Danas je tužan čovjek bio srećan. Tapkao je dlanovima po koljenima kratko i nespretno, kao da je provjeravao da li se to baš njemu desilo. Sreća tužnog čovjeka najdirljivija je i najsimpatičnija stvar na svijetu.
Danas je mali čovjek, a veliki pjesnik bio u središtu pažnje ljudi koji shvataju modalitete njegovih motiva da napiše takva iskrena čuda. Ima ljudi, kakav je taj čovjek, što potpuno žive samo kada je okruženje toliko pozitivno da je u suglasju s njihovim unutrašnjim dječaštvom i krhkošću. Zar to nije najsimpatičnija stvar na svijetu?
I pozovi ih riječima,
trampi svoj najljepši sjaj u očima
za malo njihove zbunjenosti oko lakoće trenutka.
Poljubi im ruku i prisloni je uz čelo,
neka osmijeh na rubu suza
otjera od njih ivice
dnevnih provalija.
Je li tako da i dobri ljudi
zaslužuju stanište
za prirodno stanje svoje?
odlicno. ovo bi moglo posluziti i kao vidic sretno-tuznom covjeku u pronalasku njegovog prirodnog stanjista. i on bi ti se odatle mogao zahvaliti zbog toga
Drago mi je.
Uspije li, neka mi pošalje kompas ?
Mozda je njihovo prirodno stanje čekanje na “putokaz” kao mjerilo njihove pozicije ili smjera u kome treba da ide da bi stigao tamo gdje pripada.
mislim da je buduća ti uspjela i vec ti salje 🙂
Legal, možda je Gost već dao odgovor 🙂
Gost, u promjeni prema vremenima, možda jeste, možda nije, a biće da je ta -ti- u skupnom vremenu istovremeno i uspjela i nije uspjela. Odakle inače “pogonsko gorivo” 🙂
“problem” je sto svemir voli ravnotezu pa je “sklon” da je postize parovima suprotnih sila. pa postoji mozda i druga suprotna ti koja je “uspjela/neuspjela” na suprotnom mjestu, a i ona salje kompas 🙂
Vidio sam kada sam objavio komentar. 😀 ja inače uđem da komentarisem i onda sat kasnije namisem komentar, odnese me nesto drugo 🙂
Gost, skupno vrijeme dovoljno je rastezljiva pojava da ležerno primi i to tumačenje ?
Nego, dok ovo pišem zaokuplja me guidance iz tvog prvog komentara.
Legal, poznata mi je ta praksa. Dešava se i meni ?