Vuško Fatita, diktator u reklamnim pauzama ucviljene glumačke karijere: O zabrani ulaska u džamije (1:08:45 – 1:10:26)

6 0 komentara

1. A fakat, isto ko da je neki monolog neke drame. 😀

2. Wahahahahaha, hit!

3. ‘bem ti lebac

4. Eno Fatiti upadoše u skupštinu povodom ovog obraćanja.

5. Jedan komentar na post iznad, jer su zabranjeni komentari.

   Gdje je kultura sjecanja? Gdje su manifestacije na drzavnom nivou, na entiteskim nivoima, na kantonalnim nivoima, na opstinskim nivoima, na nivou svake mjesne zajednice?

   Zasto se dopusta da jedino Islamska zajednica u BiH brine o ovome (nista protiv njih, ali gdje je drzava)?

   Gdje su nagrade “pravedni medju narodima” za one koji su se suprostavili zlocinu i zlocincima?

   Gdje su muzeji?

   Gdje su i sta sada rade prezivjeli?

   Gdje je dostojanstvo?

   Gdje je bosanski jezik?

   Gdje su zrtve? Placu, jer ne znaju nista a i ne mogu nista drugo.

   Fadil koristi drzavnu imovinu za stranku. Bakir

   Za 50 godina nece vise ostati niko ni ko ce plakati. Ne zbog Srbije i nasljednika lika i djela Milosevica, Karadzica, i Mladica. Vec zbog toga sto ce izumrijeti sjecanje, sto nece biti naroda (osim ovog nepismenog, sto nije njihova krivica vec krivica onih koji bi trebali da ih uce), sto nece biti drzave jer se svaki dan prodaje dio po dio zbog 50 000 glasova.

   “Dvije noci placem nad sudbinom nesrecnog naroda koji još ne zna ni da je narod. … U svitanje ljuljam se ja sokakom pijan, uzasnut, i vrištim, odakle, odakle poceti, pobogu braco?!”, Dervis Sushic

   “Ali ipak imade nešto, što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj ni najljući neprijatelj uništiti, a to su umotvorine, koje mi zovemo literaturom. U tome carstvu ni sila, ni slučaj, dapače ni zub vremena ne može pomračiti umne stečevine naroda, koje je privrijedio, kad je pobijedio barbarstvo i neznanje. Taj triumf ostaje na vijeke, jer je on amanet budućih naraštaja i vremena.“, Safvetbeg Bašagić

6. Poštujemo sami sebe, zaštićeni smo, vrijedni smo i inovativni, empatični i pravedni smo, izgrađeni, obrazovani i kultivisani smo samo onoliko koliko se sami pobrinemo da to tako bude.
   Nijedan zakon, nijedna stranka, čak ni nešto manje od polovine naroda u ovoj zemlji što bjesomučno ponavlja sramna ponašanja negiranja zločina koji su u njihovo ime počinjeni, a oni, u najboljem slučaju, ćutke slijedili zločinačku matricu; ništa nas ne može spriječiti da se izgradimo na sliku i priliku zaslužnih nasljednika onoga o čemu Safvet-beg Bašagić govori. Ništa! Samo da hoćemo.