Najavljivati i donijeti odredbe, a da prethodno nije opštepoznata definicija “političkog islama”, što uključuje prethodno opšteprihvaćen odgovor na pitanje da li je pridjev “politički” uopšte moguće prišiti uz islam na način da se obuhvat istog sužava i specifikuje, je suludo.
Da li je “političko hrišćanstvo” ono hrišćanstvo koje se nerijetko pominje u preambulama ustava zapadnoevropskih zemalja? Ako jeste, zašto je “političko hrišćanstvo” kao viša vrijednost, invokacija, ugrađeno u preambule ustava, a “politički islam” se kriminalizuje?
#samopitam, što bi heštegovali FGR-ovci.
Dobra pitanja, ali to nisu pitanja za ovaj blogger, nego neki austrijski.
Pogledaj film Layla M
Na-a, ni slučajno javno pitati da se ne bi poduzele kakve “akcije” i protiv tebe, šta ima veze što nemaš nikakve veze sa bilo kojim vidom terorizma.
Pojmovi zamagljuju pogled na pojmeno!, naročito ovi novouvedeni.
Pogledajte rezultat uvođenja novotarija?
Rezultat je puzajuća diktatura. hn. 🙂
Ne bih ja ovdje suprostavljala islam-hrišćanstvo, više je ovdje pitanje koliko je zapad spreman promijeniti se. Niko ne voli promjene, pogotovo u svojoj avliji jer to znači da se moraš prilagoditi nečem novom, još ako ga nisi tražio… Neki ljudi to prosto neće, nema to veze sa islamom, oni jednostavno ne žele da se njihov ambijent mijenja. Evropa je prilično kruta po tom pitanju, ali mislim da njih boli briga šta neko vjeruje i upražnjava, oni neće da mijenjaju svoj svjetonazor i da ga ukrućuju bilo kakvom formom, pa ni kršćanstvom.Zato je kršćanstvo dosta liberalno u pogledu forme i pojavnosti, nije imalo šansu pored kapitalizma. Prilagodilo se. Islam teško, ne vjera, već forma, kruta je, pojavna i javna. Promjenilačka i zadire i previše u svjetonazor, a oni neće nikakve sprege. Hoću reći, ako muslimani žive po islamskim propisima, neka im, samo nemoj da mi moramo o tome vodit brigu, mislim, neću da mislim o tome a naročito da minsad neko neke ultimatume postavlja nekim tamo terorizmom. Tako ja bar mislim da oni misle, ne zamaraju se oni baš previše sa muslimanima, samo ne daju svoj ćejf.
Risu, ovo su zapadnoevropska pitanja, a pretenduju da budu i sjevernoamerička. Procesi imaju svou početak i tok.
Hvala na preporuci Romanoff; proguglam, pogledam ako nađem.
Raro, nisam tip koji zazire od bilo kakvih akcija. Za to su, u konačnici, potrebni orasi u džepovima.
Hadžija, da mi je vidjeti definiciju “političkog islama”, ali da ista obuhvati sve segmente pojma. Npr., je li političko obuhvata socijalno, ako obuhvata, je li “politički islam” obuhvata generalno pravilo za sve pojedince da ne dozvoli da mu komšija zaspe gladan, a on ima viška i može da ga nahrani. Uzela sam samo djelić iz mora primjera.
Slažem se, pojmovi se plasiraju kao gotova stvar s duboko ukorijenjenom psihološkom namjerom da se ne preispituju, da se uzimaju kao datost. Samo ih je potrebno uvesti u masovnu javnu upotrebu.
Mist, ne suprotstavljam islam i hrišćanstvo ili judeohrišćanstvo, pravim paralele. Ako je poznato da je deset Božijih zapovijesti (judeohrišćanska grana) uvedeno kao invokacija u ustave, a poznato je, na kojima su, kao principima, izgrađeni niži zakoni, što je isto tako poznato, te ako je poznato da ovi principi nisu u suprotnosti sa islamskom doktrinom, naprotiv (također opštepoznato), ne znam kako naći pukotinu za pravljenje razlika u statusu religija, podrazumijevajući da govorimo o političkim zajednicama – društvima jednakih pojedinaca (što je također moderni ustavni princip zapadnoevropskih država).
Ove neprecizne, maglovite, nemoguće za definisanje definicije veoma su opasne. Sjajan playground za zloupotrebu i legalno mnogostruko kršenje ljudskih prava.
Vse evropske zemlje, kad su pisale svoje ustave imale su na umu prvenstveno svoje stanovništvo, ističući tako ljudske slobode i prava prvenstveno za svoje državljane, a nisu ih pisale u kontekstu globalizacije. Sada u nekoj interakciji sa drugačijim, sve to napisano dolazi na realizaciju, ali ja ne vjerujem da su oni spremni za to, isuviše dugo su živjeli u nekoj homogenoj kaši, i prosto se vole previše da bi sad mijenjali išta. Ljudska prava, kad su ih imali na umu i dok su se za njih borili i piskarali nisu bila usmjerena na neki altruizam, bar ih ja nisam tako shvatila, već na egoizam suverena da svojim podanicima da što više kako bi ostao suveren. To je iz moje perspektive bila politička trgovina koja se vremenom romantizirala u neke pink civilizacijske tekovine. Ipak su ona nametnuta prisilom i pitanje je koliko su zaista, u momentu kad su nastajala, imala čistih primisli, onih po kojima se danas tumače, jer je očito da ljudi koji su ih pisali, pa i oni koji su se za njih borili (za neka, ne sva) to ne razumiju.
Nisam htjela ispraviti ovo “vse” nekako mi bosanskije 🙂
Da, istorije se ponavlja. Desnica se sve vise uvezuje i smislja nove podloge da imaju pravo raditi na nacin kakavi je radio Hitler. Meni je ovo strasno.
Isto pitanje je i meni palo na pamet, cim sam procitala prvu recenicu.