Rađanje
Niz kosu češljaš bajke
da nam ih dijete čita...
(Iz jednog prozirnog lotosa,
s tek usnulog Istoka
šapati naši
zidove znoje.)
U te ruke se slile
sve uspomene moje...
(I oči i riječi,
i slova i krede
složene na slici
sobe što se smije.)
Posve novo Sunce
svako jutro rodi...
(Na otvorena vrata
kucaju razgovori nježni,
gladni su igre
koraci njeni.)
Niz stazu otiču slike
da svijet raste brže...
(Iz jednog zvonkog osmijeha,
s vrha poljupca noseva
i taj zapamti dan
mjesto gdje mu je san.)
