lice unutrašnje
i lice vanjsko.
pišeš o sebi.
oslobođeno,
to izgleda kao galerija lica
i neki strah,
neke budalaste stege
na licu popodneva,
kada vrhunac već snije u danu
i ruke, preduge, padaju niz tijelo
pomalo umorne od rasklanjanja bregova
i traženja zalazećih sunaca
na mjestima na kojima ne trebaju biti,
neko lice
za kojim žudiš ispod kože,
ispod svijesti,
ispod duše,
u zrnu,
u tački,
u prostoru,
u onome gdje iskri
početak
naše priče
i svake priče
u vezama
u zapetljanom užetu što vraća u povratak
u galeriju lica,
do dana u kojem se ne zna
šta se mislilo o onome što takvo postaje;
o dosadno plavoj boji koja širi
i neupadljivošću štiti beskraje tvoje zapitanosti.
jeste,
to nije jedno sunce
jedno lice
jedno tijelo
niti jedna duša.
to nije jedna svijest,
ali je uže jedno
jednog sjećanja.
ostavljam te u popodnevu
osvijetljenog suncima
koje slutiš
u udisaju vjetrova
iz naših predugih, pomalo umornih
ruku.
Lijepo Vasionka <3
🙂
djela, poput ovog, nalik su na opuštajući san gdje se želim (potpuno) prepustiti. gorko-slatki okus finog oolonga, toplina i večernji povjetarac, ili pak me više asocira na bijeli, pufnasti oblačak koji bezbrižno leluja plavim nebom. dok s druge strane, kao u tvom prethodnom djelu, mogu okusiti sirovost i žestinu kako izbijaju iz svake riječi.
dopada mi se tvoja poezija, vasionka. naravno, ne samo sebično navedena dva tipa, već puni spektar. trenutno me oblačak opušta, a žestina čini produktivnijim. dobra kombinacija u svakom slučaju.
Interesantno. Slušala sam playlist na tvome blogu, od zadnje objave ka ranijim, u trenutku u kojem si komentarisao.
Vjerovatno niko dosada (iako mi je pamćenje varljivo) nije jednostavnije i, usudiću se reći, tačnije analizirao ono što pišem u formi stiha. To je i razlog zašto se uopšte upuštam nešto detaljnije odgovoriti na tvoj osvrt, jer, u načelu, a ne znam zašto je to tako, ne volim pričati o poetskom obliku koji iz mene izađe (ako se to uopšte može nazvati tako, s obzirom da to objektivno nije neki kvalitet koji bi zaslužio takav naziv). Zapravo, čitajući to što si napisao, shvatila sam ko je pisao ovu (na kojoj komentarišemo), a ko je pisao pjesmu “Dosje”. Obe sam napisala ja, ali u pristupu, u osjećaju, u unutrašnjosti, u trenutku kada sam pisala ove dvije pjesme, u jednoj od njih ja nisam bila ja nego neko drugi. U ovoj pjesmi, pufnastom oblačku, kako si je nazvao :-), ja nisam bila ja.
Sada mi je veoma drago što sam uspjela prenijeti to 🙂
Hvala ti Eryri.
Ne znam da li doživljavam pjesmu onako kako si je napisala, al to je čar umjetnosti, što svak pronađe nešto svoje u onome što čita. U svakom slučaju super pjesma.
Hvala ti Tvorničaru 🙂
Koja je to dosadno plava nijansa?
Prostrana, ni sunčana ni oblacna, boja neba?
Ne, nije riječ o plavoj boji n a nebu, osim što sa nebom ima poveznicu zbog svojstva širenja. Ta -dosadno plava- ovdje ima ulogu da naglasi neupadljivost.
@vasionka
hm, zanimljivo. primarno mi nije bila na umu analiza, već skoro pa isključivo ono što osjetim čitajući tvoja djela (naravno, ni manje, ni više, nego poeziju). u diskusiju o kvalitetu ne bih ulazio, jer prije svega, takva diskusija je neproduktivna kada čovjek stvara iz sebe, za sebe. u drugu ruku, osjećao bih se slobodnim da kažem kako razumijem samokritiku prema sopstvenim djelima. pretpostavljam da si mišljenja kako uvijek može bolje, i odatle averzija prema analizi pomenutih djela. istina je da sve može biti bolje, no evo oksimoron na prvi pogled, da li će u ovom slučaju zaista biti bolje? elegantno si izdvojila svoj trenutak, potom predočila u stihove, i… (ponovo, sebično mišljenje) to je ono što mi se dopada, nema viška, već je takvo kakvo jeste; bez šećera.
što se tiče muzike, vjerovatno si primjetila malu promjenu. glavni razlog tome je što mi skoro ništa ne odgovara, a ono što mi odgovara je već na blogu ili nije baš žanr za blog.
i naravno, zaista nema na čemu. drago mi je što sam, iako slučajno, bio u prilici da učinim nešto lijepo.
Da, znam da nisi analizirao. Prosto si zapisao osjećaj, opisao uticaj, ali, eto, ja sam se nadovezala kako sam se nadovezala.
Ma, nije ni da nešto razmišljam da to može bolje (nema neke važnosti to što može bolje, jer mu je namjena već ostvarena), jednostavno me priča o tome uglavnom nervira, ne znam šta bih rekla. Kao, rekla bih svašta nešto, a zapravo je to sve “presipanje iz šupljeg u prazno”.
Muzika.. I tvoj blog koristim kao resurs za detaljnije preslušavanje onoga za što uopšte nisam znala da postoji, desilo se to desetak puta. Ono.., filter. Ponekad i kao plejlistu koju ne bih sama tako složila, pa onda bude zanimljivo 🙂
Interesantno, novitete nisam ni ranije pratila, izuzevši bendove iz omiljenih žanrova muzike. Prije ili kasnije, sve kvalitetno pronađe svoj put do uha. Pa tako i ovo, moje tople preporuke: http://m.youtube.com/watch?v=4dIV9hlQ-ks&feature=youtu.be
Sve u vezi s ovim totalno mi je “sjelo”, a vokalne dionice, pravo majstorstvo.
zahvaljujem se na preporuci. nažalost, takav žanr mi ne odgovara trenutno, no definitivno ću detaljnije preslušati u skorijoj budućnosti.
uglavnom slušam bilo šta što je repetitivno i obavezno bass heavy, recimo http://www.youtube.com/watch?v=zuwjENIHSks ili http://www.youtube.com/watch?v=EahNVd6KCRo
Ursa