(tekst u potpunosti preuzet sa http://www.e-novine.com/drustvo/43977-Pobunite-jednom.html . Autorica teksta Borjanka Milatović iz Londona.)
Hoće li knjiga od tri evra srušiti sistem pohlepe?
Pobunite se! (Indignez-vous!), brošura Stefana Hesela, heroja francuskog pokreta otpora, potukla je sve knjižarske rekorde u Francuskoj. U njoj autor poziva Francuze, ali i sve građane sveta da se suprotstave egoističnoj, neodgovornoj moći tržišta i novca u odbrani pravih vrednosti savremene demokratije.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/indignez-vous.jpg[/IMG]
Tanana knjižica od svega petnaestak stranica teksta. Autor je relativno nepoznati 93-godišnjak. Žanr – nešto poput filozofskog traktata, političkog manifesta, proglasa. Reklo bi se – dovoljno za totalni izdavački promašaj. Međutim, ne. Radi se o izdavačkom fenomenu.
Knjižica koja košta tri evra za samo tri meseca prodata je u 600.000 primeraka, a upravo je iz štampe izašao nov tiraž od 350.000 primeraka. Prvo izadanje štampano je u 8000 primeraka, ali je uspeh bio toliki da je Pobunite se! izbila ne samo na prvo mesto bestseler liste, već je u drugi plan potisnula novelu Karta i teritorije Mišela Uelbeka, prošlogodišnjeg dobitnika Gonkurove nagrade. Ljudi neretko kupuju i po desetak komada odjednom, poklanjajući je prijateljima i rođacima, uvereni da je Heselov borbeni optimizam vredniji od cele kutije prozaka.
Pa šta to ovaj energični, otmeni, dostojanstveni, skromni 93-godišnjak poručuje u svom apelu građanima? Usprotivite se, budite ljuti i mirno se borite za ono u šta verujete! Borite se za socijalnu demokratiju u svetu, u kome i politika i demokratija gube kontrolu i poštovanje. "Želeo bih", kaže on, "da svako od nas, svako, pronađe razlog za bunt. To je neprocenjiv dar kada vas nešto natera da se ražestite, kao mene nekada dolazak nacizma. Onda postajete borbeni, čvrsti i posvećeni. Postajete deo velikog istorijskog pokreta… a taj pokret vodi ka većoj pravdi i većoj slobodi". Hesel smatra da je opsednutost Zapada sve većim sticanjem bogatstva odvela svet u krizu, koja jedino može biti rešena radikalnim skretanjem sa politike "uvek više" u svetu finansija, ali takođe i u nauci i tehnologiji. Krajnje je vreme, kaže on "da etika i suštinska ravnoteža prevladaju".
U svom apelu, ovaj veliki humanista insistira na tome da je ravnodušnost najgora moguća opcija, koja čini da čovek ostaje bez jedne od suštinskih ljudskih odlika – sposobnosti da se pobuni i angažuje. Hesel ukazuje na dva velika izazova sadašnjeg kompleksnog sveta: prvi – ogroman jaz koji postoji između veoma siromašnih i veoma bogatih, a koji ne prestaje da se uvećava; i drugi – ljudska prava i stanje planete, koja izazivaju ozbiljnu zabrinutost i zahtevaju angažman. Pritom, on insistira da se samo udruženim snagama i isključivo mirnim putem, bez nasilja, mogu postići promene.
Hesel poručuje građanima, a posebno mladima, da otvore oči i gledaju oko sebe, jer će tako pronaći mnoge teme koje opravdavaju njihov bes – kao recimo tretman imigranata, status ljudi bez papira, položaj Roma, prava najugroženijih slojeva stanovništva, što bi zatim trebalo da ih od promišljanja odvede ka ozbiljnoj građanskoj akciji. Pobuni!
Stefan Hesel je rođen u Nemačkoj. Bio je heroj pokreta otpora, preživeo je mučenja i koncentracione logore, a nakon rata postaje advokat za ljudska prava i diplomata. Jedan je od autora Univerzalne povelje o ljudskim pravima Ujedinjenih Nacija, a autor je i više knjiga.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/StefanHesel.jpg[/IMG]
Stéphane Frédéric Hessel
Iako, sem u grubim crtama, ne definiše polja delovanja, niti propisuje lekove za izlazak iz političke i ekonomske krize u kojoj se nalazi svet, njegova knjižica je s pravom doživela neverovatan uspeh i već je prevedena na nekoliko jezika. U svetu bez ideologije i pravih vrednosti, u kome vlada tiranija tržišta, pohlepa i otimačina, jedan ovakav humani apel izvesno je pogodio nerv mnogih ljudi. Prvo, podsetio ih je da put ka progresu vodi kroz bunt i neposlušnost. Drugo, ukazao je na potrebu društvenog angažmana, ne samo u odbrani osnovnih ljudskih prava – od prava na rad i socijalnu zaštitu, već i u borbi protiv sve većih socijalnih razlika, ugroženih ljudskih prava, neravnopravnog statusa manjina. I, konačno, istakao je da pravedniji i humaniji svet možemo stvoriti samo zajedničkim naporom.
Treba reći da je Hesel naveo i to da je glavni razlog njegove lične indignacije nerešeno pitanje Palestine, odnosno agresivna politika Izraela u pojasu Gaze što je, imajući u vidu njegovo jevrejsko poreklo, izazvalo mnoge kontroverze i napade.
Iako je knjiga objavljena u Francuskoj i pre svega se obraća Francuzima, ona je možda najmanje potrebna njima. Jer Francuzi su poznati po svojoj građanskoj neposlušnosti, po svojoj spremnosti da nezadovoljstva izražavaju kroz proteste i bunt. Po svojoj organizovanosti, hrabrosti i solidarnosti da se izbore za očuvanje postojećih i osvajanje novih sloboda i prava. Tako je Heselov apel došao samo kao dodatni podsticaj i neka vrsta potvrde njihovog dosadašnjeg društvenog angažmana.
Ali, šta je sa drugima? Sa nama? Mi se ponašamo kao da živimo u zemlji u kojoj demokratija cveta a blagostanju kraja nema, a ne u zemlji u kojoj vladaju beda, laž, korupcija, socijalne nepravde, u kojoj ogroman broj ljudi ne radi, veliki broj jedva preživljava ili živi ispod granice siromaštva. Rečju, u državi u kojoj je građanin na svaki način zgažen. Bezvredan.
Mi smo besni, nezadovoljni, poniženi, ali ne radimo ništa da stanje promenimo. Zadovoljavamo se time što nekoliko hrabrih ljudu svojim oštrim perima ili javnim nastupima sekciraju aktuelnu vlast i tako spasavaju našu savest i dostojanstvo. Mi nismo sposobni da organizujemo ili podržimo bilo kakvu akciju. Nismo sposobni za solidarnost.
Upravo zbog toga ovako i živimo. Promene se neće dogoditi same od sebe. Za njih treba sami da se izborimo. Nama je potreban Hesel i njegova lekcija iz građanske hrabrosti i neposlušnosti.
Početak stoljeća donosi nove-stare ideje. Dobar je čiča.
Treba ovo prevesti na naše jezike i dijeliti besplatno.
Ja mislim da je ovo potpuni promasaj,
naravno da se u doba haosa ove ‘pobuna’ knjige prodaju, svi bi bili Matija Gubec, a revoluciju dizu sa kauca.
Ova bi se knjiga prodavala u BiH ko Torabijeva voda, svima bi nova Biblija bila, a opet, svi bi nastavili sjedit gdje i sjede.
Kao sto rekoh, u doba ludila najlakse je ovo prodati, ko i vjecite borbe dobra i zla, i razne masonske zavjere…
Svi smo mi Koeljo.
pobuniće se,nažalost spor je sav taj proces(i istoriju ‘citamo’ sazetom medjutim i ona se u agoniji i sporo odvijala), ali na posljetku pobuna je neminovna ali tek kada bude posljednji nacin borbe za opstanak, dakle be ready for even harder core,it can always get worse :/
ali smatram kao i *Koeljo 🙂 da treba gajiti pribranost i hrabrost ratnika 🙂
bring the Noooiiisee!!! 😛
Nema toga što se kod ljudi rješava mirnim putem, pogotovo ovakve stvari. Što počne mirno, završi borbom ili tužno, mada uvijek tužno.
@clandestine… Da, čiča je zaista ok., njegova principijelnost je najvidljivija u odnosu spram Palestine, no, ideje su, ali baš sve, svakako uvijek stare, čak i one nikad zapisane;-)
Prosti manifesti ne bi našli plodno tlo kod nas, čak i besplatni. Ideju o masovnoj miroljubivoj pobuni većina nas smatra naivnom, poruge dostojnom, a, evo na primjer, ne znam da li bi naša vlast i tutor nam protektorata (međunarodna zajednica) smatrala naivnim da jednostavno niko od nas birača ne izađe na naredne Opšte izbore u BiH. Ali niko! Da, prosto, nikakvim novim (starim) ponovo ne damo legitimitet koji samo mi možemo dati (ugovor) da sa nama upravljaju na rečena dva kolosijeka. Na takvu vrstu mirne pobune se čak i ne računa s obzirom da su na snazi zakoni koji ovakvo postupanje ni na kakav način ne sankcionišu. A još je interesantnije da, po zakonu, vlast u tehničkom mandatu mora funkcionisati do uspostave nove. Ukoliko se to ne ispoštuje, pravna kvalifikacija je rušenje pravnog poretka.
@AliceHarford… U Francuskoj (ova knjižica – manifest) nije potpuni promašaj, daaaaaaaaaaaaleko od toga, kao što su i tamošnji građani daleko od revolucionara u kaučima;-)
Ne, ne vjerujem da bi se ovdje prodavala kao Torabijeva voda, suviše je prosta, njene ideje neophodne uz gorki ukus promišljanja, a mi ne volimo gorkog ukusa, ne volimo raditi na vrijeme ili dok se bar nešto može spasiti, mi jednostavno volimo kasniti uz onu dobru, staru “daće Bog”. Torabijeva voda je “nedokučiva”, “metafizična” za sve one koji su je kušali, a mala ih je vojska. U vezi s ovom knjižicom ništa nije nedokučivo ili metafizično, ona je samo vrlo bitan podsjetnik na papiriću koji nam je spao sa table obaveza, pa je po njemu puno stopa gazilo dok ga sami nismo bacili u korpu za otpatke jer nam prlja životni prostor.
Niđe veze ovo s masonskim zavjerama;-) Koeljo je bezze;-)
@ekundayo – iz publike aplauz čika Hesselu… Potpuno se slažem da je pobuna neminovna i da će do nje doći. No, ukoliko do iste dođe, prema tvom scenariju, tek kada bude posljednji način borbe za opstanak, a vjerovatno će i biti tako, onda će, nažalost, biti krvavo. Jedine mirne revolucije, mirne pobune su pobune svijesti decenije prije nego što su odlučni da je u potpunosti (svijest i vrijednosti) utrnu. Mirne pobune se temelje na proračunatom vizionarstvu u zaštiti umnog, a krvave na zaštiti života fiziološkog tijela.
Nojza će biti 28.01. u Slozi;-)
@crnarupa… Rušenje poretka, čak i u ovoj količini i kvalitetu nepravednog, uvijek je tužno po nekoga. Nažalost, moram se složiti sa tvojom konstatacijom da “Nema toga što se kod ljudi rješava mirnim putem…” i to u kontekstu da je sveopći mir vladao samo u imperijama, onoliko koliko su postojale. Odatle onaj poznati san, između ostalih, i ideologa EU – Pax Romana. Jbg.
Gledao sam vise puta njegova gostovanja u debatama i mogu samo reci velika je steta sto je u godinama,jer ovakvi ljudi su upravo sada najpotrebniji da se pokusa spasiti sta se da spasit.
mene fascinira činjenica da je čovjek u tim godinama u stanju da još uvijek vjeruje u ideale ma kakvi oni bili. želim reći da se većina nas uvija o cinične oklope iz kojih laje na svjetski ili lokalni (ne)poredak. evo, ja sam jedna od takvih – svašta mi smeta a ne radim ništa sa inklinacijom da ne radim ništa i dalje. možda je glavna prednost ovog društvenog stanja u tome što ljude odvaja jedne od drugih, nameće nam individualizam kao religiju u borbi za opstanak i oduzima nam instinktivnu potrebu da se povezujemo da drugim ljudima. znaju oni što vladaju da je ‘zavadi pa vladaj’ jedino što im treba za održavanje statusa quo.
enivej, dobar post, moraću potražit da li negdje ima objavljen cijeli tekst :o)
ps. Koeljo i slična new age naklapanja su bezze, I couldn't agree more. ;o)
@poligraf… Vjerujem tvojoj procjeni.
Nažalost, sve je teže alternativnim oblicima mišljenja i pozivanja na akciju doći do masmedijske promocije. Nažalost, pozivanje vraćanju temeljim vrijednostima i konzerviranju razvoja tehnologije danas se smatraju alternativom, poput nedovoljno jake i samoodržive opozicije. Čiko je ime i ugled izgradio još 1948., sumnjam da bi mu to dozvolili da su znali da će, u godinama koje dolaze, puno uložiti da sačuva svoju nezavisnost misli kao najvrijedniju alternativu.
@sullengirl… ” želim reći da se većina nas uvija o cinične oklope iz kojih laje na svjetski ili lokalni (ne)poredak. evo, ja sam jedna od takvih – svašta mi smeta a ne radim ništa sa inklinacijom da ne radim ništa i dalje.” Ovo je tačno, kod mene je slično, no zadnjih godina pokušavam nešto na fonu “Djeluj lokalno, misli globalno.”, ali samo zato što mi je profesija takva kakva jeste, odnosno radim to za novac.
Čuj sullen, ovo je vrlo, vrlo vrijedna misao, ovakvo razotkrivanje prirode individualizma danas: “možda je glavna prednost ovog društvenog stanja u tome što ljude odvaja jedne od drugih, nameće nam individualizam kao religiju u borbi za opstanak i oduzima nam instinktivnu potrebu da se povezujemo da drugim ljudima. znaju oni što vladaju da je ‘zavadi pa vladaj’ jedino što im treba za održavanje statusa quo.” Tačno, individualizam je u tolikom naglašavanju okrenuo svoje bestijano naličje – svaki kolektivizam se, po difoltu, osuđuje kao torovsko, čoporativno ponašanje. Problem je u tome što su se kolektivizmi, istorijski, razvijali uglavnom na tezi DRUGAČIJEG OD DRUGIH, DUGAČIJEG OD NJIH – nacija, religija, poredak, seksualna orijentacija, čak i hrana koju jedemo ili ne jedemo može biti primarna premisa. Humanizam je lansirao omaž individualnosti. Individualizam je, moderno populistički imputiran, utrnuo vrijednosti humanizma kao postulate za kolektivitet.
Pozdravljam te:-)