Tagovi: LJUBAV, MUZIKA i još jedan (nepostojeći tag) ŽIVOT…

 

 

 

O ljubavi je nekako najteže pisati. Piše bol iz ljubavi, piše sjeta i čežnja, pišu snažno i silovito, pišu i tanano, ćutljivo.

No, kako pisati o ljubavi koja se sada dešava? Ničeg nema što bi je slovima oslikalo divnu. Tada dešavajuću i stvarajuću, tada ploveću, lepršavu, osmjehnutu i sunčanu. Nema boje, pored svih prekrasnih koje su nam poklonjene, da je onakvu, u nutrini, oslikaju i zarobe u trenu zbivanja.

Odlučila sam pisati o ljubavi i samo ljubavi. Koliko?, vidjeću. Kako?, kako god, biće onako kakva sam. Sada znam da hoću čitati nekad ono što je raslo. Jer, dok raste, najljepše je.

 

Ehhhhhh, što slova ne mogu ono što muzika može? Ehhhh. Ma, koga zavaravam, drago mi je što riječi nikada dostići neće matematiku univerzuma; silovitu, mudru, kapricioznu, sjetnu, ljutu, blagu, ćudljivu i smirenu gospođicu Muziku. Ima ona još epiteta, ali slova nisu note, pa…

 

Evo vam jednu Lijenu ljubav na dar:-))))))))))))))  

 

 

 

 

 

 

vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1278

7 0 komentara

  1. ma…ja bih da znam dal’ ljubav zivim kad kroz kapi sitne kise dugu bih da vidim
    Umjestam prsklicu,znalca se igram, na protocni kabal…da se ceznja kapima rasprsi.
    Taman kad pomislim da dobro cinim dok cvjetu ,ja’ travi,korijen natapam…kad hoces sipak
    Kora dise al'korijen ,suhocom,izdise.
    List ko’ mokar a stabljika…drenovina od sto godina

    Iz neznanja trazim znanje a znanje ko’ bat Sirotanovica

    …………………….
    I sve sto znam je neznanje
    A znati mi je
    Dal’ ljubav svoju zivim
    Ili sam stepskom ravnicom jahac
    Ljubav…lasom kroteci…..(H.D)

    http://www.youtube.com/watch?v=ozG62dXyTzo&feature=related

  2. Zapremicu ti povrsinu jos malkice.Ne da ti paznju odvucem vez zapreminom da potrazis kubikazu iz dimenzija sljedecih;

    http://www.youtube.com/watch?v=Tz_MHXcDaUY&feature=related

    Sjecam se da je kantautor imao uvijek treperave rijeci koje su prstale slusacima dok intonuje.Nimalo nema,u rjecima i izvodjacu,dog grubog sukna koji kozu dere.Jok!Dozvoljavam suprotno misljenje po deranju…koze od sukna.

    Znam da sam danas naveden,bez izbora,na ulogovano i bi mi drago.
    Bez nekog velikog odabira da ubiljezim sljedece:
    Kalezic to vrlo suptilno cini dok nastoji na pitanjima o izlasku,zazivljavanju,nanosu sjene,tonjenju zarista kojim hlad halapljivo ispijamo i…tami kojom bi Mjesec da za druga imamo.U grljenju Mjeseca otvaramo sud osjetilnog i mjesamo boje za sliku danasnju,od juce ili sutra,i ramimo je sa Ja.
    Trazimo ono juce sto potonu dok smo gondolom,spravljenu od stabla zivota,hotili “modrom rijkom” da joj cudi u sebe urezemo.

    Vrlo je sretan spoj stihova i kantautora stihova moje vododerina.
    Nesreca je u muzickim tonovima koji pokusavaju Kalezica i interpretaciju uvuci u joldanje kamenjara-prokletija ili onog sa kaldrme moje kasabe.
    Izvodjac sretno izbjegava zamku a da se ne ogradzuje od istog .Cini to nonsalantno kao i smjesak kad covjek daje pri susretu slusaca na putu.Jos pri susretu uspijeva reci;Zar mislite da ne bastinim i vase uzdahe.
    Dakle,hotio sam naglasiti da je vrijedno poslusati kako bi se definisalo iskonsko i sadasnje za sutrasnju granu kojoj bi da pupoljak vidim ali se vidzenje preplice sa nebrojeno isprepletanih niti kojima trza i autor stihova i izvodjac stihova i slusac i saputnik i prolaznik i onaj koji je tek prohodao…da bi niti trzati mogao.
    Vrijedno poslusati akoli si vec temom koja bi htjela nes’ o ljubavi kasti.
    Toliko i pozdrav

  3. Hvala MSKS, no to je ipak laskanje;-)

    H., duduk je divan. A što se znanja tiče… Što ga više stekneš, to više, paralelno i istovremeno, otkrivaš nove rupe neznanja. Tako ti je kod svih nas. Život je zanimljiv. Pa zar mi, ljudi, sebi ne smislismo rješavanje zagonetki i lavirinata u slobodno vrijeme po onim jeftinim ili nešto skupljim knjižicama za zabavu?
    Ljubav čovjeka kroti, a ne on nju. Jedino ukoliko ljubav ne poistovjeti sa nekakvom osobom svoje žudnje. Ljubav nije bilo koja osoba. Ljubav se u toj osobi rađa i raste zbog neke druge osobe i obrnuto. Ljubav lasom krotiti je lasom vazduh hvatati.

    Sanjalice, niko nije na nju imun, a to je najveći dar. Ima li, u kontekstu ljubavi, ljepšeg avatara od tvoga? :-)))))))))))))

  4. Cuj…procitah ti zadnji komentar i podsjeti mi na jednu dogodovstinu iz djetinjstva.

    Bilo je povelko selo sa rintanjem tezaka u kosnji trave cvijetnih livada.Danas pustopoljina sa dva-tri stara jetima-covjeka.
    Tog ljeta,nekog davnog,je ljeto svoje davalo a seljak skupljao sa zarom onog gore na nebeskom svodu…Sunca…jel

    Majka mojeg komsije donosi rucak tezacima, svom sinu i meni, sa obaveznim kruhom,grahom,krompirusom,kiselim mlijekom i hurmazicom.

    Ja sam bio prisutan kao derle jer sam prevrtao otkose ili pak grabio suho sijeno.Ugodno sa korisnim spojeno.

    Prisli smo rucku…u hladovini hrasta(hrastik je toponim),da glad utolimo…jel
    Ja nisam bio neki strastveni obozavalac graha te sam cekao red da se pita pocne njupati.
    Pita se jela uz kiselo mlijeko.Mlijeko nesto kao salata uz svaki zalogaj pite.

    Rekoh da nisam ljubitelj,bogznakako,graha a ne rekoh da je komsija,bio, strastveni graho-trijebac.
    Jeste…halapljivo je grah iz case tamanio.
    Ali,poceo je nes mahati glavom i ccc-ocati
    Pita majka…sta je ba Fadile…nesto mi stucas
    -Ma jok majko…nije mi jos nis’ presjelo ali men'se cini da hoce…veli Fadil
    -pa sta bi ti presjelo kad je grah kuhan i nista tako tvrdo u njemu ne pliva da bi zagrabio…nastavlja majka
    -ma u tom grabljenju i jeste problem.Nesto mi nedostaje majko u ovom grahu.
    -aaa…ti bi komadinu mesa pa da glodzes…hah…smije se majka
    -ni slucajno majko.Nije meso nedostatak ali…nesto nedostaje
    -ama sta sine nedostaje…reci ,pobogu vise…majka vec vidno uznemirena jer eto hoce da Fadil kaze…slabo kuhas
    -Ne znam majko…veli Fadil…nesto nedostaje al ne mogu pogoditi sta.

    U toj prici i prepirci Fadil je casu graha spucao uz zavrsno …elhamdulila.
    Jos nije ni izgovorio elhamdulila kad sav sretan zagrakta;
    -majko…znam,znam …nije grah bio slan. So,so si zaboravila majko…sav sretan Fadil sto je odgonetnuo nedostatak.
    Trebalo je samo to lice uhvatiti u objektiv i snimiti.

    Tako i meni nesto nedostaje u tvom komentaru.Ali, sta…to ti kasti ne mogu
    Budem se sjetio pa ti javim.ok
    Svojerucno H

  5. Eheheeeeeeeeeeeee H.! Neka si ti mene vratio u miris otkosa, modrica po nogama od grablji, rasparane kože od suvih, jakih travki kad se foja plasti, pa nek’ su svi ovi tekstovi i ovo pisanije nadugo i naširoko neslani. Hvala ti, lijepe si uspomene vratio na tren.
    Pozdravljam te.

Leave a Reply