Sloboda, poput svih divnih osjećanja i privilegija, može biti opasna. Garancija tvojoj slobodi moja je umjerenost u uživanju vlastite slobode, garancija mojoj slobodi tvoja je umjerenost u uživanju vlastite slobode.
Rijetki su ljudi koji s lakoćom, nesvjesno sprovode umjerenost u svome djelovanju. Većina nas ima strast za biti drugačijim, izdvojenim iz mase, prepoznatljivim, a to je danas teško ako nismo provokativni. Provokacija je, pak, najčešće jednostavno isključiva i vrlo samouvjerena u izričaju. Zbog ovoga nam treba, pa smo i smislili, moral, etičku postavku u okviru koje se krećemo. Mladi čovjek, tinejdžer, strastven da slobodu upozna, češto i njene granice, moral će nazvati kontrolom. Većina odraslih neće, trudiće se da mladim ljudima oko sebe, posebno svojim potomcima, objasni zašto moral nije velika urota kojom se želi zauzdati njihova sloboda. No, zapravo, većina nas odraslih nikada u potpunosti neće napustiti tezu da je moral kontrola, ograničavanje, obuzdavanje slobode. A naš primjer u djelovanju će uvijek mladima govoriti više od naših riječi.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/cigaretaizagaenje.jpg[/IMG]
(Mnoge zapadne demokratije uvele su potpunu ili djelimičnu zabranu pušenja na javnim mjestima, nerijetko i uspješnost u iznajmljivanju stana zavisi od toga da li smo pušači ili nepušači. S druge strane, većina zapadnih zemalja koje s pravom smatramo centrima moći i nagomilanog viška kapitala ništa ili sramno malo daju na istraživanje i stavljanje u funkciju alternativnih goriva za pogon, onih koja su neškodljiva po naše i zdravlje Planete.)
Razmišljala sam nešto i došla do zaključka da sam u tinejdžerskom dobu upoznala dvije grupe odraslih ljudi, a koji su mi se samoinicijativno kritički obraćali spram količine slobode koju sam tada konzumirala. Prvi su mi prilazili iskustveno, uz više ili manje izraženu dozu dobroćudnosti, govorili da mi to i to ne valja zbog toga i toga i da će doći vrijeme kada ću to i sama uvidjeti. Drugi su mi, pak, prilazili odviše agresivno i na prvu sam, čak i u tom dobu, shvatila da oni sami imaju problem s međenjem granica vlastite slobode, da su pritisnuti previše uskim vlastitim međama zapravo zavidni spram jedne mlade ličnosti koja vlastite međe tek treba postaviti. Ni prvi ni drugi na me nisu ostvarili željeni učinak; prvi zato što su često svojim ponašanjem pokazivali da njihove riječi nisu usaglašene sa njihovim djelovanjem, a drugi jer su mi, prosto, bili smiješni kako samo može biti smiješan odrastao čovjek koji je zalutao u vlastitom odgoju.
U osnovi je društvo zbir pojedinaca, pa tako i lična sloboda dobija oblik slobode kolektiviteta. Društveni poredak koji u svojoj punoći praktično nikada nije žaživio i, kao takav, izašao iz okrilja definicija je anarhija. Provokativna je ta anarhija, toliko mnogo raznorodnog, često suštinski sukobljenog za nju vežemo. O anarhiji ovdje želim pisati kao o poretku koji slavi slobodu, iako je ona uvriježeno, popularno, petparački uglavnom percipirana kao rušenje, destrukcija svakog poretka, čak i uređenja svih upravljačkih odnosa. Tako je to sa univerzalnom vrijednošću, slobodom, divna je ili užasna u zavisnosti ko je konzumira i dijeli.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/anarhija.jpg[/IMG]
Anarhija (od grčke riječi ἀναρχίᾱ) doslovno znači bez vladara. Oxford English Dictionary definiše je u rasponu od „Socijalna država u kojoj ne postoji osoba ili grupa ljudi koja vlada, ali u kojoj svaki pojedinac ima apsolutnu slobodu i to bez posljedica u smislu nereda.“, u skladu sa onom romantičarsko utopijskom Uzmi koliko ti treba, radi koliko možeš., pa do one „Izostanak vlade; država (stanje) bezakonja zbog izostanka ili neefikasnosti vrhovne vlasti; politički poremećaj.“, u skladu sa uvriježenim da je anarhija jednaka haosu unutar društvenih odnosa. Nekako sam najbliža, da li zato što sam jedno vrijeme bila posvećeni učenik ideja Mihaila Aleksandroviča Bakunjina (Михаил Александрович Бакунин) definiciji kojoj se autor ne zna, a koja je navedena u pamfletu američkog anarhističkog kolektiva Borba za naše živote (Fighting for our lives): „Djelovanje bez čekanja instrukcija ili zvanične dozvole… Korijen anarhizma je impuls pojedinca da nešto učini sam: sve ostalo proističe iz ovoga.“.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/anarhijomprotivrata.jpg[/IMG]
Antiratne demonstracije anarhista u Phoenixu
Naša sloboda vrijedi i po nas i po društvo onoliko koliko je dobroćudna. Dobroćudna sloboda propituje sve, ali nikada ne zadire u negiranje života. Mi nekako, rekla bih, živimo u eri negiranja života u svim mogućim oblicima koji se mogu zamisliti. Negiramo život Planete jer zbog nas ona obolijeva, negiramo život životinja, biljaka, negiramo naše živote, negiramo život proizvodnjom oružja koje hrani proizvodnju lijekova (ili je obrnuto), život neposredih odnosa sa ljudima koje zamjenjujemo virtuelnim odnosom iza zaklona naših računara, negiramo život junaka iz knjiga koje više ne čitamo…
Sloboda ne znači antiživot, jer je bez života sloboda nemoguća.
P.S. Kakve veze ima jedan od mojih omiljenih čikica pisaca Žil Vern (Jules Verne) sa ovom temom razlučiti ne mogu, ali je on ovaj tekst inspirisao. Srećan mu 183 rođendan J
Lijep pozdrav…ako smijem par slova na ovu temu.Sloboda je ogranicena tim sto ona ne smije ukidati tudju slobodu,a u mjesovitim drustvima koja imaju nerijetko razlicite korijene,od povjesno etnickih,vjerskih,staleznih pa danas i do sexualnih,tesko je reci sta je ispravno jer ce svaka skupina braniti svoje slobode ne obaziruci se dali one ugrozavaju slobodu drugih.Sloboda se prakticno prakticira i emotivno dozivljava.Jedan moj poznanik je rekao “tesko je biti Bog u Bosni”aludirajuci na zapleteni odnos njenih gradjana.U isto vrijeme vidimo neke zemlje kao npr. Hrvatska u kojoj sve manjinske i vjerske zajednice imaju svoje pravo u drzavnom proracunu i samim tim mogu odrzavati svoj identitet bez potpune asimilacije u tu drzavu.U isto vrijeme cete naci recimo u muslimanskom vjerskom korpusu,mislim na praktikante islama ,kako jedni drugima osporavaju odredjene verske slobode.Nerjetko netko ko nosi bradu biva etiketiran kao “cetnik”…Stoga moj zakljucak je da globalna sloboda mora biti odvojena od one privatne ili drugim rijecima ta privatna sloboda ce se u konacnici prilagoditi njenim uzivaocima sa svim njihovim osobenostima,a koje naravno nece zadirati u slobode drugih i drugacijih.
Anarhija jes zanimljiva, jedina joj je mana što ne valja. 😀
Ne valja jer bi ljudi morali bit na nekom posebnom niovu svijesti da bi sve funkcionisalo. U protivnom, anarhija se ubrzo pretvara u vladavinu sile.
Najbolji primjer je BiH. Kod nas je, realno gledajući, anarhija. Vlast postoji, al samo na papiru (a ni tamo doduše…). Odnosno, vlada postoji u nekom teoretskom smislu. Realno gledajuć, ljudi su prepušteni sebi. A kad su ljudi prepušteni sebi, dvadesetogodišnjaci i tinejdžeri se fataju pištolja i pucaju po ostalim.
Manje-više je isto i sa slobodom. Zanimljiv koncept, ali teško ostvariv. Jer uvijek ima ona stara dilema, đe prestaje sloboda jednog, a počinje sloboda drugog. I ko je to dovoljno kvalifikovan da odredi gdje je taj kraj, odnosno sloboda. A još ako se u računicu uzme tersluk, inače dominantna osobina autohtonih Bosanaca, ideju slobode je još teže sprovesti. On će reć da mu nešta smeta i da ometa njegovu slobodu, ne zato što je to stvarno tako, nego što je ters.
Anarhija – djeluje kao utopija, ali, dok je čovjek neiskusan. Što se kaže “Jebo čovjeka koji nije anarhista do 30te, a konzervatista poslije 30te”, al’ jebo i toga što je to reko. Žaniranje je oduvijek bilo kita.
Btw. Ima ona stara istočnjačka poslovica “Bolje i loš vladar, nego nikakav vlada”; čovjek je sklon zlu, stoga, bez ikakve stege, odnosno bez truni zakona sve bi postalo divlji zapad, kao što se to već i dogodilo, mada, dogodile su se i još gore stvari.
I na kraju, pitanje: “Šta je sloboda” – ko ju je uopšte uspio definirati, a i definicije koje već postoje su u potpunosti kontradiktorne jedna s drugom, od istoka do zapada, od sjevera do juga. npr. Šta Eskimima znači sloboda ?
Selam vam Husrevbeže.
Što ne bi smjeli?!
Potpuno se slažem sa vašom opaskom da je sloboda, kao i ideal(vrijednost) i pravo pojedinca i kolektiva, teže ostvariva, a da svi budu zadovoljni ili relativno zadovoljni i ne zakinuti, u društvima u kojima se različitosti svake vrste prepliću. Postoji dodatni problem, a to je da je i sloboda relativizovana i to poput i svih drugih univerzalnih vrijednosti; i unutar naših ličnih etičkih sistema i unutar etičkog sistema određenog mentaliteta, društva, globalnog društva.
Potpuno se slažem sa ovim što je vaš prijatelj rekao, negdje sam na ovom bloggu i sama rekla nešto kao hvala Bogu pa Bog postoji, aludirajući ne samo na Bosnu nego generalno na ovo naše čovječanstvo. No, ima tu oko Bosne, po meni, jedno rješenje Husrevbeže. Kada bismo svi mi ili većina nas u okviru svojih nekih pretpostavljenih istovjetnosti, evo kako vi navodite primjer za praktikante Islama koji jedni drugima nerijetko znaju osporavati određene vjerske slobode, čistili avliju i to na način da, evo i ja, ako sam već te pravoslavne vjeroispovijesti kažem da onaj “sveštenik” što je “blagosiljao” one monstrume Škorpione i more drugih tih “sveštenika”, poslušnika raznih SANU-a i velikosrpskih projekata nije od mene, da on nikako nije moj iako je to i u ime tada male mene radio, da ću, da ja hoću njega da prozivam, da se ja stidim zbog njega jer me je praktično prisilio da se i svog imena stidim; da, da sam i ja tada mala odgovorna zbog njega, ali ne i kriva, da je taj etnicitet (narod/nacija je bosanskohercegovačka) u čije je on ime to činio također kolektivno odgovoran, ali ne i kriv, odgovoran što je ćutao i samim tim podržavao… E, kada bismo svi mi to tako u tim nekim našim pretpostavljenim istovjetnostima sve bi bilo mnogo, mnogo, mnogooooooooooo bolje.
Problem je naš, a bogme i moj nerijetko (iako sam ga jako dobro svjesna i trudim se ispravljati to) što svi nekako djelujemo po pretpostavci. Ovo što vi rekoste za čovjeka koji nosi bradu i koji je “četnik”, a grozna je činjenica da se, recimo, može raditi o muslimanu vjerniku kojem su, npr., četnici pobili sve muške članove porodice.
Mislim da mi svi prvo trebamo dobro spoznati i osnažiti svoje identitete, ali nikako da to ne radimo na silu; počistiti svojim govorom unutar naših avlija korov koji komšije mogu percipirati kao to da smo svi mi pretpostavljeni istovjetni isti kao i taj korov, pa onda ozdravljeni pružiti ruku komšijama. I Još nešto, nerijetko komšija druge vjere i etničke pripadnosti može biti istovjetan nama po tome što je dobar i odgovoran u razmišljanju i djelovanju spram istine, a onaj iste vjere i etničke pripadnosti kao i mi zapravo različit od nas zato što nije dobar i zato što je neodgovoran u razmišljanju i djelovanju spram istine.
Dosta sam ja sada ovdje zapetljala, ali se nadam da ste me shvatili.
Ma, preosjetljivi smo mi Tramvajsexualče ovdje što se slobode tiče, preosjetljivi i to nije slučajno. Treba vremena da ovo društvo ozdravi, da započnemo nešto dobro, konkretno i suvislo sa ovom državom. Što smo bolesni i sam znaš, evo sam i ja u odgovoru Husrevbegu rekla što smo bolesni… Jedni i dalje napadaju osiljeni da im niko ništa ne može, odnosno NE ŽELI (prije svega aludiram na međunarodnu zajednicu ma šta taj konglomerat od naziva znači), drugi se i dalje boje i kad spavaju jednim okom gledaju, a drugim spavaju jer ih je nestalo sa ove zemlje, jer su im kosti ostavljene naokolo po nekoliko kilometara udaljene samo zato što je neko htio biti etnički čist, treći čekaju šta će se desiti da šta ušićare.
A mi pričamo o državi, o uređenju koje će garantovati slobode i dati garanciju da će svanuti dan kada nam više neće biti sve gorko. Ima na Baščaršiji jedan dobar komentar na zidu, namjerno ga ne nazivam grafitom jer je to upozorenje, kaže: “Sistem radi jer vi radite!”. Znaš drug, trebamo prvo vidjeti sa kime radimo na zajedničkom napretku, ima nas, ali se trebamo pronaći, slušati, udružiti se da radimo.
I za kraj… Nije ova zemlja oličenje anarhističnog poretka, bar kako ja na to gledam, ova je zemlja oličenje poretka haosa i straha.
Đe s’ Transhej?! 🙂
E, vidi, dobro si ti to načeo, jako dobro, ovo vezano za definicije. Znaš, čini se da ima stvari koje su za nas nepojmljive jer nismo sposobni da ih pojmimo, a njima se stalno busamo i na osnovu tih stvari i pojmova funkcioniše čitav koncept i ljudskih prava i univerzalnih vrijednosti. To “Šta je sloboda?”, je veoma slično i tome “Šta je muzika?”, “Šta je Bog?”, “Šta je duša, a iz nje ja?”, “Šta sam ja?”, “Šta smo mi?”…
Jedino što mi smisleno u ovom kontekstu pada na pamet je da trebamo razgovarati o pravilima koja su nam neophodna da bi se loše preduprijedilo. Nešto smo napadački nastrojeni ili smo isuviše uvredljivi, a sve vrijeme djelujemo uglavnom na način da ništa ili jako malo od onoga pozitivnog što govorimo ne pokazujemo vlastitim primjerom. Čini se da zato što nemamo novca, pa moramo službovati, čini se da su nam zato i ideje ubijene, pa do stadija da se više i ne rađaju. Status quo, dobro je, ne diraj, uvijek može gore maksima;-)
Mislim da je kljuc u tome da svima treba dozvoliti potpuno prakticiranje u okviru njihovih posjeda ,i u sankciji onoga tko ugrozi tudju slobodu kako i u sankciji onih koji isprovociraju tudje negativne reakcije.Sto znaci sankcija treba da bude toliko jaka da iskorijeni javno negativno ispoljavanje mrznje i netrpeljivosti.U konacnici to bi trebalo da izgleda ovako…vecina kreira pravo globalne slobode a manjinu stiti od svega sto bi im stetilo u uzivanju slobode…Svi ce razlicitost smatrati bogatstvom s pravom zadrzavanja misljena o ispravnosti sloboda ostalih.Bratstvo i jedinstvo uz spoznaju i uvazavanje tudjih razlicitosti….:))
đe's ti :))
Mislim, dalo bi se o tome diskutovati, mnoštvo je pitanja bez odgovora. Bitno je, baem za početak – traganje, za jednog pojedinca, da shvati gdje se nalazi, te šta ga okružuje, zatim šta je taj problem.
Što pičitan na jednom blogu: “O ukusima se ne raspravlja, po njima se pljuje” :))
Šta li je sloboda bila ljudima prije prvog vlasnika ičega, trebalo bi pitati njih.
Mi imamo samo imaginaciju, teoriju i različita mišljenja o slobodi.
Sloboda meni i sloboda tebi nikad neće biti ista stvar. A čim ti moraš spustiti loptu da bih ja bio slobodan, ili ja da bi ti, nije to više to. Ali tako mora.
Ljudi smo, jebiga.
“Svi ce razlicitost smatrati bogatstvom s pravom zadrzavanja misljena o ispravnosti sloboda ostalih.” – ključna rečenica Husrevbeže. Saglasna s istom, uz dodatak da granica između mišljenja o ispravnosti slobode ostalih i uvrede/povrede te iste slobode drugog (a zaogrnuta argumentom da se upravo radi o mišljenju o ispravnosti sloboda ostalih) mora biti jasno postavljena i lako uočljiva.
Da, Transhej, cijela priča je usko povezana sa traganjem za, prije svega, unutrašnjim identitetom, kao i za postavljanje tog identiteta kao dijelom dinamične, a ne slijepo zakovane kategorije.
Clandestine, Janis Joplin je imala onaj stih, ne znam da l’ je njen: “Freedom is just another word for nothing left to loose”.
Bila sam fascinirana ovim stihom uz pretpostavku da će me, godinama, ta fascinacija napustiti, da će presušiti… Do danas nije;-)