Mirne luke kriju odanost tvoju u dešavanju,
iznenadnu pažnju samo otključana prostranstva.
Divno je pjesme pisati poslije izbrušenih godova,
njegovati obećanje toj prećutnoj mudrosti srca.
Ja te volim,
poput moje sijede što tvoju slijedi.
K'o mlado drvo čekam proljeće starosti,
jer tek će rijeka tada biti zajednički trenuci.
Ljepota prostog postelja nakon bioskopa preglasnog,
čak i dogovoren dodir odvijen na samo taj način.
Noću toplotu moju održava tvoja,
danju godine tvoje unaprijed moje zovu.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Soloparasiempre.jpg[/IMG]
Solo para siempre, Octavio Ocampo, 1989.
Lijepo 🙂
🙂
baš me nešto dirnulo, volim kad je ljubav tišina u kojoj skupa jeste (jesu, jesmo).
God u godu,
zjenicom ti sapucem,
jutrom ispisujem dan…
od uzdaha…
@sullengirl… Da, i ja. 🙂
@poligraf… Još da ti nisam dosađivanjem izmamila komentar 🙂
Ma, heeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeej!