[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/206549_1803539062098_1648502126_31451909_7149786_n.jpg[/IMG]
DRŽAVA ŽRTVOVALA DIVJAKA
Večeras Jovu ne pominje Sarajevo. Šminka se rasula posred crvenog tepiha, a znam da taj tepih nikad ne bi zasjajio da nije bilo generala Armije RBiH, šarmantnog džentlmena i voljenog Sarajlije. Dok je Jovan ratovao i obilazio borce, vjerovao u njihove i njegove ideale, u jedinstvo ove danas nesretne države, a zahvaljujući i Jovi kako-tako ipak jedinstvene, filmski šminkeri i oni koji su odriješili kesu poreskih obveznika, a ima ih poprilično, zabili su se u mišije rupe, hodali po L.A.-ovima, putovali na naše ime uz UN press kartice i vratili se kad je sve prošlo, procurilo i osvijetlilo. Čast izuzecima, naravno.
Kasnije je sve išlo svojim tokom: SDA vreća (ubrana od građana BiH), stranački sponzori, rodbinski odnosi, jest jednako privilegije, a to znači prostorije, privatluk, lobiji itd. Nastavilo se i do danas.
Prethodnih godina, tokom trajanja SFF-a, Jovan Divjak je bio vjerni gledatelj svih projekcija u Open air kinu. Ove godine, na sjedištima, na kojoma su viđana gospođa Vera i njen muž, zauzeli su neki novi gledatelji. Tužno je da niko od tih celebrity građana ovih dana, kada plijene medijsku pažnju koju nisu imali ranije, ne progovaraju o Jovi. Znam, mnogi će reći da brkam kruške i jabuke. Možda bi se s tim složila ali tek kad me razuvjerite da je Bakiru Izetbegoviću više stalo do Jovana Divjaka nego šta mu misli Nebojša Radmanović. Tako je jadno izgledala današnja izjava Bakira Izetbegovića kako su on i Komšić, pobogu organizirali presicu, na kojoj su dali podršku Divjaku. Pretrgli se!
No, Izetbegoviću je prema vlastitom priznanju puno važnije šta misli Radmanović i hoće li mu šta zamjeriti nego od čega u Beču mjesecima preživljava Divjak. Možda je trebao poput Sanadera smršaviti 20 kilograma pa da privuče malo institucionalne pažnje, mada sumnjam da bi se i tad uspio probiti do misli te ekipe. Kako i bi kad ekipa, kad odlazi u Beč, odsjeda u najluksuznijim hotelima.
Nakon danas iluzija više nema. Država Bosna i Hercegovina je žrtvovala svog generala. Da, upravo tako!
Imamo li mi – građani obraza? U svakom slučaju, imamo pravo da ih ako ih već ne možemo natjerati da kao ljudi urade nešto, prekrižiti ih i konačno uzmemo stvar u svoje ruke. Kako, ne znam, a znam da moramo. Znam da to dugujemo Jovi, koji mora dubiti na glavi ne bi li nam skrenuo pažnju. Nama, koji se nismo skrivali po sefovima, nismo bili siti i zaštićeni tokom agresije i koji bismo trebali imati još ljudskosti, da nam ne bude nimalo važno šta misli Dodikov pijun u zgradi Predsjedništva, kojeg se, eto, boje ostala dva pijuna.
Znam i to da većina živi po principu: život ide dalje. Zaista ide, ali kakav život? Takav u kojem će tek puke marionete i zarobljenici egoistične elite nastavljati “tradicije”. Sjajan scenario ali nije za SFF, nažalost. Pokrovitelji festivala su, u širokom luku, sve moguće državne institucije: od Grada Sarajeva, preko kantonalnog i federalnog ministastva kulture, pa do Vijeća ministara BiH. zašto i ne bi kad nemaju obavezu prema stotinama djece poginulih boraca, o čijem školovanju se brine Jovino Udruženje “Obrazovanje gradi BiH”. A Jovo opet, odgovorno tvrdim, preživljava u Beču. Dakle, ministarstva na raspolaganju imaju toliko para da mogu finansirati i privatne evente na kojima se vjerovatno jede poznatim “zlatnim kašikama”.
To je upravo ona Bosna za čiju opstojnost dadoše živote očevi čika Jovine djece.
By Arijana Saračević – Helać
Majstori zaborava.
Ili lobotomija, Clandestine.
Ja ne bih mješala kruške i jabuke, u smislu da ikakav festival bude zvanično politički imalo naglašen. Da, možemo reći – nije to politički, nego ljudski – ili kako za koga. Mogli bi i reći da nije silnih žrtvata, branitelja, palih boraca u ovome gradu, danas ne bi zasjao niti jedan crveni tepih.
Da je ovakav festival dobra prilika da se skrene pažnja na čika Jovu, možda i jeste… ali meni je baš to žalosno, ako me kontaš.
I meni je žalosno što je društvo na to prinuđeno, dio društva kojem je još uvijek stalo. Razumijem te u potpunosti.
Mislim da se ovo konkretizovalo, nešto mi reče Poligraf da je ispred Festivala upućen nekakav protest ili poziv.