[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Ballet.jpg[/IMG]
Odgledah dio predavanja (vjerske naravi) jednog rahmetlije i upitah se u kojoj mi je mjeri izdržljivost osobina? Bitnije, u čemu sam specifično izdržljiva, a u čemu izdržljivost ne prizivam u pomoć?
Hmmm, najizdržljivija sam u tvrdoglavosti. Dalje, dokazivanju da sam u pravu.
Generalno, mogu do 48 sati raditi bez ikakvog odmora i hrane. Probala, upalilo je.
Zapravo se nikad i nisam dosjetila da analiziram koliko s pretpostavkom izdržljivosti prilazim istrajavanju u nekom ponašanju ili djelovanju koje će me, u konačnici, znam, dovesti do rezultata da sam popravila sebe. Koliko, toliko. I iznutra i u vanjskom djelovanju.
Čini mi se da nema većeg izazova od takmičenja sa sobom. Na jednoj strani ona relativno realna ja (jer subjektivna ja mjeri realnu mene, pa je ta realna svakako relativna) i, na drugoj, ona realna ja kakva želim biti.
Toliko često čujem: Ne prisiljavaj se (na nešto)! To, dosta često, i sama kažem nekome. Ponekad, a sve češće, mi se čini da same sebe i ljude oko sebe posmatramo kao robu s rokom trajanja koja je vrlo lako zamjenjiva. Kupiš drugi, isti proizvod i to je to.
Osjećaš se loše – idi u shopping. Biće ti bolje. Ne prisiljavaj se na razmišljanje o uzroku lošeg osjećaja, stanja. Kupiš nove cipele i to si nova ti. Ovo su ustaljeni savjeti. Savjeti, blago rečeno, korporativne prirode, korporativne (čitaj: po duhovnost pogubne) filozofije. Kod mene baš i ne pale. Zamjena za shopping kod mene je san. Neuobičajeno duži san, kupanje i… nova ja. Recimo da je to polovični ulazak u uzrok, s obzirom da se na intimnom mjestu, kakvo je kupatilo, najviše i najkvalitetnije razmišlja. Kažu istraživanja.
Hmmm, pitam se koliko li je bilo momenata kada su moja realna ja i projektovana ja bile, bar na tren, potpuno uravnotežene? Trenutak uzvraćene zaljubljenosti (jedan). Trenutak poroda zdravog djeteta (dva). Nerijetki trenuci neke dekadentne udobnosti u ljetna poslijepodneva i noći ili ćutnja sa samom mnom u toplom domu dok snijeg pada i zima steže.
Ne priznajem takmičenje, osim sa samim sobom. Ok., drugi nam, djelima i ponašanjem bolji pojedinci oko nas mogu dati ideju, mogu dati uvid samoanalizom gdje su nam rupe koje treba ispuniti nečim boljim, poboljšanim. No, suštinski je to takmičenje u kojem u pomoć obavezno treba zvati izdržljivost. Takmičenje sa sobom. Zar ne?
moje lice …zapravo licno sam ja sa licem pa bilo lice u grimasama ili mladi mjesec dok se mraku kezi.
Ja kao licnost cinim da budem lican a nesretan sam kad me prozimanje sa okolinom bicuje da budem dvolican i ,bogme,bezlican pa se nekad i posteno narezilim(izrendam-izrondam).
Jel'…a volis li ti pecenjke??
Hej'…kad pecenjak pofuris na rostilju i bobicu po bobicu trgas…merak ba
Ili pak…obaris pecenjke ,pa posolis(ne zaboravi so ko majka Fadilova) …serviras na plitak tanjir,more bit’ i sahan(onaj ciganski i kalaisani)…priones trijebljenju pecenjaka(nikad se na jednom nemos zaustaviti) po sistemu griz po griz…licno i sa nalicjem sretnog griza…topis se od zadovoljstva.
Cetiri pecenjka jedan dolar.Mos’ vjerovati??
“Hmmm, najizdržljivija sam u tvrdoglavosti.” In a word, KRALJICE! 🙂
Nego, gledajuci prilozenu fotografiju, pitam se koliko fizicke i psihicke izdrzljivosti mora da posjeduje jedna balerina? I da li je i to ta vrsta izdrzljivosti koja vodi prvenstveno ka natjecanju sa samom sobom?
Pozdrav od srodne, tvrdoglave duse!:)
Ako volis “takmicenje” sa samom sobom, idealna ti je prilika mjesec Ramazan, koji nam ubrzo stize 🙂
“Ja kao licnost cinim da budem lican a nesretan sam kad me prozimanje sa okolinom bicuje da budem dvolican i ,bogme,bezlican pa se nekad i posteno narezilim(izrendam-izrondam).” – interesantna misao H. Ličnost ima više lica. Zbog toga su i borbe u nama. Ko borbe u sebi nema, taj ili je u stanju hibernacije/katatonije ili su mu sva lica izmirena međusobno. Uvijek ima bolje od dobrog, pa i taj dobri sa izmirenim svim licima neće ostati dugo u stanju izmirenosti.
Više lica nije isto što i dvoličnost, licemjerje.
Bolje biti bezličan, u nekom vakuumu, nego zloćoličan.
Sve ti vjerujem. I oko pečenjaka i oko dolara;-)
MSKS, jesam. No namjera je da izdržljivost upregnem i ovu osobinu počnem tesati, polako, komadić po komadić, najviše što mogu.
Fizičke izdržljivosti, na koncu, zavidno puno ostvariš. Svaki dan polagano do tog nekog vrhunca. Psihička izdržljivost – tu pomaže uzrok (zaljubljenost u to što radiš, neki detalje koje su samo propratni segmenti znoja kao što je muzika, konačna sloboda dugo uvježabavanog pokreta koji napokon dostigne željenu estetiku, til, saten, miris sale i pozorišne scene…), a pomaže i tvrdoglavnost koja je često najbolja prijateljica upornosti.
” I da li je i to ta vrsta izdrzljivosti koja vodi prvenstveno ka natjecanju sa samom sobom?” – može biti, a i ne mora da bude. Naša profesorica nam je pričala da je otkrila da je tokom njenog srednjoškolskog umjetničkog školovanja zavist bila njen motiv. Naime, nakon što je iz classe otišla djevojka koja je uvijek za mrvicu bila bolja od nje, opao je i kvalitet moje profesorice. To su svi primjetili, i ona i njen mentor i svi u classi. Zavist je velika boljka umjetiničkih zanimanja generalno, a ujedno i pokretački motiv.
Katrane, u sridu si pogodio početnu inspiraciju za ovaj tekst.
Mubarek Ramazan ti želim.
“Hmmm, najizdržljivija sam u tvrdoglavosti. Dalje, dokazivanju da sam u pravu. ”
Za tvrdoglavost ti i ne treba prevelika muka, dovoljno je samo da ne slusas druge 🙂
a za dokazivanje da si u pravo, presudno je, naravno, da budes u pravo, onda i ne moras previse da se dokazujes 🙂
Slažem se, bude muke da je zauzdam, ali i to je u roku službe.
Mislim da je ovo drugo, bar kad je o meni riječ, ovisnost o retoričkim kombinacijama. Volim to.
onda recimo: volis rijeci, i volis da ispitujes dokle dosezu cije retoricke mogucnosti… ako je tako onda je to super, jer ispitujes svoje mogucnosti, i trazis nekog ko ce da ih nadvlada… al grcevito se boris da ipak “ostanes u pravu “.
Draž je u igri… dok traje. Ishod je detalj;-)