Post u komentaru: Hodanje

8 0 komentara

1. Hodanje

   (Ako je dobrota odlika samo nevinih, onda je pravednost odlika samo grešnih.)
   —

   Tri priče, Određenje, Predodređenje i Sumnja počele su da odmotavaju svoja klupka, svaka u svojoj boji. Dogovor je bio da se svaka svoje boje drži, ali je Predodređenje varala. Nešto je sporije odmotavala da bi uspjela da iskalkuliše odmotavanje Sumnje i Određenja. Varala je i Sumnja, prvo nesvjesno, zatim svjesno, a onda po navici – slijepo. Bila je na rubu da zaboravi svoju boju, ali je sumnja od ičega što dolazi izvan nje sačuvala od nje same – Sumnje.

   Određenje je prvo koračala, a zatim odmotavala. Nije se osvrtala za svojim koracima, osim kada bi zapala u veliki mrak, onda se vrtila oko svoje ose. Ni sama nije znala kako je nastavljala ne saplićući se, valjda je to prednost neosvrtanja.
   Ako bi ko pokušao pratiti njene čvorove, ne bi ih ispratio. Osim u svoje ludilo.

   I tako, prođoše svaka svojim putem. Predodređenje je promašila baš sva tkanja, kako li joj je to samo uspjelo?
   Sumnja je nagomilala svoja odmotana klupka u neke masive, poput planinskih, da budu što vidljivija.
   Određenje je nastavila i, iskreno, usput zaboravila o čemu se tu uopšte radilo. Naišla je na toliko boja da je, ne znajući, zaigrala jednu potpuno novu igru. Nije igra imala ni nekih pravila, ni nekih zabrana, ni nekih upozorenja.

   Hodala je među ljudima poput nje, koji, eto, samo hodaju. Znajući i da će stići i da će nastaviti.

2. Baš jeste.
   Lijepo.
   Tako.
   Hodati.

3. Ne kontam

4. Ni ja nisan baš svatija poantu. Na kraju određenje trijumfira. Određenje uživa, za razliku od sumnje i predodređenja. Tako nekako vidin poantu, ako je to to.

5. Uvijek stigneš gdje ti je mjesto, u svojim bojama, tamo gdje kreneš. Boje su presudne, rekla bih 🙂

6. Moja Rara <3

   Agenturo, nije pod moranje 🙂

   Određenje prihvata ljepotu, Vrtlože. Ne predodređuje je, niti je dovodi u sumnju.

   A Mist, Mist zna da je netačna ona da čovjek nikada ne mijenja svoju ćud. Hvala ti Mist ??

7. svidja mi se kako si jos jednom, na svoj nacin, ostavila prostor neodredjenosti unutar odredjenja. na kraju krajeva relativizirala, da relativizirala, cilj u odnosu na kretanje i izvjesnost. to je korak ka jednom potpuno novom nacinu shvatanja vremena.

8. I naravno, dopunio si do tamo gdje ni ja ne bih otišla/došla. Možda da čitam tekst kojeg nisam autor, ali i tada – sumnjam.
   A, sve se složilo. Tačno 🙂