Šta je uopšte sve ovo, obrađivači vremena? Vi male, vrijedne svijesti, zgusnute ogromne mase u eksplozivno nestabilnom majušnom prostoru. Neka ti tvoj strah bude zaštitnik, prigrli ga kao zdravlje, odlučno i svjesno. Čuvaj se straha od straha, ta neman eksponencijalno raste i uništava do goreg od ništa. Nevidjevši ljepotu trenutka što vene jer nema uživaoca za svoje ovaploćenje, strah od straha izmara samu vječnost. Puni joj sadržaj agonijom gotovo nemoguće zasićenosti.
Znaš li ti šta je uopšte obrađivač vremena? Znaš li da on puni, kao što s pažnjom isklesan kanjon voda puni do veličanstvenosti rijeke? Ko vam je rekao da ste tako malo važni i kako bješe da poslušaste baš tu urotu?
Obala oko močvare kraj koje živim sada je mirna, trave mirišu pomiješanih sokova, a vilinih konjica je toliko mnogo da uspijevaju neprestano svjetlucati vazduh pred tromim, debelim suncem koje bi na počinak.
Ja znam šta ću sa vremenom. Slivaću u njega udisaje, ni prebrze, ni prespore. Onako kako moje biće, moja svijest srasla u ovo usko tkivo osjeća. Optočiću ga koracima, ponekad na ravnom putu, ponekad po entropijski širećoj spirali, pa dok ne dovede do stanja mirovanja u tački. Nekad, ili bolje reći negdje, jer stanje je uvijek prostor u kojem se neko unutra nalazi. Shvatimo da je neko unutra uvijek tu.
I onda, i ondje, kada svako unutra osjeti sva stanja svoje unutrašnjosti otpuštajući ih u korita, ili u gljive nuklearnih eksplozija, ili u sitan treptaj snage koji nebesku stijenu gura u prostor koji osvaja u sadašnjosti, uvijek u nekoj sadašnjosti, i onda će postojati stanja koja svaki obrađivač posebno nije obradio na isti način. To je nemoguće zbog mora u kojem obrađivači plutaju i čije plime miješaju autentične kvalitete u nove, na unikatan način pomiješane kvalitete. Formule su tu toliko zahtjevne da se mala svijest zaista treba zapitati da li je upravo za tu stvar pažljivo dizajnirana slučajnost. Ili haos.
Niko od obrađivača vremena neće moći reći da je sve, iako je mogao, neumorno i vječno, osvajati prostor do njegovih rubnih stanja.
Prepričaću zato ovdje dvije stare priče, s dva kraja svijeta. Priče o prostoru i o rubovima.
Jedan je suveren negdje u Perziji htio nagraditi matematičara koji je izumio divnu igru – šah. Kada je ovaj rekao da zatraži šta hoće, matematičar je naveo: Dajte mi za prvo polje jedno zrno pšenice, za drugo dva, za treće četiri i tako dalje i tako dalje. Sreća je da je šahovska tabla mala, jer su suverenovi dvorski matematčari izračunali da se izumitelju ima isplatiti tačno 18 446 744 073 551 615 zrna pšenice. Neznatno veća šahovska ploča izazvala bi glad u cijeloj provinciji.
A Valhala i rub svijeta?
Hrabra se ekspedicija uplašila nedostatka misli u svojim glavama sa kojima mogu ispuniti gladni prostor iza ruba svijeta. Nastavili bi ploviti mirnih jedara samo ako bi beskonačnosti dali dovoljno veliki obrok koji bi potrajao izvjesno vrijeme. Bile su to legende njihovog naroda. Kada je istih ponestalo, članovi ekspedicije morali su izmišljati priče. Nepoznanica je da li i danas plove, jer su u vrijeme zapisivanja ove legende već bili predaleko za doseg misli obrađivača.
Draga Vasionka, tvoje pisanje je magično. 🙂
Ovo je čudo. Obrađivači vremena, zanimljiv koncept. Meni izgleda da se odnosi na sve što živi.
ne skontam pola,al su rijeci slozene ko da kontam :))) upravu je citateljja, ko da cujem muziku dok citam
Hvala Čitateljko 🙂
Ne znam kako adekvatno reagovati na komplimentiranje, džaba 🙂
I tvoji koncepti su dio moje inspiracije Tvorničaru. Neizostavno to bude tako u procesu slijeganja i miješanja.
Uuu, Veliki, mnogo mi se dopada komentar. Izgleda da sam, nekako, pogodila ton 🙂
Prekopirala sam jedan isječak, mislim da je zanimljiv i u ovome kontekstu:
“Eksperimenti na Međunarodnoj svemirskoj stanici također su osvijetlili kako ljudsko tijelo reagira na kosmičko zračenje. NASA-ina studija o blizancima usporedila je biološke učinke svemirskih putovanja između dvojice identičnih blizanaca, otkrivajući promjene u DNK brata u svemiru i ukazujući na dramatične pomake koji se mogu dogoditi u ljudskom tijelu kada je izložen produženom vremenu u prostoru.”
Najzanimljiviji mi je ovaj treci isjecak: DNK blizanca u svemiru nije pretrpjela onaj stepen degeneracije kao DNK njegovog brata? (Nagadjam nastavak, vodeci se teorijom da je vrijeme koje prolazi obrnuto proporcionalno brzini kretanja). Mada ne znam je li ovo poenta isjecka (a opet i moj deficit znanja fizike), ali mi je takodjer zanimljivo kako se u jednom hadisu kaze da je “bereket u kretanju” (cini mi se da je hadis, ako grijesim neka me neko ispravi, nisam sigurna), ali… posmatrajuci zivote mladolikih ljudi dolazim do zakljucka da materija sporije propada sto intenzivnije cirkulira energija unutar (kretanjem – svejedno bilo ono fizicko ili duhovno). Mada kod takvih ljudi dolazi brze i do sagorijevanja / pregaranja – pogotovo ako je ljudski “softver” jaci od “hardvera” – sto neki psihijatri strucno zovu psihozom (i imaju pravo, nije da nije), ali to je sad druga tema…
S obzirom da, kako mogu čitati, još uvijek ne možemo garantovati učinkovitu zaštitu od kosmičkog zračenja, posebno usljed izloženosti na duže staze, degeneracija se izvjesno desila kod brata blizanca u svemiru.
Oni ovdje tvrde da izloženost značajno drugačijem trajanju vremena u odnosu na trajanje na Zemljinoj površini također bilježi promjene u DNA strukturi. Nisam o tome dovoljno čitala, posebno ne na relevantnijim mjestima, tako da nemam pojma da li bi ta promjena bila degenerativnog tipa ili možda ima nade za tvoj ugao gledanja – da je promjena strukture DNA moguće pozitivno evolutivna.
Bilo kako bilo, na protok vremena, osim brzine kretanja, djeluje i sila gravitacije. Što nebesko tijelo ima jaču silu gravitacije, to vrijeme na površini tog tijela protiče sporije. Zapravo, živi bliže Zemljinom jezgru i sporije ćeš stariti. Teoretski, živi unutar crne rupe (imaju toliku silu gravitacije da gutaju/momenalno usisavaju i fotone/svjetlost) i živjećeš vječno.
Da, Kur'an, ako već nije učinio totalnu reformu na liniji saznanja da postoje različita trajanja vremena, a onda definitivno nije ostavljena sumnja, ni zero sumnje. To saznanje saopšteno je čovječanstvu na koliko? – 1.300 godina prije Ajnštajnove Opšte teorije relativnosti. Ne poznajem Toru i toransku nauku da bih se mogla izjašnjavati da li je ili nije koncept različitih trajanja vremena dio hebrejskog misticizma. Biblijsko vrijeme prije Noaha, sa po 900 godina životnog vijeka čovjeka, rijeko će se posmatrati u kontekstu ukazivanja na koncept različitog trajanja vremena, posebno što se onda postavlja pitanje na kakvoj se to planeti odigravalo ako je Zemlja bila ta koju je pogodio Potop ili, pak, da li je Zemljina osa neposredno prije Potopa pomjerena, što je, naučno gledano, moglo izazvati katastrofu kakav je Potop, ali i promjenu u jačini gravitacione sile. Bilo kako bilo, Kur'an je tu veoma određen, a posebno je to vidljivo u vezi sa Barzakhom.
Što se tiče psihotičnih stanja, onako kako su zvanično definisana.. Zar nema eklatantnijeg psihotičnog simptoma, i to svojstvenog svim ljudima, od sna, sanjanja? 🙂