Bijele kule dignute do prošlosti,
vrhovi bodu u dlan, posred linije života
nož!
Iscuriti krv da kamen pocrveni,
zrak,
šta će biti nakon što se zgruša,
koji virus, neka nova vrsta?
Crna povorka plovi kroz maglu,
u ovom kraljevstvu to je svadba.
Rog,
danas je svečano, danas je važno,
put,
vrača vještica s vrhnog okna,
drevni kraft, gralnih deset godina.
Od jeseni do jeseni kalendar smrti lišća,
dojenja zemlje pod nizom čežnjivih kula,
djevojče
na put šalje vještica niz krik prosca,
oči
nevino neokrenute nazad gledaju kroz leđa,
oglas drugog roga otvara oko na dlanu pretka.
33 korak i cipele skinuti mora,
baš tu puteljak gomila u šiljke otjeranih Karpata.
Vrh!
S njega čuti Atilin gong Istoka,
meso,
ispod sedla usoli znojava griva konjska,
hita kozje djevojče do nedisanog vazduha.
Kamena klupa pod Gornjom bradom čeka…
Ispod vida krajolik Saladinovog Jerusalema…
