Oči tvoje, dijete,
oči tvoje progutati mogu cijeli ovaj svijet
i njegovu upornu nepravdu,
košmarni nehaj, sivi sterilni raj.
Ko smo mi što tvoje ruke ostavismo praznima?
I tvoje tijelo pored puta kao vijest,
kao samo riječ o kostima,
o rebrima što štitile su srce možda vrijednije od ikoga.
Zašto je moje od tebe dijete drugačije?
Sve je strpano u to: "Zato što drugačije mu je!"
Sve ove trice i kučine nikad tvog prava na život
neće biti dostojne.
Učiniću zavjet i uramiću svoj
neoprošteni grijeh.
Podijeliću toplu postelju sa tvojim vapajem.
Znam da ću i prevrtljivo lagati
da ću ti sve, baš sve, pokušati promijeniti…