Od slova našeg imena
usnulih međ’ linijama dlana
nijemi pripovjedač
vješto bajku stvara.
Ne zaboravlja nam uzdahe,
tačke osjećanja.
Niti među pogledima
oslikava i spaja.
Dlanovi što drže unutrašnji krug dana
maglu boje uzletima svitaca.
To su misli što riječi nikada postati neće,
jer se tog zvuka, sem muzike, ovdje ne sreće.