O, kako je zrikanje ovo divna pjesma,
dok se u sebi bunim što je neko i negdje
nekada,
dao tako nelijepo ime Divnoj pjesmi
beskrajno bolnog udvaranja.
Došao je čas i poklopili su se talasi
da baš sada cvjetaju lotosi
na drugome kraju svijeta.
Vibrantno je u kolijevci,
samo je
u mnogome.
I da bi se, kažu za njih, i nežive stvari javile,
popunjene ovim skladanjem trenutka,
presijeku i volju svoju otpuste
nemuštim, neposlušnim jezicima:
kvrc,
bzzzzzzz,
šššrt!
O zvukovi, ivice nada,
hridi nastavaka i nedovršenosti!
Baš sada znam
da sam potpuno tu
dok dirigent oglašava posljednjeg udvarača.
A anđeli bilježe nove zvijezde
i za njih pogodne, rodne planete.
Upravo uživam u istim zvukovima što dopiru kroz otvoren prozor. Jedna od noći kada mi je žao da zaspim i jedna od rijetkih kada sebi, bez grižnje savjesti jer je subota, mogu dozvoliti taj luksuz. Nešto slutim da su ovo oni trenuci koje čovjek memorira kao zalihu ljepote da preživi u danima kada se bude namirivala ravnoteža između lahkoće i težine živitnih faza – zato, upiti ovaj momenat.
Ubilježila si ga baš onako kako ga osjećam. Pinovat ću ga.
Jel ovo ja odašiljem energiju pisanja postova u 3 noću? ?
I ti si Raro, znači, čula poklapanje talasa da baš tada cvjetaju lotosi na drugome kraju svijeta?
Dobro slutiš.
Jako mi je drago što smo podijelile skladanje trenutka, na različitim dijelovima grada❤️
Romanoff, nakon ovakve korespondencije sa Rarom postavlja se pitanje da li ti skladanje trenutka osjetiš svaku noć? Iz te perspektive gledano, ljudi nazivaju nesanicom nešto što je, ustvari, simptom rijetkih sretnika?
Da li udvarač želi da mu tvoja pjesma bude muza?
Ris, udvarač je zrikavac. Zato u pjesmi zrikaju?
Čuj, ko zna, naš nedostatak. Ne razumijemo njihovu Divnu pjesmu, osim da je divna i da slavi život?
Pa da, istina, divna je i slavi život.
?
i rikanje kao i zrikanje zvuci kao nelijepo ime Divnoj pjesmi beskrajno bolnog udvaranja.
Kako imena mogu odvuci od sustine.
Fino skladas, dopada mi se kad otkrijem kako te inspirise trenutak i kako ulijeces u njega potpuno spremna da ga krunises skladbom.
Dajem ti jos godinu / dvije do potpunog zrenja za jedno mastovito djelo posveceno malim velikim krilatim ljudima u vasioni…
Zahtjevna si moja draga, moja mila draga?
Vidjećemo.
Hvala ti❤️✨
Sad mi nije jasna jedna stvar. Ustvari, mozda i jeste. Ali mi se cini tesko mogucom. A to je da ti nisi svjesna dotjeranosti stila i kvalitete svoga pisanja. I jos pride znas zavrsiti zapoceto. To bi mi bio novi momenat i spoznaja, jer ja te nikako ne mogu zamisliti toliko skromnu 🙂
Opa, upoznajemo se! Zar ima još? ? Uvijek ima još.
Ooo, tačno, nisam skromna; bliže sam poziciji grandomana na ljestvici ekstrema. To bi značilo da nije dovoljno da SAMO stil bude dotjeran, a pisanje kvalitetno, nego da sve skupa bude odlično – kvalitetno, sadržajno, dotjerano, inteligentno, idejno svježe, a pitko. I da udara, da je snažno – to mi je jako važno. E, sada, naravno da nismo tu?
Isključila si jednu osobinu – strpljivost. Moja je ambicija veoma ozbiljna, stoga je i veoma strpljiva.
Za ambiciju ne sumnjam, a sada si mi slozila sliku koja mi je jasna.
Ok, ti mislis da nisi tu. Ja ne bih tako rekla, a ne mogu da ne primijetim da je snazno ono sto dolazi iz srca. Kao npr. skladba zrikavcima. I bez posebnog stila ono sto dolazi iz srca je univerzalna i prodiruca poruka. I ne mogu da ne primijetim da ti na neki nacin izostavljas pitanja srca, ali mogu da primijetim kada se ono promoli iza stilova i dekoracija.
Upoznavat cemo se. U tome je car medjuljudskih odnosa (medjunarodnih). I sicar, na kraju krajeva.
Da bi srce puninom progovaralo, treba mu se obezbijediti odgovarajući alat – jezik. Teško je to usaglašavanje talasa srca, zvuka jezika i odabira značenja. Još kada se u priču trebaju uključiti razum i činjenice (biografske, istorijske, naučno-istraživačke, filozofske), zaista je to zahtjevno.
Izgleda da stvarno nisi shvatila ozbiljnost moje ambicije? Sve dok bude prosječno dobro ili očekivano kvalitetno, da budem preciznija, biće na blogu. Ako se ikad desi da iznenadi, biće negdje drugo.