Dilema

 

Slagaću ako kažem da me je neprijatno emocionalno pogodila tematska umjetnička postavka pod nazivom Final Judgement (Konačna presuda) indonezijskog slikara Ronalda Manullanga u okviru Art Stage Singapore, ali me jeste izritirala nešto preko lične granice podnošljivosti. Dosada sam naišla na svega nekoliko detaljnijih smislenih medijskih izvještaja o ovoj umjetiničkoj avanturi indonezijskog slikara (  http://article-trend.com/2011/01/disturbing-art-in-singapore-exhibition-displays-paintings-pregnant-with-hitler/ / http://www.sueddeutsche.de/kultur/art-stage-singapur-hitler-und-das-juengste-geruecht-1.1046099 ), u kojima sam Manullang ističe da je postavku neophodno posmatrati i doživjeti integralno.

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Hitlerzacece.jpg[/IMG]

Prikaz dvije Manullangove slike sa postavke u okviru Art Stage Singapore. Hitler je na slici desno predstavljen kao mlada polunaga žena koja gleda u anđela (aluzija na bezgrešno začeće Djevice Marije).

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Hitlertrudnica.jpg[/IMG]

Indonezijski slikar Ronald Manullang i, u pozadini, njegova slika Hitlera u poodmakloj trudnoći

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/HitlerbebaAnaFrank.jpg[/IMG]

Hitler sa svojim djetetom na koljenima, te žrtvom nacizma Anom Frank. Dnevnik Ane Frank je na Manullangovoj slici dobio oblik Appleovog lap topa ili notebooka.

 

Gledajući ove fotografije zapitala sam se sljedeće:

Adekvatna kazna za Hitlera je da bude žena?

Adekvatna kazna za Hitlera je da bude majka, da to dijete drži na svojim koljenima i stara se o njemu?

Šta o umjetničkoj postavci na čijoj je jednoj slici Ana Frank predstavljena kao neko ko je u prijateljskim odnosima sa Hitlerom, haman kao Hitlerova sestra, misli preživjeli dio njene porodice?

 

Nastavila sam "kopati" po Internetu jer, jednostavno, nisam mogla vjerovati da bi neko odobrio ovakav koncept postavke. I ubrzo odahnula, jer sam naišla na jedan YouTube clip koji mi je otkrio Manullangov scenario postavke, odnosno konačne presude Adolfu Hitleru.

 

Ok., Hitler je začeo, nosio dijete u sebi, rodio ga, neko je to maleno dijete žigosao kao meso koje automatski ide u smrt u nekom od nacističkih koncentracionih logora, da bi, na kraju, Hitler bio "upucan" raspećem. I, pošto sam pogledala ovaj clip, nova dilema. Preplitanje religijskih koncepata Judaizma i Hrišćanstva. Poznato je da su ideolozi Trećeg Rajha kao jedno od jačih opravdanja da bi odobrovoljili njemačku javnost tog doba da zatvori oči nad zločinima nad Jevrejima navodili i to da su upravo Jevreji bili odgovorni zato što je Isus Hrist raspet.

 

Zaista uvažavajući dubinu umjetničkog koncepta Ronalda Manullanga, jer ona jeste prisutna i snažno potiče na razmišljanje, vjerovatno prvi put u životu ne znam kakav stav da zauzmem spram neke umjetničke ideje. U jednom trenutku mi se učini toliko provokativnom zbog smještanja u ovakav kontekst motiva majčnstva i djeteta da pomislim da je, jednostavno, zla, a već je u drugom shvatim kao vrlo lucidnu sa stanovišta stavljanja Hitlera u ulogu majke kojoj su dijete ubili.

 

Ima tu još nešto, Hitler (aluzija na zlu Djevicu Mariju) koji je zapravo ubijen svojim djetetom (Isusom) na raspeću…

Default image
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1198

27 0 komentara

Leave a Reply

  1. Ja sam tako isto reagirala kada sam vidjela Tita naslikanog kao zenu u jednoj prekoookeanskoj zemlji.
    Pojasnili su mi.
    Tito je bio majka nacije.
    Hitler je bio i mater i otac fasista i neofasista.
    Ima smisla. Stvorio ih je (skoro) bezgresno, produkt su njegovog ludila. Nije on zena, on je u ovom slucaju izjednacen sa stvaraocem.

    (a vjerovatno nemam pojma sta pricam, mrtva sam drunk!) 😀 😀 😀

  2. Pa…gledao cojo previse pornice na YU-trubu i pojavila se iskra nesvakidasnja i hop…Hitler razgolicen
    Slusam danas vijesti kad sta…covik (58 godinica i u USA)gledio i gledio pornice i u poslu ga prekine zena sa kojom je 30-ak god.On ce ti trkom do noza i bodi i bodi zenu dok se nije umorio.

    Slusaj…ja bih,rec'ce Mo..,postavio ovak;
    magarac pase nedze u Salzburskim nedodzijama i svakakve se travke napase…jel.
    E…akoli se napase svakave travke to je za pretpostaviti da travka metamorfozom upija kretanje u svemiru i sad to kretanje po inerciji dolazi u zeludcek magarcu.
    Magarac se naduhava jer se stvaraju plinovi iz one metamorfoze i sta ce ti biti…magarac rodi isprdak u vidu praska.
    Kako su Mojsijevci skloni bili i jesu da cistocom zraka vladaju a magarce i njihove metamorfoze i praskove drze pod kontrolom to se i hitler-cic ,u vidu praska i smrada magareceg , zazelio svjeze have da jasno zajolda nebeskom silom.
    I bi sta bi
    Nego…reci ti meni…jel usretno onaj porodiljski koji si jednom,skoro,najavila.Hocel kad zapjevati sin bosanski namjesto sto place na vjesalama??

  3. meni je to degutantno… jer vidim to kao pozitivnu propagandu nacizma i fašizma, rasizma, netolerancije, …..
    Stavljanje Anne Frank uz bok Hitleru šta poručuje svijetu?
    Da je kojim slučajem Zlata Filipović globalno poznata, poput Anne Frank, da li bi mi pristali da se njeno ime, lik, djelo povezuje sa svojim krvnicima? A mi smo imali stotine i stotine naših Zlata, Anna…..

  4. Već sat razmišljam i pokušavam napraviti neki smisao u glavi. Mislim da ideja teče od teze da su Židovi razapeli Isusa, a kršćani se kasnije stoljećima zbog toga svetili. Pa sad neka paralela, kršćanstvo – Hitler. Zanimljivo je.

  5. možda umjetnik (pod navodnim znacima) isprobanom metodom šokiranja privlači pažnju na sebe. i dok ljudi raspravljaju je li to u redu ili nije, šta jest a šta nije mislio reći sa svojim radom, naće se neka budala koja će taj isti rad dobro platit a glupost istog biće nagrađena gledanjem kupljene gadosti na zidu spavaće sobe (nadam se da ga neće navest na razmnožavanje). ma, najbolje je kad neki ‘umjetnik’ kojem je najveća patnja u životu što predugo čeka da mu donesu kavu stane interpretirat inkarnaciju zla koji je mogao spoznati samo posredno.
    enivej, nemam ja pojma o bilo čemu.

  6. Meni definitivno fali informacija, ali da sam i ja isprovocirana – jesam. Rekla bih da je to bila osnovna namjera autora, pa je samim tim i uspješna. Unekoliko bih se složila i sa Clandestine; unekoliko i sa Graciasalavida i to u dijelu da je degutantno, ali ne zato što je pozitivna propaganda fašizma. Više kao moralno pitanje/potrebu/svrhu stavljanja krvnika i žrtve rame uz rame. I još sam onim Appleovim laptopom specijalno iziritirana… Skoro da mi smeta više od trudnog Hitlera… Sve u svemu – jaka je ovo zamisao, ali ja za nju nekako nemam želudac…

  7. @AliceHarford… Hmmm, interesantno, nisam znala da uopšte postoji ta, hajde da kažem iako je gruba riječ u ovom kontekstu, tradicija predstavljanja diktatora (iako Tita ne bih u potpunosti tako okarakterisala) u liku žene. Objašnjenje koje su ti dali da je to zato što je “majka nacije” djeluje mi nelogično, stoga i naivno. Zašto majka, kada istorija odavno poznaje termin “otac nacije”?

    Ne bih se složila ni sa konstatacijom da ima smisla to da je Hitler skoro bezgrešno stvorio fašiste, samim tim i potonje neofašiste. Nema tu nikakve “skoro bezgrešnosti”, bar je ja ne vidim. Mislim ima, ako si saglasna sa relativno novouvedenom premisom u međunarodnom krivičnom pravu da ne postoji kolektivna odgovornost za masovne zločine. Ja mislim da takva odgovornost i postoji i da treba da postoji! Mislim da je svaki narod (ili skupina naroda) koji javno odobravajući ili ćuteći i zatvarajući oči u počinjenju masovnih zločina (u ovom slučaju genocida) u njihovo ime ustvari podržao činjenje tih zločina, svjesno ili nesvjesno, odnosno da je dozvolio kukolju proisteklom iz sebe da projicira svoje ludilo na šire mase. Ako je to uopšte ludilo u konvecionalnom smislu riječi?!

    Nije Hitler bio nikakav stvaralac, zna se ko je stvaralac, čak nije ni rodio s obzirom da se ne zna da je imao vlastitu djecu. Bio je klasični sužanj destrukcije ogromnih srazmjera. Nije bio ni sinonim zla, po mom mišljenju više utjelovljenje istog.

  8. Ma, izdanče, da nije ovako za*ebana tema u pitanju još bih se nasmijala tvojoj dosjetki u vezi s ovim oko pornića.
    U ovom dijelu ima smisla: “Kako su Mojsijevci skloni bili i jesu da cistocom zraka vladaju a magarce i njihove metamorfoze i praskove drze pod kontrolom to se i hitler-cic ,u vidu praska i smrada magareceg , zazelio svjeze have da jasno zajolda nebeskom silom.”.

    Nekako ne mogu o ovoj temi razgovarati s tom primjesom sarkastičnog humora, ne mogu i da želim. Iako, učila sam, stadij u koji čovjek ulazi nakon grozomornih iskustava i nepravde, a da bi sačuvao mentalno zdravlje, je često baš taj – sarkastični, nerijetko i crni humor.

    Usretno, hvala Bogu 🙂 Samo najavila sam kraj porodiljskog i vraćanje na posao, u nove radne pobjede. Ovih dana će to biti. Pjeva u našoj kući kći bosanska ima već skoro godinu 🙂

    Pozdravljam te.

  9. @tramvajsexualac… Hahahaha, ma ja, u sridu ti, kratko i jasno. Saglasna, i meni se postmoderna, uglavnom, (z)gadi.
    Iako, hmmmm, ova me je natjerala na razmišljanje, puca asocijacije 100 km/h, natjerala me je da razgovaram sa (ne)djelom, htjela na htjela. Pa, bilo to psovanje, iziritiranost, pokušaj traženja smislenog i dobroćudnog cilja postavke, otriježnjene pouke.

    S postmodernom instalacijom koja ti se u izložbenom prostoru ukaže k'o nezanimljiva zgrada na sred ulice ili izvaljena wc šolja mnogo je lakše, stoga je manje opasno. Ovdje ima nešto, stoga je više opasno ili mi nemamo sposobnost pojmiti viši, dobri, poučan cilj…

  10. @graciasalavida… Ne znam gracias, iako baš može biti da je i pozitivna propaganda u pitanju, da je baš to. Nekako bih voljela da je “zakucao” sa nesumnjivom porukom, da nema dileme, ali onda, jel’, ne bi bio provokativan, samim tim gledan, dožvljen, bitan. PRODAVAN!

    Oko Ane Frank sam u potpunosti saglasna, propustih to i dostojno naglasiti u tekstu.

  11. @clandestine: kršćani i jesu nastali od židova… odlučili vjerovati u nešto drugo, tj. nekog drugog, odnosno Isusa i njegovo učenje, pa zbog toga i taj prijepor… ne bih se složida da se kršćani svete živodima zbog toga….

    slažem se sa estragon da je to ustvari izjednačavanje žrtve i krvnika… ne vjerujem da je nama, s obzirom naše nedavne povijesti i događaja baš svejedno….

    @noise: šta je u stvari poruka tih i takvih fotografija i montaža? Nisam uvjerena da je autor htio tvorca jedne činjenično, povijesno dokazano užasne i neponovljive ideologije pokazati kao dobročinitelja? Ili je možda htio reći da su i jedna i druga ličnost, koliko god povijesno bile na suprotnim stranama, kao posljedica Hitlerove rasističke, fašističke ideologije, “samo i jedino ličnosti iz povijesti”?

    Komercijalni aspekt autora mi je potpuno jasan, ali ne i prihvatljiv…. no to sam samo ja 🙂

  12. @clandestine… Za razliku od graciasalavide mislim da se i teza koju si naglasio proteže u ovom (ne)djelu, ali, za razliku od tebe, ne mislim da je glavni motiv, odnosno dominantna teza. Za moje, subjektivno naravno, poimanje ipak su dominantniji motivi Hitlera u stanju majčinstva i Hitlera koji rađa žrtvu. Čuj “žrtvu”, žrtvu od njega, iz njega?! Da, zanimljivo, tačnije rečeno zanimljivost užasa. Ne znam, sve sam bliže, a nakon vaših mišljenja, da ovaj čitav koncept glasno i jasno jednostavno osudim.

  13. @sullengirl… To da, prije svega, provocira s krajnjim ciljem puke provokacije=pažnje=prodaje jasno je kao dan. Ali čuj, trebamo raspravljati, mislim da je dobro da raspravljamo, ova je postavka imala već tri izlaganja i očekuje je još. Trebamo zauzeti jasan stav spram poruke, ne treba ćutati, tiče se ovo svih nas na osnovnom, ljudskom nivou. Lucidan je ovaj frajer, svega je on tu umiješao, svakakvih motiva, usudiću se reći sad već arhetipova, zato se i ovako teško snaći u ovom rašomonu, bar je meni teško. Po difoltu sam protiv cenzure u umjetnosti ukoliko ona zadovoljava osnovnu premisu – ako već nije u stanju biti pozivatelj u dobro, a ono bar da nije štetna spram humanosti, da ne kažem oličenje zla. To je kardinalno pitanje ove postavke – da li je ona baš to što graciasalavida navede; promocija fašizma, rasizma, dijelom i antisemitizma?

    Sa ovim sam potpuno saglasna: “ma, najbolje je kad neki ‘umjetnik’ kojem je najveća patnja u životu što predugo čeka da mu donesu kavu stane interpretirat inkarnaciju zla koji je mogao spoznati samo posredno.”

  14. @estragon… I meni je falilo informacija dok nisam zvirnula ovaj YouTube link. Tamo se, sasvim jasno, može vidjeti kompletan koncept postavke, cijela priča.
    Meni je, prevashodno, zasmetao koncept Hitlera kao donositelja života, trudnice. Zatim, ta nasmiješena Ana Frank kraj njega, čak ga dodiruje po ramenu. Nije to više ni izjednačavanje žrtve i krvnika, to je empatičan odnos dvoje ljudi. Dvoje ljudi koji se međusobno shvaćaju???
    A usputni motiv Appleovog lap topa ili notebooka k'o kec na desetku, relativizacija Aninog dnevnika, Anin virtuali dnevnik, njen dnevnik shvaćen na moderni način, a pretpostavlja se, taj je način drugačiji od prvotnog, istinskog. Iritira, baš iritira!

  15. @clandestine… Hmmm, interesantno to tvoje stajalište. S umjetnošću se treba komunicirati, zato je ona to, vanvremenski opstaje, ali mislim da je ova duboko problematična, smješta nas u mnoštvo aluzija i tjera da pomislimo da je tanka granica između dobra i zla, a nije, aaaaaaaaaaaa ne!

    @graciasalavida… Voljela bih da imam tvoju jasnoću poimanja u ovom slučaju. Moja konačna je da tvoje riječi presuđuju.

    @poligraf… Zaborav bi bio adekvatan da je ta ideja zaista i bila neuspješna. Posljedice su joj šest miliona nevinih duša i tjelesa, a to nikada, nikada, nikada čovječanstvo ne smije zaboraviti. Kao ni Hitlerov lik, ali uvijek i jedino u istinitom kontekstu – utjelovljenja zla.

  16. Prije ce biti da je krst, makar i slomljeni, muško, dok bi zvijezda petokraka ili neke druge zvijezdice prije bile ženske. Hići ne stoji uloga majke jer je rađao tehniku i tehnologiju kojima je gazio život, imao je napadačku mušku narav pa mu više odgovara uloga siledžije. Što se tiče budućih ili paralelnih života ispaštanja u ulozi majke, ove Hićine slike bi metafizički mogle djelimično proći iako meni odvratno djeluju naoko. Kakve li veze Hix ima s rađanjem ili s osjećajem.

    S neke druge strane, žene su kod Tita imale veći značaj i više se o njima zborilo, pa samim tim Tile je bio i veći frajer. Komunizam kao ideologija ili religija je bar jednim dijelom omekšao(la) kruto hrišćansko posmatranje ili marginalizovanje žene, a bez ljepojki osjećaja nema. Muškarac bez žene bi bio samo napušten kolac na ledini.

    Žena je ljepota, toplota, osjećaj, rađanje, ljubav bezuslovna, a kakve to veze ima s Hixom.

  17. @esseneo… Interesantno poređenje u vezi s krstom i petokrakom (pentagramom), samo što lažni, imputirano arhetipski, simbol krsta svakako ne predstavlja ništa do sramotu, upozorenje ostalima kroz jednu od najtežih smrti za one koji su, u okviru poretka Rimskog carstva, na njega razapinjani – lopovi, prevaranti, rušitelji poretka. Zaboravljeni su (da li?!) izvorni simboli ranog Hrišćanstva – hljeb u pletari, rozeta, strijela u zategnutom luku, riba. Interesantno je i kako je simbolika pentragrama poprimila značenje sasvim suprotno onome što je izvorno predstavljala, arhetip zaštite, plodnosti… Vjerovatno ga zato i okreću naopačke, no, često predstavlja doživljaj vrijedan osude za neobaviještene i kada je smješten petim krakom uzvis.
    No, eto, prvi put pročitah da se i krst može doživljavati kroz falusnu prizmu;-)

    “Hići ne stoji uloga majke jer je rađao tehniku i tehnologiju kojima je gazio život, imao je napadačku mušku narav pa mu više odgovara uloga siledžije. Što se tiče budućih ili paralelnih života ispaštanja u ulozi majke, ove Hićine slike bi metafizički mogle djelimično proći iako meni odvratno djeluju naoko. Kakve li veze Hix ima s rađanjem ili s osjećajem.” – ovo je vrlo dobro pojašnjenje blisko i mome poimanju, samo što muška narav nužno nije napadačka, time i destruktivna, kao što i ženska nužno nije smirujuća, kreativna, empatična čak i uz prirodnu pretpostavku ostvarenog majčinstva čime se zaokružuje koncept žene i ženstvenosti.

    U principu sam u potpunosti saglasna da Titu i Hileru nema mjesta čak ni u istoj rečenici, ogromna je to razlika i, zapravo, nema mnogo veze s tim koji je od njih dvojice bio veći frajer, te kako je gledao na “ženska prava”, ma šta to značilo. I da, Hitler, kao pogodan “kadar” pitan zamislima ideologije “Društva Tule” veze nema s hrišćanskom mistikom, novoimputirana zvanična religija Trećeg Rajha bila je religija sile zasnovana na sirovosti sjevernih bogova, teatru šljaštećeg Rimskog carstva, Vavilona i starog Egipta, te sintezi hinduske i kabalske mistike. Svjetina je, međutim, i pored očigledne grandiozne simbolike, i pored očiju prevarena odbranom hrišćanske stvari, nagovorena na osvetu radi ubistva hrišćanskog bogočovjeka.

    @ekundayo – iz publike aplauz čika Hesselu… “mislim da u potpunosti olicava obrnute vrijednosti danasnjice “. Da, slažem se.

  18. Govorim o mušku i žensku kao duhovnom principu, o jedinici i nuli kao o inicijalnoj sili u inercijalnom prostoru, sve to u eteru što se neprestano kreće. Tako su ta dva duhovna principa utjelovljena kroz ove dvije ideologije ili religije – komunizam i fašizam ovdje na Zemlji. One se bore kroz duhovne principe i ljudi (mase) unutar njih smiruju svoje muške ili ženske strasti dovodeći svoju duhovnu zrelost u približnu poziciju ravnoteže ili svjesnijeg stanja u cjelini ili jedoti koja nije ni muško ni žensko, nije napad ni odbrana. Muško i žensko na zemlji kao udaljene stvari od izvora kreacije su dobili obličje to koje imamo, dok u duhovnoj dimenziji imamo mušku ili žensku akciju koje se često objašnjavaju ili posmatraju kao sila (muški princip) i inertnost (ženski princip). Dakako, svaki muškarac u sebi ima i ženskog, dok žene u sebi imaju muškog i omjer svugdje i uvijek nije isti, te se isti neprestano mijenja. U tom smislu htjedoh reći da arijevska ideologija okuplja malo žešći muški princip ili silu, dok jevrejsko-komunistička je amortizuje. Čovijek pijan galami i razbija, a žena ga kući smiruje. Hitlerova vojska je bila osvajačka, a Titova vojska je bila odbrambena u svom osnovnom konceptu. Zato se često za Tita kaže da je bio žensko.
    Čovjek će sigurno kao duhovno ili neko više biće u tim silnim borbama postati svjesniji, te bi se trebao popeti u neke više ravni egzistencije, ne vještački ili pod prisilom, već prirodnim saznajnim putem i putem ljubavi koju će osjetiti kad osjeti jedinstvo svega u različitosti, kao čovjek koji u životu prolazi mnoga iskustva i time postaje mudriji i svjesniji života. Na taj način i ljudska civilizacija kroz simbole postepeno dobija po krak više, krst, petokraka (wica – ženski princip ili žensko ludilo), šestokraka i dalje. Ovo s Hicinim slikama, kod njega kojem je ekstremno pojačan muški princip (ideološki, a ne da mislim da je on bio neka muškarčina) gledajući na stvar uopšteno ili konceptualno, posmatram kao kad bi za dršku cvjetića imao petardu pa je mirisao.

  19. Postoje muški i ženski princip, po mome shvatanju, ali ne i ženski i muški DUHOVNI princip. Zašto baš DUHOVNI princip? Iz čega je duhovnost izvedenica, da li iz duha, duše? Postoji muška i ženska (primarno određenje) fizionomija, na primjer, ali baš i ne ženska i muška duša/duh. Znaš kako se u narodu kaže “ženska glavo” ili “On je muška glava kuće.”. Ne čuh baš “ženska dušo” ili “muška dušo”.

    Dalje, trudim se poštovati tvoje shvaćanje da su komunizam i fašizam I RELIGIJE. No, za mene to nema smisla, pored sasvim širokih definicija ideologija i poredak.

    Dalje, šta za tebe postulatski predstavlja ŽENSKU STRAST, a šta MUŠKU STRAST? Ja poznajem samo kategorije tipa strast bića, strast životinje, strast čovjeka i strast bitka.

    Diferencijaciju muške i ženske akcije, kroz prizmu ženskog i muškog principa, shvatam, ali ne razumijem kakve ona ima veze sa duhom i duhovnošću.

    Za mene je, na primjer, kanalisanje sile u izvornom, najjačem obliku unutar života na Zemlji čin rađanja. Muškarci ne rađaju. Te stereotipne postavke akcije u vezi s ženskim i muškim principom pomalo su mi naivne.

    Slažem se s tim da arijevska mistika počiva na ideologiji sile, zakonu jačeg, ali mislim da to nikakve veze nema sa muškim principom, posebno ne nečim što bih ja mogla misaono sintetizirati, iako mi je pomalo besmisleno, kao muški duhovni princip. Uprošćeno, mislim da žene nisu imale dovoljno istorijskog vremena (matrijarhat) da bi pokazale prirodu akcije društvene sile takvog poretka. Dakako, kao civilizacijski fenomen (zatvorena i relativno mala zajednica) postojale su Amazonke i ako bismo posmatrali tvoje zaključivanje kroz prizmu tog paterna sve bi, jednostavno, palo u vodu kao potpuno bezvrijedno.

    Moje poimanje ženskog i muškog principa prije svega se veže za udio slušanja srca odnosno razuma tokom preduzimanja akcije (donošenje odluka i sl.). Sklona sam vjerovati da žene daju primat srcu (osjećajima) nad razumom (logikom) tokom preduzimanja akcije, no i ovo je vrsta stereotipizacije s obzirom da imam iskustvo i lično poznajem žene u kojih je strast bitka toliko izražena da skoro u svemu primat daju lucidnosti u usavršavanju efikasnosti.

  20. (… Postoje muški i ženski princip, po mome shvatanju, ali ne i ženski i muški DUHOVNI princip. Zašto baš DUHOVNI princip? Iz čega je duhovnost izvedenica, da li iz duha, duše? Postoji muška i ženska (primarno određenje) fizionomija, na primjer, ali baš i ne ženska i muška duša/duh. Znaš kako se u narodu kaže “ženska glavo” ili “On je muška glava kuće.”. Ne čuh baš “ženska dušo” ili “muška dušo”…)

    Zato jer je materijalnom prethodilo nešto u ideji i volji onog ili one (nema pol) koji kreira, prethodilo je materijalnom nešto u finijoj stvari koja je oku nevidljiva osim oku duhovnom ili nekim drugim ravnima postojanja, nivoima izvan 5 ljudskih čula. Duh i duša nisu iste vibracije, kreće se od duha preko duše do materijalnosti, pa bi duh bio ono najviše ili ono prvo. U duhovnom svijetu nema polova no imaju visokosvjesne energije, bića ili entiteti koji u sebi sadrže i muške i ženske energije koje ja sad samo tako nazivam, no mogu se i drugačije nazvati, poput aktivno i pasivno, plus i minus, svjetlo i mrak, lijevica i desnica, inicijalno i inertno, itd. Ne morate se hvatati za to muško i žensko, jer to je nebitno. Niži nivo postojanja u smislu grublje frekventnosti i veće inertnosti i manje svjesnosti jeste duševno koje ima veze sa našim emocijama i snovima. Neću o tome mnogo, može se naći na drugim mjestima, a u pitanju bi bilo ono astralno. Duhovnost je izvedenica od “duhovno” ili ono najviše u smislu ljudskog bića, zato i govorim duhovni princip kao onaj prvi i najviši u čovjeka koji je materijalno, duševno i duhovno biće. Ova niža priroda ljudska je smrtnija od one više. Što se tiče fizionomije to pripada ljudskom tijelu, dok se za za privremene akcije u ljepše vibrirajućim svjetovima može reći da su muškog ili ženskog karaktera, da su inicijalne ili motivišuće, da su svjetlo i mrak. To ne znači da bi muška osoba u materijalnosti bila apsolutnim svjetlom ili ženska apsolutnim mrakom, jer u muškarcu ima mnogo i ženskog, dok u žensku ima mnogo i muškog – prvenstveno misleći na energije i njihov karakter djelovanja, a ne na fizionomiju za koje ste se vi malo čvršće uhvatili. Dakle, nema muška ili ženska duša, već imaju duše koje u sebi sadrže više muškog ili više ženskog karaktera, a duh je još više od toga i unjemu kao i u onom jednom sveobuhvatnom je sadržano sve, i muško i žensko. Samo u materijalnom su spolovi vidljivi tako isključivo kako nam djeluju i naravno da toga nema u višim sferama koje su nas iznjedrile ili nas neprestano njedre.

    (… Dalje, trudim se poštovati tvoje shvaćanje da su komunizam i fašizam I RELIGIJE. No, za mene to nema smisla, pored sasvim širokih definicija ideologija i poredak…)

    Za mene postoje samo istina i religija, pomiješane međusobno da ih je teško filtrirati, ali nije nemoguće.

    (… Dalje, šta za tebe postulatski predstavlja ŽENSKU STRAST, a šta MUŠKU STRAST? Ja poznajem samo kategorije tipa strast bića, strast životinje, strast čovjeka i strast bitka…)

    Strast može biti aktivna i pasivna, muškog ili ženskog karaktera, nebitno da li ona izvire iz muška ili ženska, ovoga ili onoga. Govorim o karakteru strasti koja može da daje ili da prima, a istinitost nije u krajnostima kako ih posmatraš.

    (… Diferencijaciju muške i ženske akcije, kroz prizmu ženskog i muškog principa, shvatam, ali ne razumijem kakve ona ima veze sa duhom i duhovnošću…)

    Duh nema spola ali je aktivan ili pasivan, a ako bi to grubo posmatrali s raznim isključivostima tad to ne bi imalo smisla. U nečemu si aktivna, a u nečemu pasivna, bez obzira na to što imaš fizionomiju žene.

    (… Za mene je, na primjer, kanalisanje sile u izvornom, najjačem obliku unutar života na Zemlji čin rađanja. Muškarci ne rađaju. Te stereotipne postavke akcije u vezi s ženskim i muškim principom pomalo su mi naivne…)

    Kad posmatraš s isključivošću i najviše se osvrćići na materijalnu egzistenciju, naravno da muški ne rađaju, no na duhovnom ili najvišem nivou naše egzistencije, ukoliko misliš da je čovjek i duhovno biće, to nema smisla tako posmatrati jer rađanje se odvija na nivou ideje ili visoke svijesti uz bezuslovnu ljubav. Gore smo isto u vječnosti ili beskonačnom, dok dolje na šahovskoj ili zemaljskoj tabli igramo šah na crnim i bijelim poljima, posmatrajući stvari kao dobre i zle što opet ne postoji u duhovnoj ravni (u duševnoj da).

    (… Slažem se s tim da arijevska mistika počiva na ideologiji sile, zakonu jačeg, ali mislim da to nikakve veze nema sa muškim principom, posebno ne nečim što bih ja mogla misaono sintetizirati, iako mi je pomalo besmisleno, kao muški duhovni princip. Uprošćeno, mislim da žene nisu imale dovoljno istorijskog vremena (matrijarhat) da bi pokazale prirodu akcije društvene sile takvog poretka. Dakako, kao civilizacijski fenomen (zatvorena i relativno mala zajednica) postojale su Amazonke i ako bismo posmatrali tvoje zaključivanje kroz prizmu tog paterna sve bi, jednostavno, palo u vodu kao potpuno bezvrijedno…)

    Arijevska ideologija (ili religijski način mišljenja) ima u sebi viška ili nešto više muškog principa, veću silu koja se teško kontroliše i odlazi u negativno jer je ista kanalisana kroz nedorasle joj fizionomije. Opet govorim, muški i ženski isključivi postoje samo u materijalnosti koju poznajemo s 5 čula. U Amazonknama (ženskim fizionomijama) je bilo utjelovljeno nešto više muške energije, iako su bile u obličju žena. Naravno da se o vome ne može misliti na logičan način, jer je to niži oblik mišljenja koji ne može obuhvatiti višu svijest. Vidim spominješ “istoriju i vrijeme”, a razgovaramo o duhovnom životu u kojem takvo nešto i ne postoji. Hoću reći da razmišljaš zemaljski o nezemaljskom.

    (… Moje poimanje ženskog i muškog principa prije svega se veže za udio slušanja srca odnosno razuma tokom preduzimanja akcije (donošenje odluka i sl.)…)

    Razum i um nisu istu, RAZUM je u glavi, a UM u srcu. UM je viši razum, a srce u svemu tome je nebitno jer i nakon smrti srca (sjedište višeg UM-a) taj viši UM ide dalje odakle je i potekao. Srcem se mogu raditi i muške stvari, ne samo ženske. To je opet viši um koji nema spol, ali zahtijeva najvišu istinu. Srce je portal za više svjetove, njega ometa ili ignoriše logički um ili razum koji je kod muškaraca (fizionomija bespolnog duha na zemlji) jači ili izraženiji. Žene se često nelogično ponašaju pa muškarci misle da su lude, jer one nisu tako jako učvršćene u logici uma.
    Ja kao duh mogu da koristim fizionomiju muškarca ili žene da bih doveo svoje duhovne energije u sklad preko iskustava na zemlji ili u materijalnosti. Zato sami biramo, i to na najvišem nivou, da li ćemo biti muškarci ili žene na zemaljskoj ravni, gdje, kada, a uvijek vječno i uvijek istovremeno kada se to posmatra sa duhovnim okom. Istorija i vrijeme su percepcija materijalnosti, niži um koji uzima podatke iz okoline ili iz života od 5 dobro ograničenih čula. No nemam ništa protiv, uvijek sam “za”.

    (… Sklona sam vjerovati da žene daju primat srcu (osjećajima) nad razumom (logikom) tokom preduzimanja akcije, no i ovo je vrsta stereotipizacije s obzirom da imam iskustvo i lično poznajem žene u kojih je strast bitka toliko izražena da skoro u svemu primat daju lucidnosti u usavršavanju efikasnosti…)

    Jedna žena u nekom tzv.paralalenom svijetu ili nekoj drugoj dimenziji (sve što se ne može spoznati s 5 ovozemaljskih čula) može biti i muškarac istovremeno, može biti sve, i drvo čak. Tako i muškarac. Ko tebi npr. garantuje da mi nismo isto, je li tvojih 5 čula garancija.
    Žena u sebi ima mnogo pasivnog i bliža je majci zemlji dok, s druge strane, svojom intuicijom preko srca je bliža istini nego što je to muškarac, iako joj tu fali neki, opet, viši UM da je odvoji od zemlje. Srce je u biti bespolno, ono je kuća onog najvišeg koje nema spol. Preko srca se dolazi do onog bezuslovnog najvišeg gdje spada i majčinska ljubav koju na duhovnom nivou imaju i muškarci, ali u manjem omjeru. Muško i žensko ne postoje u duhovnom svijetu kako ih posmatramo kroz zemaljsku fizionomiju ili oblik. Duhovni život obuhvata sve, a polarizacija se dešava s padom u frekvenciji egzistencije.

  21. Komentar sam pročitala mnogo ranije, ponovo (sada) nisam. Odgovoriću na osnovu sintetizovanog pamćenja.

    Ako pročitaš moj komentar u kojem konstatujem da ne postoji diferencijacija duhovnog spram muškog i ženskog principa, te svoj odgovor na tu konstataciju, pretpostavljam da ćeš, kao i ja, zaključiti da smo govorili o istom. Stil i tehnika su detalji.

    Ostalo…
    Ovaj svijet je svijet pitanja. Onaj svijet/svjetovi je svijet odgovora. Moja je pretpostavka da od količine i kvaliteta pitanja na ovom svijetu zavisi i količina i kvalitet odgovora na onom svijetu i to samo kao instanca na određenom nivou. Za moje poimanje svjetovi su s jasnom namjerom razdvojeni i, kada sam sama u pitanju, trudim se nigdje ne žuriti što, samo po sebi, ne znači i da si ne postavljam pitanja u ovom svijetu pitanja tempom koji me neće zamoriti da, prije svega, pokušam što bolje zbrinuti vlastito dobro postupanje/djelovanje u svemu. Mislim da svi u sebi posjedujemo Kumranske pećine u ovom ili onom omjeru i da im, u ovoj ili onoj mjeri, dozvoljavamo da nas preokupiraju. No, sujetu i ponos, želju za vanrednom lucidnošću najčešće ne krasi strpljenje, a ono je, po meni, nužno za temeljno i dobro savlađivanje puta. Nisam žedna instant rješenja, pretpostavljam da sam, kao i svi mi, data da putujem pokušavajući se, s istinskom njegom, brinuti o sebi i drugima dok ne dođe vrijeme odgovora u svijetu odgovora. Ne smatram se manje vrijednom što sada nemam odgovore niti mi je problem strpljivo čekati dok ih ne dobijem, ma kakvi oni bili po moje konačno ishodište. Puno toga drugog, jasnijeg, ima za raditi u ovom svijetu pitanja.

    Pozdravljam te.