Ljudi, uključite se u akciju!
(preuzeto s http://drugacijamama.blogger.ba/arhiva/2011/06/04/2777107 )
"Flota spasa. Flota brodova koji hrle u pomoć djeci Palestine. U organizaciji Udruženja "Solidarnost" iz Bihaća, ovaj put , dio flote su i naši humanitarci. Hvala Allahu na toj časti i prilici. Naša sestra Melina Suljanović, organizirala je prikupljanje paketića za djecu Gaze u Donjem Vakufu. U tom gradiću, održat će se i tribina o ovoj floti i Gazi kao trajnoj rani ummeta. Pozvani ste svi !
Paketiće može napraviti svatko od vas. U kutije od cipela, možete staviti šnalice, bojice, neku igračku, slatkiše ( bitno da nisu topivi, kao npr čokolade), teke, možda neku majicu ili čarapice…po vašoj slobodnoj dobroj volji. Imate mogućnost paketić dostaviti do D. Vakufa, iz Zenice , ako donesete do Udruženja "Izvor-knjiga", ali i iz Sarajeva, ako se javite i okupite na jednom mjestu, pa da naša seka koja će dolaziti u Sa pokupi usput da se ne gnjavite oko dostave. I za druge gradove uvijek postoji mogućnost dobrog starog slanja po autobusima 🙂 Onaj tko istinski bude želio, i naći će mogućnost. Sjetite se vi, koji ste preživjeli ovdašnji rat, koliko ste se radovali bilo kakvoj sitnici koju ste dobili tih dana. Možda ne možemo puno popraviti njihove živote, ali im možemo uljepšati bar jedan dan. Nas ne košta gotovo ništa, a nagrada je inšaAllah velika.Hajde, Bosanci i hercegovci, pokažimo svoje golemo srce i ovaj put !
Po ne znam koji put, podsjećanje na njihovu svakodnevnicu:
Ja sam dijete Palestine, mnogi od vas nikada neće znati moje ime.
Jer ja premalo vremena imam da bih vam rekao ko sam i kakve su mi bile ocjene.
Igram se na ruševini svoga života. Sadim cvijeće na igralištu gdje su moji ubijeni drugovi
nekada osmjesima travnjak kitili.
Ne skupljam markice ni salvete. Moja zbirka nije šarena.
U njoj su čahure metaka i geleri granata jednobojno ubojitih.
Moji roditelji i ja rođeni smo u istom rodilištu. Zove se rat. I moja će djeca tu rađana biti.
Jer oni kojima savjest dopušta i dalje će nas robiti i ubijati.
Ja ne gledam u kesice kad se babo vraća iz prodavnice.
Znam da u njima je samo sol i brašno.
Kad imam temperaturu, mama mi uči dove za zdravlje.Ja nemam paracetamol .
A čuo sam da ima negdje zemlja, gdje su djeca sita.
I da imaju prave igračke. I da imaju čak i loptu. Oni ne sakupljaju kamenje za odbranu.
Čuo sam da pišu olovkama i u teke. Babo ih vodi sa sobom na džumu.Ah!
Kako bih rado i ja živio tako! U mojoj Palestini.
Jer ja drugu zemlju svojom zvati ne mogu. Nije me rodila. I ne pita za mene kad me nema.
U drugoj zemlji ne spavaju kosti moje braće i sestara i jako bi mi nedostajali.
U krevetu koji je mekan, zaboravio bi ih možda i ja. Kao što ih svi zaboravljaju. Kada utonu u rahatluk ni'meta.
