Naomi Wolf o mizoginiji kaže: “Protivim se nepravilnom potenciranju riječi kojima se pokušavaju skupiti politički bodovi: seksizam nije mizoginija, netko može voljeti žene, a opet rado podržavati rodne stereotipe ili sustave koji diskriminiraju žene (u oba je slučaja riječ o seksizmu). Žao mi je što se u rječniku spajaju te dvije riječi. Seksizam je prema mizoginiji ono što je antisemitizam prema mržnji prema Židovima. Nijedan pojam nije potpuno prihvaćen, ali potrebna je definicija u jeziku kako bismo razumjeli i borili se protiv nepravde. Australska premijerka Julia Gillard ispravno se poslužila riječju “mizoginija” opisavši njome političku kampanju svog političkog suparnika Tonya Abbotta. Abbott se, naime, usprotivio pobačaju nazvavši ga “lakim izlazom” za žene, a birače je nastojao okrenuti protiv Gillard dijeljenjem letaka u kojima se poziva da “odbace vješticu”. Potonje ´geslo´ ima dugu povijest u tradiciji istinske mizoginije, pobuđujući atavističku mržnju ženstvenosti koja potječe sve od progona vještica, odnosno moćnih žena u Novom svijetu. Oporba, pak, drži da je premijerkina optužba za mizoginiju ipak pretjerana, no svođenjem te rasprave isključivo na politički diskurs, zapravo se nastoji ublažiti svijesti o postojanju stvarne mržnje prema ženama. Mizoginija često izlazi na površinu u političkoj borbi preko ženske uloge, a to možemo reći jer kontrola nad ženom postaje osobna, nametljiva i seksualna. Mizoginija je povezana s amigdalom – dijelom mozga koji je zadužen za obradu emocionalnih reakcija, a tu su uključeni prijezir i nasilje.”
Reći ću i ja moj utisak. Kako se naziva mržnja kojoj je osnov začuđenost zašto i kako jedna žena toliko radi? Pritom, nemajući potrebu da uopšte radi. Sljedeće pitanje u ulozi posmatrača je konstatacija sarajevske okoline: Ne daj Bože da je o n a meni šef! I šta mržnja iz ovog razloga govori o mrziteljima?
Kako god, ne zabilježih u svome vijeku društvene osviještenosti i zainteresovanosti da je ijedna žena u modernoj Bosni i Hercegovini bila žešće mizoginično tretirana u javnosti, a da je izostala čak i ta jedna jedina kritika višegodišnje mizoginične kampanje.
Kod mene, međutim, ne prolazi!
Pročita san tekst i nisan svatija ko je ta žena.
Ne razumijem te na kraju, da li si za feminizam ili si protiv misoginije/seksizma? ? hashtag# girlpower ? ?
Jarčice, Vrtlog se tako ne vadi. On nije skužio ko je žena i to je to.
A da nije rijec o Sebiji?! 😀
MIslim da sustina tih “kritika” koje dolaze iz okoline vise samo ponavljanje necega sto se “ukrvilo” u jezik, nego sto je to realno misljenje da ne treba da radi isl. To je vise izgovor za nemoć protiv njene moci. Ne sebijine, nego moći koju posjeduje zena na koju padnu kritike.
Veoma hrabar, poucan, i mogu slobodno reci edukativan post.
Mislim da se zna na koga se odnosi i o kome se pise u ovom postu, samo sto se ja nisam mogao oteti komparaciji da zamislim kako sve ovo neko pise misleci na Tebe i ovaj nas blogger.ba
Zaista ne znam nikoga na ovome bloggeru da je radio vise od tebe, da je toliko pomagao i zelio pomoci ne stedeci ni svoje vrijeme ni svoj trud. Bezbroj je primjera tvoje upornosti, pozrtvovanosti a sve da se pomogne nekome drugom. Toliko puta oprastala, mirila, izlazila u susret svakom vidu pomoci, bilo kome. Cesto sam mislio da uzalud trosis vrijeme da postoje beznadezni slucajevi a ti nisi odustajala, ustrajna i uporna i na mjestima gdje bih ja na samom pocetku odustao..i danas mogu i da vidim rezultate tvoga rada A nista ti od toga nije trebalo.
I sta imas od svega toga?
Imas par iskrenih prijatelja za citav zivot, par onih koji te postuju i par onih koji te se plase. I imas nemali broj onih koji te ne mogu smisliti, koji bi da ti napakoste i koji bi najruznije rijeci, najruznije uvrede uputili tebi.
I zato, neodoljiva mi je paralela, kao da je neko ovaj post pisao o tebi 🙂
Sve je u životu važno, pa i naši odnosi na Bloggeru. Bez obzira što je to sporedna aktivnost, ovdje se ljudi odnose prema ljudima.
Ne znam za paralelu, ne znam ni za toliko riječi hvale, ne bih mogla ni razmisliti o tome, previše bi vremena oduzelo da to objektivno posložim i, sama za sebe, verifikujem da li si u pravu ili nisi. Tu sam pragmatična, ne bavim se analizom onoga što je otišlo niz tok ili uz tok.
Svi se mijenjamo. Trudim se slušati savjest u vremenu. Dosljedno. Ponekad jesam, ponekad nisam dosljedna, ali se trudim uvijek slušati savjest.
Niko od nas nije završen. Dok vrijeme teče, najveći broj stvari je moguće mijenjati, i nabolje i na gore.
Ali, eto, mogu reći da se vremena ne bojim i mislim da je to najbolji ili jedini pravi odgovor na tvoj komentar. Mislim da se svi, s vremena na vrijeme, trebamo intimno upitati da li se bojimo vremena.