[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/earth.jpg[/IMG]
Zaboraviće suncokreti okrenuti se Suncu
kad pohabale oblake nebo skine
k'o ukradena djevojka pred nevoljenim halje,
ratujemo protiv budnog, mirnog nam i blagog.
Još uvijek imamo svoje kuće
i duše i srca i voljene svoje.
Kad komad hljeba na suvu stranu padne
predstava je stala, shvatiće i djeca.
Tad opet ćutaćemo aplauz il’ suze,
uporno k'o ludak parati do kraja.
Svi vjetrovi kažu da nam dugo nije
sjediti na grani što siječemo je orno.
I nihil i rog sam istočne pjesme.
Sa Zapada već rudi, velik’ val se sprema.
Moranje majke da kaže nam dosta
i od sebe pusti milovano dijete.