustvo koje je bilo puno boja -) i zvao se Stroop Test
   https://en.wikipedia.org/wiki/Stroop_effect
   Na prvu nam je taj test izgledao kao mala prepreka koju je trebalo prevazici,a na kraju njega se ispostavilo da smo svi dosli u stanje konfuzije.Radilo se o pravom mapiranju boja i slika kao i rijeci gdje je vrijeme reakcije igralo vaznu ulogu. Ljudi su zbunjivani u tom testu tako sto im je recimo rijec crveno bila napisana plavom bojom i trazio se odgovor koja je to boja (u ovom slucaju plava; dakle bitno je sto jest, a ne sto pise).Posto se citanje praktikuje jos od detinjstva,konfuzija u mozgu je bila automatski proces na koji je tesko bilo uticati u tom slucaju i dolazilo je do konflikta izimedju simbolickog (crveno) i realnog/imaginarnog (plavog). Isto kao u svakodnevnom zivotu, obicno smo uvijek izlozeni bojama. Najbolji primjer konstantnih promjena u boji su semafori, buduci da smo jos od djetinjstva naviknuti na njih, automatski dolazi i do odredjenih ponasanja koja su napisana ovim bojama. U crvenoj boji npr. pijesaci moraju da stanu, a u zelenoj boji im je dozvoljeno da se krecu i predju ulicu. Ali sta se desava ako se pretpostavi osnovno razumevanje boja? Sta se desava ako jabuka odjednom postane plava i vise ne zelena? Buduci da je simbolicko arbitrarno i da u svim kulturama postoje rupe, praznine, nedorecenosti koje su proizvod ljudske nesavrsenosti i ogranicenosti, onda uvijek ostaje jedan neispunjeni prostor, tamna zona, tabu, koji je simbolicko zaobislo, a realno ne moze izreci (iako postoji), a na imaginarnom je da iz toga stvara.Moguce je da kreativnost nastaje iz takvih konflikata, u kojima (prednji zubni korteks ) ima ulogu “odbiti” postojecu semu, jer je ostatak mozga kadar uvidjeti nesto novo, sto jos nije pretoceno u simbolicko i ne postoji u sadasnjem kulturnom i drustvenom okruzenju, i zato proizvodi konflikt sa simbolickim koje postoji i koje je neko prije vec izrazio.Tako bi trebalo na neuroloskoj i psiholoskoj razini da funkcionise kreativnost, ili jedan njen dio.Naravno da postoje i drugi tipovi kreativnosti, npr. onaj koji proizlazi iz duboke povezanosti s prirodom i koji nije konfiktan ili ona kreativnost kao jedna metafora kojom opisujemo mnogo raznih pojava, a raznim ljudima znaci razne stvari. To vrijedi za vecinu apstraktnih pojmova, no kad analiziramo mozak npr. muzicara kao ti 🙂 koji improviziramo, vidimo da se aktiviraju tacno odredjeni dijelovi mozga, ako te interesuje, pogledaj meni je bilo jako znimljivo.

   http://news.harvard.edu/gazette/stor…-in-the-brain/

   Ovim sam htijela samo reci,da je judska kreativnost ogranicena kolicinom informacija koju moze obradjivati ljudski mozak. Za sada je manja od one kolicine koja postoji u cijelom svemiru. Prema tome, ljudska kreativnost bi bila osobna, dok je kreativnost u prirodi neosobna (sa iznimkom nekih pocetnih postavki za koje ne znamo je li ih neka osoba postavila ili su samo dosle odnekuda…) ali svejedno je proces slican, tj. zahtijeva da se iscrpe sve informacije o necemu da bi doslo do prekida ili prestanka (diskontinuiteta);dakle, u ljudskom umu postoji simulacija produznost, neprekidnost neophodan uslov logickog misljenja, jer bi bez njega uporedna dijelatnost misljenja bila nemoguca (kontinuiteta)gdje bi u jednom trenu ljudski um, umjesto da nastavi dalje slusati kontinuitet i proizvoditi informacije na isti kalup, proizvodi diskontinuitet, koji ujedno mijenja i njega samoga (sami um), dakle onoga trena kada spoznas sve informacije o sebi u prijasnjem stanju(tada je kreativnost prvenstveno okrenuta prema unutra), postoji i jos neko “izvan” (ispoljavanje informacija iz genoma u svijet) ko te informacije spoznaje, a taj neko je neko novi… dakle, svaki akt kreacije je ujedno i akt ponovnog “stvaranja” samoga sebe, “rekreiranja” sebe i afirmacije svojeg jedinstva sa svemirom (jer svemir je, kao i ljudska kreativnost, također diskontinuitet).

   ” Jezički i zvučno veoma interesantno – savršenost i vječnost svršeni su oblici, koji vrijeme čine nesvršenim. To bi reklo da ovdje, svjesni i prisebni, živimo samo jednu dimenziju znanja – prošlost.* “Interesantnost u Schelingovim rijecima -Misao je istinita, velika i neophodna, da svo zbivanje, da sve sto jest i bivstvuje, pripada samo jednom velikom kretanju, da dakle imade i samo jedno najvise, sto se u svemu hoce ozbiljiti, hoce objaviti – Bog. –

   Bozja egzistencija je izvjesna i neupitna. Isto je tako neupitno : Stvoritelj-stvorenje,kao i Kreator-kreacija. Samo ono sto je Jedno, Vjecno, Savrseno i Nepromjenjivo moze biti Izvor svega,a ta cinjenica podrazumijeva jedan jedini (Prvi-Transcendentni) korak (Uzrok).Nesto ne moze nastati iz Nicega, ali ni Nista ne moze “nastati” iz Necega. Nemoguce je da bi nesto bilo zauvijek ako ne bi bilo oduvijek, ako je oduvijek onda je i zauvijek! Jedino se pravcem “beskonacne proslosti” dokazuje beskonacnost pravca “beskonacne buducnosti”, odnosno vjecni krug neunistivog Bitka.Drugim riječima, Ono jedino (Jedno) sto moze omoguciti ovo sada jest Ono Jedno koje Jest (oduvijek i zauvijek)!” savršenost i vječnost svršeni su oblici, koji vrijeme čine nesvršenim. ” Tesko se moze suprostaviti neupitnosti ovog i ovakvog zakljucka, a da ne razbije glava i ne prepili grana logike .

   P.S.Volim i rado citam tvoje postove kao i komentare, smatram da se iz njih moze mnogo cega nauciti jer zaista su sjajni i informaticki korisni.U par navrata sam ti pisala nekoliko komentara na ostale postove koji su me jako interesovali, ali koji bi se u nedostatku vremena s moje strane negdje arhirivali tako da smo rijetko kada uspijele popricati,hahaha.Ovaj puta hvala Bogu je uspijelo da se okonca za mene jedno ugodno caskanje.Drago mi je da si bas ti na ovom blogeru s kojom mogu o ovakvim stvarima pricati draga vasionko.Da, hvala ti jos jednom na veoma interesantnim razmisljanjima.:-)

3. Pijemont, nemam dodati tvome izlaganju ništa, osim napomene da nikad ne treba reći nikad, odnosno da čovjek nikada ne zna da li su stvari potpuno izgubljene. To je puno značenje riječi -nada-.
   A kompletan smisao teksta može se izraziti samo jednom rječju: Ikre! (u jednini, u množini i u svim rodovima ?).

   Janah, hvala ti na ovome divnom osvrtu ? Počašćena sam što vidim ovoliku predanost i posvećenost, a da je inicirana objavom na ovome blogu. Hvala ti i uime okruženja, prirodna je zakonitost da ono uvijek vidi pojedince koji sijaju, tako temeljno posvećenih razvoju svojih, pa tako i potencijala svoga okruženja.

4. i nemoj više mnogo tih fusnota 😀 najviše mrzim kad čitam knjigu koja na svakoj stranici ima fusnotu,a u fusnoti, ono sitnim fontom, više teksta nego na cijeloj stranici, i to o nekoj trećoj temi koja se sasvim slučajno nametnula kroz knjigu 😀 dok pročitam šta piše u fusnoti, zaboravim o čemu je uopće autor govorio u glavnom tekstu 😀 ako pak ne pročitam fusnotu, onda cijelo vrijeme osjećam da sam nešto “bitno” propustio i moram se na kraju vratiti da pogledam tu fusnotu 😀

   https://youtu.be/RBJHhLnYGcg?t=97

5. Što će reći da fusnote, u tvome slučaju, postižu efekat labirinta. Saosjećam Pijemont ?, ali ne u toj mjeri da ću obećati nešto što neću ispuniti ?

6. Ups, sada si Sfumato again. Twisting identities, my bad, my bad ?

7. Nisi jedina koja ne razlikuje dr jekyll and mr hyde-a?

8. Aaa, sad je cool biti podvojena ličnost!? Što ne kažeš?! 🙂