Volim svoju zemlju, volim naše tradicijske vrijednosti, naš mentalitet i zbog toga sam vjerovatno objektivno strožiji kritičar spram vrijednosti koje se bjesomučno imputiraju sa Zapada. Ima u tim društvenim uređenjima nesumnjivo stvari koje bismo trebali kombinovati sa našim tradicionalnim stilom života, no ja uvijek u ovoj našoj zemlji, koja je definitivno neuređena, zaražena korupcijom, prljava u ekološkom smislu, vidim jednostavno zdravije mjesto za život.
Gledajući iz bosanskohercegovačke perspektive, meni je, u isto vrijeme, i krajnje tužna i krajnje smiješna ta oznaka BIO na hrani koja se na Zapadu prodaje. Zapravo, pravi naziv je da je takva oznaka apsurdna, jer u sebi sadržava dvije sušte krajnosti koje su, ponovo, u potpunom suglasju s besmislom gdje naša civilizacija nezaustavljivo putuje. Čuj da nešto iz zemlje, iz vode, sa pašnjaka i štale bude BIO?! Čuj da to nešto čime se hranimo ne bude BIO, a pored toliko zemlje, vode, pašnjaka, štala?!
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Bio.jpg[/IMG]
Hvala Bogu pa mi je još uvijek smiješna ova oznaka, jer vidim da i kod nas dolazi vrijeme kada ću zbog te činjenice osjećati samo tugu, možda i očaj, jer više nećemo živjeti na ovom "ostrvu" gdje je ustaljeno da se hrana uzgaja na tradicionalan način u potpunom suglasju s prirodom, te da se priprema u našim domovima, onako sirova, iz zemlje ili sa pašnjaka jednostavnom termičkom obradom.
Web portal sarajevo-x. com je prenio odličan tekst američkog Huffington Posta ( http://www.sarajevo-x.com/lifestyle/zdravlje/clanak/110110006 ), iz kojeg ću citirati nekoliko, za mene, najzanimljivijih dijelova.
"Na početku dvadesetog vijeka ljudi su dva posto obroka jeli van kuće. Prošle godine broj takvih slučajeva se popeo na 50 posto, a jedan od pet doručaka je iz restorana brze hrane McDonald's. Većina porodica zajedno jedu tri puta sedmično, "sjedeljka" traje manje od dvadeset minuta i većina tog zajedničkog vremena se potroši na gledanje televizije ili slanje SMS poruka, dok svaki član porodice jede drugačiju hranu iz mikrovalne. Više obroka se pojede u automobilima nego u kuhinji, piše Huffington Post."
"Amerikanci se žale kako nemaju dovoljno vremena za pripremanje hrane, ali istovremeno troše više vremena gledajući kuhanje na televiziji na Foof Networku, nego na spravljanje vlastitog jela. U svom šou Food Revolution britanski kuhar Jamie Oliver je pokazao kako je odgojena generacija Amerikanaca koji ne znaju razlikovati voće od povrća i ne znaju kako da kuhaju."
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Gojaznadjeca.jpg[/IMG]
"To što trebamo nutricioniste i liječnike da nas uče kako da jedemo je refleksija stanja u društvu. To su stvari koje su naši djedovi znali bez razmišljanja o njima. Kakvu hranu da jedemo, kako da je pripremimo, te razumijevanje zašto jelo trebamo dijeliti u porodici i društvu duboko je ukorijenjeno u kulturnu tradiciju još od zore društva.
Prije stotinu godina sve što smo jeli bilo je lokalno uzgojeno, organskog porijekla, istinsko, ekološko. Nije bilo fast-food niti junk-food restorana, nije bilo zamrznute hrane, bilo je samo ono što naprave majka, baka, nana. Većina jela se jela kući. U modernom dobu ta se tradicija znanja izgubila.
Održivost planete, našeg zdravlja i zaliha hrane su istinski povezani. Ekologija ishrane – važnost šta je to na našim viljuškama – nikad nije bila više važnija za naše preživljavanje kao nacije ili vrste.
‘Zemlja će možda preživjeti ljudsku samodestrukciju, ali ljudi neće.’, piše Mark Hyman za Huffington Post."
"Hrana je dragocjena. Mi trebamo slijediti tu misao. Amerikanci trenutno troše manje od deset posto zarade na hranu, dok većina Evropljana troši oko 20 posto. Sa više pažnje imat ćemo bolju hranu. I manje troškove."
Prvobitne zajednice ljudi su život provodile da bi došle do hrane, skloništa i da bi se razmnožavale. Koliko smo otputovali od toga? Ne kažem da sebi trebamo uskratiti nivo civilizacijskih vrijednosti do kojih smo došli vremenom; dakle misao, stvaranje, invencije, socijalne kontakte, društvenu svijest; ali dokle je došlo američko društvo kada samo deset posto ukupne zarade troše na hranu, ono što nam omogućava fiziološko postojanje? Gdje odlazi glavnina te zarade? Na grandiozna skloništa, zabavu bez kraja, socijalne kontakte koji sve više obitavaju samo unutar računara, na djecu sa sobama interaktivnih i multimedijalih igračaka i nebeskom razinom holesterola u krvi?
Uostalom, ako ovako nastavimo dolazi vrijeme kada će i Planet na kojem živimo u konačnici reći zadnju: Bio sam nekad BIO!
P.S. Svaka čast bloggeru.ba! U tagovima, naravno, ne postoji ekologija :-((((((
Eee, ništa bez one stare narodne: Bil nešta srkno kašikom. 😀
Upravu si ti, i to me rastužuje. 🙁
I mene, jbg.
Al’, znaš, lični trud i primjer je spas našeg malog porodičnog blaga, jedini način.
Biće bolje, do nas je.
Sa današnjom hranom ima dosta problema. Industrijski, a često i kod određenih ljudi u sopstvenim vrtovima se ne koristi stajsko đubrivo nego se koriste NPK đubriva, Plodovi zemlje se obilato zalijevaju raznim vrstama pesticida, a životinje koje se uzgajaju za ishranu ljudi se često hrane hranivima životinjskog porijekla ( Istina u cijeloj europijoš jedino kod nas na Balkanu)
Kada iz uzgoja biljaka izbaciš pesticide, vještačka đubriva i u zemlji nema tragova istih, dobiješ certifikat da je proizvod organske proizvodnje ili BIO proizvod) U BiH se na pijacam takva hrana nemože nabaviti.
Kada kupujete piliće kao domaće nevidite da su hranjeni hranom u kojoj četo ima i do 10 % ribljeg brašna – ni to nije BIO proizvod, ali je kod nas najčešći
Kupite jaja- domaća, a koke hranjene sa hranom koja takođe ima u sebi primjese ribljeg ili mesnog brašna – ni to nije BIO proizvod
BIO proizvodi su skui jer takav uzgoj daje manje prinosa 🙂
Nadam se da je odgovor adekvatan
MISLIŠ NA TRADICIJU DA SMO DO nedavno bili gladni, A ŽENE SU BILE MANJE CIJENJENE OD MARVE JER SU ŽIVOTINJE MUŽEVI TUKLI MANJE NEGO ŽENE!
problem s innternetom je što svaka budala može otovoriti blog i onda reklamira svoje mišljenje, a problem s mišljenjem je što je ono kao guzica, svako ga ima!
@zlaja1978… Da, odgovor je adekvatan, no to nije bila suština teksta.
Vidi, do samo prije 15 godina moji su baka i deda na selu uzgajali povrće i voće đubreno isključivo stajskim đubrivom, uzgajali kokoške i pilad hraneći ih pšenicom koju su, također, sami uzgajali. Držali goveda i ovce što su, polunomadskim načinom, ljeti bila na ispaši, na pašnjacima, a zimi u štalama gdje su se hranila sijenom koje se, u sezoni, kosilo, sušilo i plastilo. Sve sam ja to gledala svojim očima, u tim radovima, kao mala, pomalo doprinosila. To je, dakle, potpuno suglasje sa prirodom, to je BIO u pravoj suštini te riječi i ne treba mu nikakav certifikat da to dokaže.
Prije rata se na sarajevskim pijacama, na primjer, tačno znalo šta je taj suštinski BIO. Kao i svi gradovi u BiH, praktično omanje mahale globalno gledano, tačno se znalo koja teta ima pilad koje hrani pšenicom (da ne kažem da je većina bosanskohercegovačkog stanovništva u porodici imala nekog na selu, pa da su se tako svime snabdijevali), koja mesara ima dobro meso s pašnjaka, koji čiko ima paradajz koji raste u zemlji đubrenoj stajskim đubrivom… Nisam nešto stara, 32 su mi godine i vrlo se dobro sjećam toga, a da ne govorim o starijim generacijama.
Fol je u tome što je ova zemlja, još uvijek, u kategoriji relativno čistih zemalja, ta ovdje imaš čak tri rijeke koje su u sredini svog toka adekvatne za piće, odnosno ljudsku upotrebu. U ovoj zemlji još uvijek je, hvala Bogu, apsurdan taj naziv BIO, samo da hoćemo mobilisati naša mala seoska domaćinstva koja su danas pusta, da u evropskim srazmjerama napravimo ogroman posao sa tom hranom uzgojenom u suglasju s prirodom. E, ali nećemo, fol je da i industrija hrane zaradi kako se to radi na Zapadu, fol je da bogati odvajaju dvostruko za BIO jer mogu, a siromašni jedu krompir koji spolja sasvim ok. izgleda, a iznutra je smeđ, izgleda kao u procesu trunjenja, samo nije truljenje nego nešto drugo.
Htjela sam reći da je ogroman problem baš u tome što smo mi uopšte krenuli da usvajamo terminologiju BIO – neBIO, umjesto da se vratimo tradiciji koju smo živjeli do samo prije dvadesetak godina.
Pozdravljam te:-)
Svaki certifikat u EU koji nosi BIO je samo poturanje kupcu da se pokrene ekonomija. Ja cu ovo argumentovati diskusijama sa ljudima iz drzave u kojoj se daju ti certifikati. Papir je cudo i jos kad na njemu zablijesti nekakav dokaz 🙂
Zemlje u tranziciji imaju BIO i bez EU BIO pozlacenog dokaza.
Ja sam se hranio vani NEBIO hranom i mashala, a znam ih puno BIO i ne da su jeli NEBIO nego im ja u praznim novcanicima NEBIO.
@Gost_6691… U mojoj široj porodici, koliko pamtim, nismo bili gladni. U mojoj užoj porodici, a to pouzdano znam, muževi su poštovali supruge i nisu ih tukli. Štaviše, nisu tukli ni životinje, u smislu premlaćivanja, iako je štap korišten tokom čuvanja stoke. Kakvo je kod tebe bilo stanje ne znam, niti ulazim u to.
Tačno je da imamo vrlo nisku svijest o potrebi javne komunikacije o zlostavljanju u porodicama, te potpuni izostanak efikasnih mjera za ekonomsku održivost žene i djece u tim slučajevima, odstranjivanje zlostavljača iz porodice, te adekvatan rad na njegovoj psihosocijalnoj rehabilitaciji, ali to, naprosto, nije tema ovog teksta.
Pozdravlja te budala:-)
P.S. U jednom kantonu u Švicarskoj, na primjer, žene su dobile pravo glasa ‘80-ih godina prošlog vijeka. Drugo, nijedan društveni poredak ikad nije bio imun na zlostavljanje u porodici, nažalost.
@poligraf… Hahahahahaha.
Jedi BIO, bolan ne bio;-)
Hvala na odgovoru
ma BIO ne BIO razlika je u nekim stvarima koje su trenutno manje bitne za one koji su gladni. Ali mislim da griješiš što se tiče naše države. Hercegovina i njeni plastenici i polja koja su u upotrebi su već zagađeni i previše
Pesticidima i vještačkim đubrivom (i ne samo Hercegovina.
Nema potrebe da se zahvaljuješ, zadovoljstvo mi je:-)
Bitna je razlika Zlaja, kako nije? Svako ljudsko biće ima jednako pravo da ne bude gladno, ali, isto tako, i jednako pravo da mu bude omogućen pristup hrani koja neće biti manjkava sa zdravstvenog aspekta u odnosu na onu kojoj pristup imaju bogatiji slojevi stanovništva.
Tačno je to za Hercegovinu i ostale dijelove BiH, doduše ne znamo u kom omjeru. Samo, znaš, ne pristajem na kvazi argumetaciju. Prvo, većina prije rata definisanog poljoprivrednog zemljišta u ovoj zemlji je pusta. Ne treba nam tu neko naučno istraživanje, dovoljno se osvrnuti oko sebe. No, veći je profit ovoj državi (društvo nekoliko bitnih faca) da građevinsku mafiju hrani prenamjenom poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, da se, tu i tamo, zaista i otvore neki industrijski kompleksi NA TOM ZEMLJIŠTU, no, nažalost, većinom kojekakva skladišta, hoteli, tržni centri… Znam to pouzdano, izvještavala sam o tome. Također znam da kad se urgira da se odvaja više novca za naučnoistraživački rad u ovoj zemlji, većina građana na prvu konta na fol: Ma, šta ba to, ljudi su gladni, povećajte penzije! To jeste tačno, ali na taj se način žarište samo trenutno lokalizuje, bolest je daleko od izlječenja. Ti novci bi mogli biti upravo potrošeni na snimanje stanja, definisanje nezagađenog zemljišta pogodnog za ekološki uzgoj (kojeg nesumjivo ima i to u ogromnom omjeru, tvrdim), te definisanje šta je potrebno učiniti sa zemljištem koje je zagađeno, da li to zemljište prenamijeniti ili ići sa procesom čišćenja, što je dosta skupo i dugotrajan proces. Može se to Zlaja, malo volje i kompetentnosti tu treba, samo naravno da ne može uz, za mene, pogubnu kvazi argumentaciju – zagađeni smo, EU će nam donijeti dobro, bolje nego što mi sebi mislimo i možemo. Neće nam donijeti dobro ako se mi ne zaštitimo vlastitim snagama, to tvrdim, a vrijeme će biti najbolji svjedok.
Sa svim tim se slažem, ali nemožemo samo vlasti kriviti za to.Ja sam radio u jednom segmentu poljoprivrede. I bio sam šokiran da ljudi u gradišci kupuju kukuruz za svoje životinje, a imaju po 20-30 hektara sopstvenog zemljišta koje stoji prazno.
Ne velike sile nam neće pomoćiako mi sami ne pomognemo sebi
E, bravo! Takvih je primjera na hiljade. Obaveza je vlasti da daje strateška projiciranja i planove, ali prava i održiva promjena može doći samo ako se desi odozdo.
Treba nam taj “klik” za prepoznavanje pravih stvari, a on se nikako neće desiti dok se zaluđujemo klasičnim teatrom apsurda, obmane i tragikomedije što je politika u našoj zemlji, što su društvene i ine teme koje nas zaokupljaju također.
Istina 🙁
Ali mora se nekada promjeniti i to inače ćemo bitidobri samo kao potrošačko društvo