Visočanstvo tačke
Visočanstvo tačke
Bilo je to u doba kad su se mladići skupljali i tajno pratili starca koji priča sa stijenama. Postupak je bio obostrano poznat, ali stvarni događaji nikada nisu bili ispričani integralno, tako da ostatak sela čuje sve priče. Oni od…
Ponovo vjetar navija promjene i za kratko bijele će postati crne vjenčanice. Ne znam kako sam na rubu tog grotla u kojem se priče paraju i spliću, ali ako jesam, u promjenama uživam kao u vjetru. Zar ima mnogo toga…
U porukama koje su notirane kao posljednje ima nečega ogromno formalno bitnog. Odlično bi bilo sačekati jutro, pa ih pročitati. Tada, tada se otvara mogućnost da pričamo i o sadržaju..
Večeras mi se piše. Oštro, na mekanom mesu iskopane misli, među ostavljenim brodovima. Na onome dijelu velikih mora što uvijek miruju i u kojima se da stanovati. O svaki glas u horu okačen je lampion drugačijeg svjetla, sve do zagasitog.…
Sarajevo ispod kulisa je Kad vjeran čovjek svjedoči u korist propalice jer Zna ga, još iz doba krađa po avlijama, bolje od Časni sude, i u grobu se zna ko je ko Sarajevo je zemaljsko i stara scenografija Behar po…
Imala je tu teoriju o praznini i bla bla bla, pa nije pomagala ni konzervativna logika – gdje je praznina kada upravo r a z m i š lj a š o praznini koja ti se upravo dešava? Odgovor je,…
Sjedio je u pijesku i pisao dramu u kojoj su se razgovori održavali pod težinom, rečenice su se cijedile u dugome vremenu. Bile su istinite, ali sastrugane poput suvih kostiju. Sunce je tuklo nebom i činilo se da ovoga puta…
izlijeću ljudi, pa lete u jatu s dlana što uzdiže pomiješana imena ono raspukle jabuke traži, prezrele od priče o tri tačke ravni ako bismo bezmjerno progledali u crvenoj tami jato reče huuuuuuuuu i zađe za ponornicama podno piramida, pa…
Trajalo je to dugo dok nisam nagovorio stvarnost da pružim ruku dužu nego što jeste, pa da joj pridružim drugu i da se sa toga sigurnog odstojanja pozabavim besprijekorno ravnom, sjajnocrnom velikom pločom. Obećavajući sebi da će mi volja potrajati…
Tako pratnja, šuštanjem teških plišanih i somotnih zagasitocrvenih platana niz stepenice, prekriva baš posebno važne, tiho i brzo izgovorene riječi. Ostaju zvonki vezni samoglasnici, usiljeni kikoti i nesigurni glasovi u kojima titra oprez dok se smišljaju odgovori. Tako izgleda eho…
Vidim da su prolazili i da su se naginjali i da su ti htjeli obrubiti vodu. Prozirne, zanjihane kapi djetinje glasne u pripadanju jednom toku. I, vidim da su od korita ušivali zarđalim iglama strune sa svoga otpada, i evo…
(tekst autorice Zorane Pejković prenesen je s portala Pismenica) “Iako je u nedorečenosti stiha i sam redovno pronalazio svoju nemoć, Branko Miljković neće osuditi nerazumljivu poeziju, kao što su to činili njeni kritičari, premda nisu uradili ništa povodom toga da shvate tu nerazumljivost,…
Događaj je razbijen na krhotine, pa lijepljenje situacije, čak i onako pognuto, kao stari časovničar u gornjem gradu, naiđe na ispadanje. Staklena maska, izrazito tanka i pažljivo, pažljivo izduvana od Italijana sa sjevera ostaje bez dijela lijevog obraza, oko jagodice,…
(autor je član Gornjeg doma britanskog parlamenta i profesor političke ekonomije na Univerzitetu Wrwick) Umirivanje anksioznosti u vezi s robotima postalo je glavna preokupacija poslovnih apologeta. Zdravorazumsko i ni najmanje tupavo gledište jeste da što se više poslova automatizuje, manje…
šta se sa vašim pogledom dešava? kako od patnje, pobogu, načiniste brda što umjesto bijelog kamena rađaju bodeže s otrovnim sastojkom pri vrhu sječiva. To je sasvim sigurno sasvim dovoljno straha pa užasnog ljudskog užasa gospodine, vi ste dovoljno ljuti…
