Država II

Ne računajući Ravno, agresija na Bosnu i Hercegovinu prvo je izvršena u Bijeljini od strane jedinica Željka Ražnjatovića Arkana.

Arkanove jedinice smještene su u nastavku eparhijskog doma vladike Kačavende, u samom srcu Bijeljine, a što je oteta zemlja i srušeni objekti bijeljinskih Bošnjaka da bi na tim zgarištima postepeno niknuo vladičanski dom i prateći objekti.

Po “zakuhavanju” u Bijeljini, tadašnji članovi Predsjedništva Fikret Abdić i Biljana Plavšić došli su da pokušaju šta god da su pokušavali. Poziv je upućen upravo od vladike Kačavende, a na sastanku je bio i njegov štićenik Arkan. Obojica štićenici obavještajnog centra u Beogradu. Službe zajedničke države odavno su se raspadale i raslojavale, a Kačavendina i Arkanova veza sa ruskim obavještajcima i paraobavještajcima, te podzemljem, nikada nije dovoljno istražena. Niti će biti, vjerovatno.

Tom prilikom, na tom sastanku Abdić – Plavšić – Kačavenda, Arkan je Abdiću pred nekom od televizija sa oznakom “C” pokazivao nekakav skraćen automat, poput heklera, tvrdeći da je ista izuzeta od (vjerovatno ubijenih, op. aut.) bošnjačkih muškaraca, te da su je Bošnjaci nabavili od ustaša. Podsjećam da je u R Hrvatskoj još uvijek trajala zdužena agresija JNA, tada već potpuno srbizirane vojske, potpomognuta srbijanskim paravojnim, parapolicijskim, obavještajnim i paraobavještajnim jedinicama.

Da li maštam? Taj hekler i danas izgleda kao obična plastična igračka, kao što je izgledao i prije 12-ak godina kada sam prvi put vidjela taj snimak. Arkan zapravo izvodi predstavu, otvoreno likujući pred kamerama što naočigled svih Abdića pravi budalom. Abdić tada izgleda potresen i uplašen, možda i vidi da je riječ o lažnom hekleru iako ga ne dodiruje.

Ne znam, međutim, kako je Abdić izgledao samo par godina kasnije kada je Arkan poslao svoga učenika – Milorada Ulemeka Legiju da pomogne Abdićevoj stvari, odnosno njegovoj autonomnoj republičici u Zapadnoj Krajini.

Prije neki dan sam se sjetila Nikolaja Đakonova, k'o biva Kozaka koji je sa k'o biva kulturno-umjetničkom kozačkom grupom ušetao onomad u Banjaluku. Tom prilikom je u Bosnu i Hercegovinu “kulturno” ušetalo nekoliko lica kojima je zbog terorističkih aktivnosti zabranjen ulazak u zemlje EU, odlukom Evropskog Vijeća, Evropskog parlamenta ili Evropske komisije, ne znam tačno ko donosi tu odluku. Jedan novinar je tu priču pratio od početka tvrdeći da je Kozake u RS, pa samim tim i Bosnu i Hercegovinu, uvelo vozilo MUP-a RS, sasvim tajno i konspirativno, naglašavajući da tu nisu čista posla, ali nikako da da jasne argumente. Naravno da sam upratila tu vijest i naravno da sam onda vidjela gdje sam Nikolaja Đakonova već vidjela. Kako bih to zaboravila?!

PTPC je prenosila nekoliko godina ranije otvaranje “Andrićgrada” u Višegradu. Godinama kasnije ću upoznati Bošnjaka čija je zemlja na kojoj je “Andrićgrad” nikao. Begovska porodica.

Sjećam se da je Kusturica u svojim uobičajenim deluzijama postavio scenu sa nekakvim otvorenim prozorom na zidu (valjda se u oknu pojavljivao glumac-Andrić) a u podnožju tog zida kozački hor izvodio je svoj kulturno-umjetnički program pred vrhunac večeri – govor Milorada Dodika. U sredini tog kozačkog hora, u prvom redu, stajao je Nikolaj Đakonov.

Prepoznala sam, dakle, to lice prateći vijest o Kozacima u Banjaluci nekoliko godina kasnije. I to mi lice nije dalo mira.

Ostala sam cijelu tu noć pretražujući po Internetu. Prvo sam ime Nikolaja Đakonova “prevela” putem Google translatea na ruski. Zatim sam surfala; otvorila stranicu Kozaka, provjerila multimedijalni odjeljak što me odvelo na YT kanal do intervjua Đakonova datog nekakvom starcu u nekakvoj drvenoj kolibi, sve skupa sa pratećom ikonografijom. Između ostalog i crna zastava sa lobanjom i prekrštenim bedrenim kostima, crna visoka šubara sa kokardom.. Čekaj, zar Rusi, ovaj Kozaci, kakva je njihova veza sa četnicima? Odakle potpuno identična znamenja?

Gledala sam dalje: učešće Đakonovih kozačkih jedinica u aneksiji Krima, Sevastopolj, barikade, zapaljene naftne bačve, crne kukuljice na licima, visoke šubare, kokarde, crna četnička zastava i automatsko oružje.

Ko se ne bi sjetio barikada u mome rodnom Sarajevu ‘90-ih?!

Naravno da sam otkriće podijelila sa kolegama novinarima. Oni su dalje otkrili da je grupa na crnoj terorističkoj listi EU.

Bilo je gotovo, kulturno-umjetnički Kozaci postali su ono što jesu – opasna, paramilitarna grupa.

PDV se u Bosni i Hercegovini prikuplja tako da se svi javni novci skupe na jedno mjesto, pa se taj novac onda dijeli među državom, Distriktom Brčko i entitetima po određenim omjerima. E, taj javni novac je iskorišten da se u Istočnom Sarajevu izgradi spomenik Vitaliju Čurkinu. Taj je pokojni gospodin, predstavnik Ruske Federacije u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija, vetom onemogućio usvajanje Rezolucije o osudi genocida u Srebrenici, po prijedlogu teksta kojeg je dala Velika Britanija. Mislimo li da ne može da se odvrti sljedeći scenarij: Savjet bezbjednosti UN-a svojom odlukom formira Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju, taj Sud donosi nekoliko pravosnažnih presuda kojima je utvrđeno počinjenje genocida u Srebrenici, te osuđeni neki od počinilaca, da bi se onda desilo da taj isti Savjet bezbjednosti UN-a ne donese Rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici?

Može, zar ne!? Itekako može.

Pride, može i našim novcem spomenik Vitaliju Čurkinu u p'o naše zemlje.

Zaista bi bilo interesantno prebrojati grobove ruskih dobrovoljaca na bosanskohercegovačkom ratištu. Imala sam prilike vidjeti nekoliko na vojničkom groblju na Sokocu. Ne, nisu zarasli zato što nema rodbine da ih obilazi. Upadljivi su i veći od drugih, izgrađeni od javnog novca. Ako je u vrijeme dizanja tih nadgrobnih spomenika bilo uvedeno indirektno oporezivanje, ponovo su izgrađeni i od našeg novca.

Sve je više i Bošnjaka koji na području Istočnog Sarajeva kupuju stanove u novogradnji. Razumljivo, gradnja nije loša, a cijena je neuporedivo niža od one u Sarajevu. Te zgrade izniču neuporedivo brže od onih što izniču u Sarajevu. Sve se to gradi i obezbjeđuje zemljište putem Sberbanke. Tako je, pretpostavljam, iznikla i zgrada Alije Delimustafića, no kakvo je stvarno porijeklo tog novca, šta su kolaterali i ostalo zaista se i ne može znati kada je Delimustafić u pitanju, zar ne?

Ti stanovi su puni, nema neuseljenih. Ne postoji situacija u kojoj pola zgrade zjapi prazno po pola godine, kao što se to, na primjer, dešavalo u opštini Novi Grad u Sarajevu, sa zgradama koje su namjenski građene za mlade bračne parove. Uslovi za dobijanje stambenog kredita u toj banci veoma su rastezljivi. Baš zgodno, mora da neko ima viška novca.

Kad smo kod imovine, sjećam se kako smo u Bijeljini neke tamo godine snimali priču o otetoj bošnjačkoj zemlji. Tako znam za eparhijski dom vladike Kačavende. Nekoliko puta u pričama sa lokalnim ljudima o materijalnom sjaju u kojem živi vladika rečeno mi je da on nikada neće postati bivši zbog, između ostalog, ruskog novca i ruskih prijatelja. Ruskih crkvenih prijatelja. I jeste, on zaista nikada nije zapravo postao bivši.

Bio je rat, bio je šverc.., Rača i Pavlovića most su blizu, nismo valjda djeca, znamo šta to znači. Usput, Pavlović je onaj Pavlović iz istrage Tužilaštva Bosne i Hercegovine o kreditu Milorada Dodika u Pavlović banci (da, postoji i banka) putem kojeg je, k'o biva, kupljena Dodikova vila na Dedinju. Koji miliončić.

Tako je na prostoru Bosne i Hercegovine izgrađena prva crkva potpuno, ali potpuno u ruskom stilu. Sa pozlaćenim kupolama, da, da. Kažu da je to legat vladike Kačavende. I kažu da takvih, ruskih, danas ima više.

Kačavendin legat je i nešto drugo, nije to samo crkva u avliji Fate Orlović.

Snimajući u nekoliko navrata po Bijeljini i okolini primijetila sam nešto nesvakidašnje; na jednoj lokaciji, drugoj, trećoj.. šestoj. Iako umorne, zamolila sam ekipu da načinimo još jedan krug, htjela sam se uvjeriti. I bilo je tačno, osam puta što smo uspjeli zabilježiti.

Škola, igralište, crkva; škola, igralište, crkva; škola, igralište.. Zar u tome treba biti bilo kakvog problema iako, moramo priznati, u modernijoj urbanističkoj tradiciji Bijeljine ili bilo kojeg grada u Bosni i Hercegovini nije baš bilježen ovaj neizostavan raspored škola-igralište-crkva, i to tik jedno uz drugo?

Pa, osim što su sveštena lica i vjeroučitelji pod jurisdikcijom vladike nečastivog, možda tu i nema drugoga problema?