Sjećajmo se.
Ne ostavljajmo nekome drugom da reaguje na negiranje genocida i ismijavanje patnje žrtava i njihovih porodica, jer to se dešava sad, u naše vrijeme, u našoj zemlji.
Nema pozvanijih da to sprječavamo od nas.
Saosjećajmo, štitimo dostojanstvo ljudi koji su se vratili na svoja zapaljena ili u krvi oteta ognjišta. Budimo pošteni, ne činimo to ni približno dovoljno.
Ne zatvarajmo se u naše mega bitne velike gradove i u naše mega bitne fine gradske raje, gdje je veoma nisko na listi prioriteta saosjećaj i važnost sjećanja.
Ta indiferentnost može govoriti samo o jednom – kakvi smo ljudi.
