Posljednja činija žita

Mladi Rathos je dobio zadatak od Savjeta vođa plemena da, za godinu dana, prebere posljednju

činiju žita i nahrani cijelo umiruće selo. Jednom činijom zdravog žita može se ispuniti ogroman

ambar u srcu sela, znao je Mladi Rathos, ali je strahovao da on nije dostojan ispunjavanja tog

zadatka. Nije znao koliko je pažnje potrebno da polja učini plodnim. Mladi Rathos je pronašao

prijatelje koji će plakati sa njim, jer je bilo više suza nego vode da nadoje polja. Suze nisu smjele

biti isuviše slane da ne unište plod. Mladi Rathos je zavapio za pomoć kod plemenskog mudraca:

"Šta to suze čini slanima?"

Plemenski mudrac nije imao odgovor na najčudnije pitanje koje je za života čuo. Nemajući kud,

Mladi Rathos je sazvao jedanaestoricu svojih prijatelja kako bi se posavjetovali. Nakon dana i

dana presušne tišine, jedan od prijatelja je zaključio:

"Nađimo pravi razlog tugovanja i isplakaćemo rijeke čistih suza!"

Tražeći razlog tugovanja, Rathos i jedanaestorica potrošili su godinu dana, a činija sjemenog žita

bila je dovoljna da prehrani jedinog preživjelog dječaka u selu.

Sva okolna sela plakala su nad sudbinom svojih susjeda. Svako je, na dan lunarne smrti i

rođenja, suzama pojio svoje zrno. Osmjehujući nad najvećim poljem žita ikad viđenim u pustinji,

preživjeli dječak je zapisao:

Pravi razlog tugovanja svakom osmijehu daje smisao.