Gore, iza, dole, ispred
Ne sjenče sjenke, nego svjetlost. Nekoć bezličnom Svelično otvara nadlično. Ja do trećeg lica dođe i uskoro se ne vidi u licu, priznaje množinu, ali kao more. I u moru sidro i u sidru kopča i u kopči uže i…
Visočanstvo tačke
Visočanstvo tačke
Ne sjenče sjenke, nego svjetlost. Nekoć bezličnom Svelično otvara nadlično. Ja do trećeg lica dođe i uskoro se ne vidi u licu, priznaje množinu, ali kao more. I u moru sidro i u sidru kopča i u kopči uže i…
U meni je on koji ima pitanje fokusa. Smišljanje je igra koja se može koristiti u razne svrhe, a jednu, terapeutsku može biti opasno kontrolisati. Fokus je srž ulaska. I centar odvajanja od težine ove stvarnosti, momentalnog djelovanja sa svojim…
Ako ove sitne pahulje izbjegnu ovaj otvoreni dlan, ako ova masna slova ostavim za kasnije nerastopljena na usnama, ako mislim nezavršene stvari nekih davnih, nepoznatih ljudi ako napustim veliko ako i kažem glasno da se sruči srča, bjehu srca u…
Objektivno, opseg ne postoji. Subjektivno, svaka stvarnost počiva na opsegu.
Kad noć granitnim, teškim šakama sruši zidove, a onda kroz diskretan naklon predstavi livade i na njima mozgove: Upoznajte se!, odjekuje do davnih provalija, jedno je ime koje u valove eha razbijamo i primamo. Puno nas je, zakopano, nastanjeno, smišljeno,…
“Politička atmosfera u anglosferi prezasićena je buržoaskim resantimanom. U SAD takozvani liberalni establišment je duboko uvjeren da mu je izborna pobjeda ukradena zahvaljujući pobuni „bijednika“ izmanipulisanih od strane Putinovih hakera i zakulisnim mahinacijama Facebooka. U Britaniji razjarena buržoazija ne može…
u svemu, u svemu pojavi se meso purpurnog cvijeta i ideja čista kao ledenica pod hladnim vjetrom što je dugo čuva u svemu žive ushiti ljudi koji više nisu tu kao nijema koplja što buše današnju štetu i ne daju…
“Imam osjećaj da postoje ljudi koji stalno gledaju u sat kad će nestati Bosna i Hercegovina, to traje predugo. A ne znaju da oni imaju satove, a Bosna i Hercegovina ima vrijeme. I svi ti koji pletu mreže, nažalost i…
-Kako si?-, upitao me je nekako prenaglašeno, možda i zabrinuto. Izbjegla sam kontakt očima i pomislila: Zar se to nešto vidi? Više nisam bila sigurna kako se osjećam, zapravo osjećala sam se ok., dovoljno da ne razmišljam o tome kako…
Ponekad ga preteknu tragovi koje iz prstiju spuštenih ruku iza sebe ostavlja, pa ga povuku te izmagličaste trake nad ivice sa kojih se stvarnost mijenja. Slova su milovanja ivica. Izmaglice nestanu baš tu, na kraju ove plohe i ponovo će…