Papa Benedikt XVI nastavlja s radom na jednom od najvažnijih ciljeva koji je otvoreno promovisao njegov prethodnik papa Ivan Pavle II. U svojoj novogodišnjoj poruci vjernicima na Trgu Svetog Petra u Rimu, papa Benedikt XVI je najavio ponovno održavanje samita svjetskih religijskih vođa u oktobru mjesecu 2011. godine i to na 25-ogodišnjicu održavanja istog samita koji je tada sazvao njegov prethodnik Ivan Pavle II.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/PapaBenediktXVI.jpg[/IMG]
Joseph Alois Ratzinger odnosno papa Benedikt XVI (Benedictus PP. XVI)
Oktobarski samit će se održati na istom mjestu kao i onaj od 25 godina ranije, u italijanskom gradu Assisi inače rodnom gradu Svetog Franje Asiškog. Prvi samit svjetskih religijskih vođa ( http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,962783-1,00.html ), koji je sazvao papa Ivan Pavle II, većina medija je nazvala Panreligijskim svjetskim samitom dok je samo nekolicina iskoristila pravi naziv – Ekumenistički samit.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Ekumenistickisamit.jpg[/IMG]
Papa Ivan Pavle II u društvu svjetskih religijskih vođa, Ekumenistički samit u Asiškoj katedrali, novembar mjesec 1986. godine
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Ekumenistickisamit1.jpg[/IMG]
Papa Ivan Pavle II u društvu svjetskih religijskih vođa, Ekumenistički samit u Asiškoj katedrali, novembar mjesec 1986. godine
Bilo je mnogo kritičara Prvog ekumenističkog samita, kako unutar šire javnosti različitih vjerskih zajednica i crkava, tako posebno unutar samih vjerskih institucija. No, te su se kritike, uglavnom, osvrtale samo na jedno – zašto monoteističke religije očijukaju sa paganskim kultovima; zašto je na oltar Asiške katedrale bila postavljena statua Buddhe, zašto su samitu prisustvovali i poklonici vatre kako kritičari vole nazivati sljedbenike Zoroastrizma i sl.?
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Pomazanjeznakomtilak.jpg[/IMG]
Pomazanje pape Ivana Pavla II hinduističkom oznakom Tilak
To što je mjesto Prvog ekumenističkog samita, Asiška katedrala, bila porušena zemljotresom koji je ovaj italijanski grad zadesio nemalo po održavanju samita bio je znak, zapravo više dokaz kritičarima da je očijukanje sa paganizmom klasično bezbožništvo. No, malo je onih koji su kritikovali nešto drugo, istinsku prirodu namjere sazivanja Prvog samita svjetskih religijskih vođa.
Ekumenizam je danas zvanično najčešće definisan kao pokret za zbližavanje svih hrišćanskih crkava. Od ove se definicije, usudiću se reći, namjerno i vrlo tvrdoglavo ne odustaje. No, ekumenistička su nastojanja davno prerasla odnose isključivo unutar Hrišćanstva. To je vidiljivo i u sljedećem citatu: "Glavne svjetske religije moraju dramatično ubrzati svoje ekumensko [op.prev.: akka ‘globalizacijsko’] kretanje i prepoznati jedinstvo svojih ciljeva u raznolikosti svojih kultova. Religije moraju aktivno surađivati da dovedu do nezapamćenih visina bolje razumijevanje misterija života i našeg mjesta u univerzumu. ‘Moja religija, ispravno ili pogrešno’ i ‘moja nacija, ispravno ili pogrešno’ mora zauvijek biti napušteno u planetarnom dobu." (Izvor: Robert Muller – New Genesis: Shaping a Global Spirituality, Garden City, NY; Image Books, 1994.).
Cilj ekumenizma je postepeno uvođenje na globalizacijsku scenu jedne jedinstvene religije. To bi, u principu, bilo poželjno, čak neophodno pozdraviti da je politika uvijek i u svemu u potpunosti odvojena od religije. Objektivno sagledavanje trenutnog stanja u globalnim okvirima je da je vjera (primarno pojedinačni čin) odvojena od politike, pitanja političkog uređenja i političke kontrole, ali da je religija (primarno djelovanje vjerskih institucija) umnogome upletena u politiku, pitanja političkog uređenja i političke kontrole. Jedna jedinstvena religija upletena u jedan jedinstveni (novi) poredak ne bi ostavljala mjesta opoziciji, bitisanju drugačijeg mišljenja. Toga se bojim.
Da nisu trebali biti stvoreni u različitostima u detalju, ljudi bi bili stvoreni istoznačni u svim detaljima. Roboti! Te različitosti u detalju, upoznavanje tih različitosti u detalju, daju nam sliku više izbora, obuhvatnije sagledavanje humanih, etičkih principa, pitanja uređenja društva. Vjera treba biti samokorektiv čovjeku, ali religija ne smije biti politička kontrola mišljenja, politička kontrola društva, posebno ne u globalnim okvirima.
Imal Reisa ovdje? Ništa bez Reisa… 😀
Rekla bih da da;-)
naravno da ima i predstavnika Islama, jer ovo je “sastanak” svih vjerskih poglavara, jedino sto ti mogu reci da je tekst fenomenalan, da pozelim da te upoznam jer mi imponuju pametne zene, a o temi sam znala i ranije “dosta” jer godinama pratim….. a pogotovo sto mi je prethodni Papa bio drag i blizak )iako nisam vjernik, samo mjesto Asissi je vec posebno i bili smo nekoliko puta na marsevima mira koji su bili organizovani za Bosnu. Inace S. Francesco di Asissi je “omiljni”svetac kod Italijana…oprosti ja ti nabach svega pomalo ali je tekst toliko kompletan da nema mjesta komentarima a ja se rasirila….;)
@magnolija57… Hehehe, vjerujem da je tramvajsexualac znao da će i ovaj samit, između ostalih, okupiti i predstavnike islamske vjeroispovijesti na najvišem nivou. Mi smo ovo oko reisu-l-uleme IZ u BiH malo interno, vezano je za jedan moj raniji komentar na njegovom bloggu.
Ihh, ihh komplimenata, a ne znam ih primiti nekako:-). Voljela bih i ja tebe upoznati magnolija.
Vidiš, ja nisam imala neki odnos spram prethodnog pape, vjerovatno zato što o ovoj i sičnim temama nisam razmišljala intenzivnije. Kažu da nije umjesno upoređivati ljude, ali mi je definitivno bio nekako intuitivno bliži od sadašnjeg pape. Voljela bih vidjeti Assisi, zapravo cijelu Umbriju:-)
Nisam znala da je Sveti Franjo Asiški jedan od omiljenijih kod Italijana ili “najomiljeniji”, hvala na informaciji. Gledajući onako izvana, iz bosanske perspektive, franjevci su moj najdraži katolički red, ako ih, recimo, uporedim sa jezuitima ili dominikancima; nekako su svećeništvo iz naroda i okrenuto narodu, narodnom, a da ne naglašavam koliko su dobra učinili za očuvanje kulturno-istorijskog blaga Bosne i Hercegovine.
Nemoj tako, nisi se raširila. Volim čitati tvoje komentare, a i dogodovštine na tvom bloggu;-)
tek su mi se naknadno upalile lampice na moju brzopletu potvdu da ce i predstavnik Islama biti, ali sta ces ponekad i reagujem kao profa:)…Umbria je prelijepa i ne nosi dzabe ime “pluca Italije”, blaga zelena i surova u isto vrijeme sa kontinentalnom klimom s;ocnom nasoj, radila sam u Perugi 15 god, te imala tu srecu da je bas onako dobro posjetim….Papa Paolo II je jos uvijek omiljeni Papa u Italiji, faktcki sa onim svojim teskim slovenskim naglaskom (koji svi imamo) i greskom u izgovoru rijeci za vrijem prvog pojavljivanja, kupio je Italijane i katolike, ima i stvari koje mu niko ne oprasta ali u svakom slucaju bo je revolucionar, putnik i Papa buono (dobri), onaj sok koji smo svi zajedno dozijeli kada je umro vdjela sam samo jednom kada je umro Tito, i svaki dan sam isla da vidim izvjestaj iz bolnice….. A stavka svetaca u Italiji je nesto posebno jer svi nose slicice u novcanicima, u automobilima, drze kod kuca i San Francesco d'Assisi je omiljen, ima i Padre Pio kojem se pripisuju razne cudotvorne moci, veoma je omiljen. O katolickim redovima vjeruj mi znam pomalo jer sto bi rekla moja mama svi su veci ktolici od Pape, pa se tako kod nas ili Njemackoj vise drzi do redova , nego u Katolickoj Italiji.
Hehehe, imam i ja taj “profa sindrom”, al’ da sam bar profa uopšte, pa hajde i nekako, hahahaha
Nadam se da ću sa svojom porodicom posjetiti Umbriju jednom, onako što detaljnije je moguće, nalazi se na spisku želja uz mnogobrojne druge destinacije. Eh, kako samo skromno:-)
Ti si bila tamo u vrijeme smrti Ivana Pavla II (ili ispravnije papa Paolo kako ti navodiš) pretpostavljam, pa je i bilo prijemčivije da osjetiš taj šok. Ja ga nisam osjetila, kao što nisam bila dovoljno velika ni da osjetim šok kada je Tito umro. S ove distance i s ovim u glavi čime “raspolažem” čuvam se od “šokova koje okolina imputira”, posebno kada je riječ o smrti bilo kojeg čovjeka koji nije dio moje porodice ili moj prijatelj. Ne znam dovoljno o prirodi i učincima djelovanja pape Ivana Pavla II da bih mogla suditi da li je bio istinski revolucionar ili ne, ali i sa ovo malo informacija znam da je bio otvoren i dobronamjerno spreman na razgovor. I to je nešto, može biti i nešto mnogo, zavisi od okolnosti. Nisam nešto pobornik kulta ličnosti, imam neku odbojnost, posebno ukoliko takva ličnost dolazi iz moćnih institucija.
Za tu situaciju oko omiljenosti svetaca u Italiji, oko njegovanja kulta svetaca zaštitnika znam, imala sam se priliku upoznati s tim u vrijeme kada sam nekih 15-ak dana boravila u jednoj porodici u Rovigu.
Može biti ovo oko redova, ja sam to navela onako iz bosanskohercegovačke perspektive s obzirom da nisam katolkinja, a ponovo jako poštujem djelovanje franjevaca kroz vijekove na našem tlu.