Mi, ljudi!
Da li je taj pojam čovjek baš toliko širok da smo, tokom istorije čovječanstva, morali smišljati i oblačiti se u razlike da bismo pronašli svoje mjesto u tom pojmu?
Šta je onda sa pojmom Bog koji je zaista širok? I Bogu smo obukli različite dresove, a ja baš ne znam da su ikad i igdje rečena, zapisana i prenešena takva pravila utakmice.
Kada i kako je među ljudima nastala prva razlika? Da li bi se arhetipom razlike s pravom mogao definisati prostor između dobra i zla? Možda motiv za nastanak prve razlike uopšte nije bio duhovne naravi, nego je sit imao ono nekoliko časova sitosti da razmišlja o svom mjestu u pojmu čovjek dok je gladan morao tražiti hranu.
Jasno je da mi, ljudi, moramo imati nekakvu mjeru spram koje ćemo sebe mjeriti. Na koncu, javna, ne sakrivena tehnologija sva počiva na izmišljenoj mjeri, decimalnom sistemu, koja, pogađate, ništa ne vrijedi u univerzumskim okolnostima. Da li je istorijski prvo uzimanje mjere sitog (duhovno ili fizički) čovjeka spram drugog (koji je mogao, ali nije morao biti gladan) nužno dovelo do nastanka takmičenja?
Dok mi smišljamo dresove i u iste oblačimo baš sve kako bismo kroz pripadnost nekom timu prečicom riješili krucijalno problemsko pitanje našeg života - pojedinačni identitet, onaj suštinski, osnovni, najmasovniji tim, tim čovjeka izumire. A, eto, mogli smo i možemo obući dres čovjeka u kojem smo i rođeni i pripaziti ovaj naš dio univerzuma poput brižne majke, jer nas, izgleda, ova planeta neće zadugo trpiti.
Mnogo, previše smo joj šuma iskrčili da napravimo sebi mjesta za takmičenje - bojna polja, kratere nuklearki, ozonske rupe, naftne mrlje.
