Hmmm, daleko od toga da sam nekritična spram djelovanja reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafe ef. Cerića, ali sam s ovim dijelom, i to najintrigantnijim gdje se nude konkretni primjeri, Prvog izvještaja o islamofobiji, diskriminaciji i netoleranciji na području Islamske zajednice u BiH od 2004. do 2011. ( http://www.rijaset.ba/images/stories/Za-download/Izvjestaj-o-islamofobiji_finalna_verzija_2004_2011.pdf ) u potpunosti saglasna.
„Lakše je razbiti atom nego predrasude.“
(Einstein)
U ovom poglavlju navedeni su primjeri islamofobije, diskriminacije i netolerancije prema uĉenju i vrijednostima islama, muslimanima i Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini. Takvi primjeri se manifestiraju kroz kršenje prava i sloboda, širenje i podsticanje negativnih stereotipa i predrasuda, iznošenja kleveta, uvreda, tendenciozne istupe i izjave. Podsticanje stereotipa, konstruiranje i širenje predrasuda o islamu, muslimanima i Islamskoj zajednici, portretirajući ih u negativnom kontekstu u medijima, zatim uzimanje za metu islamskih simbola, kao i agresivna opozicija prema angaţmanu muslimanima u javnom sektoru vodi ka marginalizaciji i iskljuĉivanju muslimana iz društvenog i javnog ţivota.
Islamofobiĉni iskazi i postupci netolerancije registrirani su u govoru i radu drţavnih institucija i politiĉkih predstavnika. Izjava Biljane Plavšić, bivše predsjednice Republike Srpske da su „muslimani genetski kvaran materijal prešao u islam…, iz generacije u generaciju se taj gen jednostavno kondenzuje…, postaje sve gori i gori“ (Svet, 06. 09. 1993., Novi Sad), primjer je nezapamćenog šovinizma.
U Parlamentu Bosne i Hercegovine, posebno tokom 2010. godine, zabiljeţen je neprimjeren govor o islamu i muslimanima. Predstavnici srpskog naroda u Predstavniĉkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine više puta su predlagali usvajanje zakona o zabrani nošenja nikaba, zabrani vehabija, a poslaniĉke diskusije, tim povodom, obilovale su uvredama za islam i muslimane.
Kreiranje ozraĉja netolerancije naroĉito je uslijedilo nakon izvoĊenja spektakularne zdruţene akcije policijsko-sigurnosnih snaga u selu Gornja Maoĉa kod Brĉkog, poĉetkom februara 2010. godine. U Tuţilaštvu BiH korišten je termin ĉlanovi „vehabijske zajednice“, te obrazloţeno da je operacija izvedena radi hapšenja tih osoba osumnjiĉenih za namjeru promjene ustavnog poretka Bosne i Hercegovine i ugroţavanje teritorijalne cjeline drţave. Spektakularnost akcije, teţina optuţbi te potom nemogućnost dokazivanja istih i puštanje na slobodu uhapšenih doveli su u ozbiljnu sumnju namjere i sposobnost drţavnih struktura. Ozbiljne sumnje u propuste drţavnih institucija, što se odrţava na širenje neistina i straha od islama i muslimana, pokazale su se i prilikom otkrića 54 kg eksploziva, 17. 02. 2010. g., kada je Elviz Aliĉić iz Mostara optuţio dvije osobe da su umiješane u transport eksploziva, od kojih je jedan bio predsjednik Medţlisa Islamske zajednice Jablanica. Imenovani je kasnije priznao da je dao laţan iskaz, ali je ostala sumnja da se radilo o obavještajno-policijskoj spletki s namjerom optuţivanja Islamske zajednice i kompromitacije muslimana. SuĊenje grupi Rijada Rustempašića, teroristiĉki napad na policijsku stanicu u Bugojnu, 27. 06. 2010. g., te kontinuirano plasiranje priĉa o vehabijama ili okupljanju naoruţanih vehabija u razliĉitim dijelovima Bosne i Hercegovine, priĉe o vehabijama su posebno plasirane iz entiteta Republika Srpska, iskorišteno je za jaĉanje propagande i sijanja straha kroz veliki broj objavljenih i emitiranih neprofesionalnih novinarskih priloga i sadrţaja. Primjera radi, novinar Federalne televizije Damir Kaletović, u povodu policijske akcije u Gornjoj Maoĉi izjavio je da su u ovom selu zaplijenjeni dokumenti koji ukazuju na planove o proizvodnji oruţja za masovno uništenje. Ova tvrdnja ni tada ni poslije nije dobila ozbiljnu potkrepu.
U martu 2010. g. otkriće spiska o postojanju 45 teroristiĉkih organizacija u BiH koje su povezane sa „islamskim“ terorizmom, koji je od strane Vijeća ministara poslan Ujedinjenim narodima, ponovo je ukazao na slabosti institucija Bosne i Hercegovine, što proizvodi vrlo negativne implikacije na ambijent u kojem ţive muslimani. Policija Republike Srpske, u augusta 2010. godine, tokom ramazana, izvela je akciju hapšenja pet bošnjaĉkih povratnika u Bosanskom Novom i Bosanskoj Dubici. U prvim informacijama iz policije Republike Srpske reĉeno je da se uhapšeni sumnjiĉe za teroristiĉke aktivnosti i da se radi o „vehabijama“. Uhapšeni su vrlo brzo pušteni na slobodu, ali je ova akcija ponudila još jedan dokaz o provoĊenju policijskih akcija i hapšenju muslimana bez valjanog povoda i opravdanja, izuzev ako nije cilj zastrašivanje bošnjaĉkih povratnika. “Taj dan ćemo još dugo pamtiti, odnosno nikada ga nećemo zaboraviti kao što će sjećanje na ‟92. godinu ostati u nama do kraja ţivota. Sve je podsjećalo na tu 1992. godinu kada su nas srpski policajci i vojnici hapsili i odvodili u logore. Srpska policija nas je ovom akcijom još jednom podsjetila koliko je sigurnost nas povratnika upitna i kako je malo potrebno da se poĉini zloĉin nad nama“, bio je stav bošnjaĉkih povratnika u Bosanskom Novom i Bosanskoj Dubici u povodu ove akcije.
U prilog kreiranju negativnog ozraĉja i podsticanja predrasuda prema muslimanima usljed propusta ili neprofesionalnih postupaka drţavnih institucija uvrštavaju se i izjave, bez jasnih dokaza, visokorangiranih drţavnih duţnosnika. Almir Dţuvo, direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA), 12. 07. 2010. g., izjavio je da u Bosni i Hercegovini vidi „potencijalnu opasnost od 3.000 osoba koje u svakom momentu mogu prevrnuti, da li zbog psihiĉkog ili nekog drugog stanja“ i napraviti teroristiĉki akt sa velikim posljedicama, te zatraţio da se radikalno izdvoji iz vjere i adekvatne zakone, obećavši da u tom sluĉaju za tri mjeseca tih ljudi više neće biti na slobodi. Ovakve izjave, bez dokaza, teško je razumjeti kao odgovorno i profesionalno postupanje, ali se njima podstiĉe ambijent netrpeljivosti. Ova se izjava koristi kao zvaniĉna potvrda da u BiH ima na hiljade muslimana potencijalnih terorista.
Ured ombudsmena Federacije BiH, u Godišnjem izvještaju o radu i stanju ljudskih prava u Federaciji Bosne i Hercegovine za 2008. i prvu polovinu 2009. godine, bez navoĊenja argumenata, konstatirao je da je vrh Islamske zajednice ”radikalan, klerikalan te da isti vrši pritisak na medije”.
U širenju islamofobije u Bosni i Hercegovini uĉestvovali su i pojedini zvaniĉnici meĊunarodne zajednice. Nakon sjednice Zajedniĉke komisije za odbranu i sigurnost Parlamenta BiH, koja je odrţana 12. jula 2010. g., Zlatko Miletić, direktor Federalne uprave policije, izjavio je da neki meĊunarodni krugovi hoće da se u BiH širi islamofobija. „Nama nije cilj da razvijamo islamofobiju, a iz meĊunarodne zajednice ima ljudi koji upravo to hoće“, kazao je Miletić. Šeme bošnjaĉkih politiĉkih, privrednih i vjerskih predstavnika koje su 2009. g. u javnost dospjele iz Ureda visokog predstavnika u BiH pokazale su nedobronamjernost i postojanje predrasuda u dijelu sluţbenika meĊunarodne zajednice.
U nastavku su navedeni neki od primjera netolerancije, širenja straha i predrasuda prema muslimanima i Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini od strane nosilaca javnih, drţavnih i politiĉkih funkcija.
11. 12. 2008., Milorad Dodik, bivši premijer Republike Srpske i sadašnji predsjednik RS
“To je za Republiku Srpsku neprihvatljivo: da nam sude sudije muslimani i da odbijaju ţalbu koja je pravno utemeljena. I mi mislimo da je to samo zato što su oni muslimani – Bošnjaci i da su negativno nastrojeni prema Republici Srpskoj, a mi vidimo ujdurmu koja je tamo napravljena.”
27. 2. 2009. Nebojša Radmanović, srpski član Predsjedništva BiH
„U dijelu Islamske zajednice ima zagovornika rata“, izjava za agenciju Tanjug.
22. 05. 2009., Ministarstvo vjera Vlade Srbije
Ministarstvo vjera navodi da je kontroverzni reisu-l-ulema Islamske zajednice BiH Mustafa Cerić, jedan od nekoliko bošnjaĉkih politiĉara koji su imali pristup tajnim ratnim finansijskim fondovima i tvorac ideje o Bošnjacima kao dijelu turskog naroda, kao i hegemonistiĉke velikobošnjaĉke ideologije o bosanskoj naciji od tri etniĉke grupe.
"Reis Cerić negira postojanje srpske nacije u BiH", navelo je Ministarstvo vjera Srbije i ocijenilo da je on prilikom posjete Islamskoj zajednici u Srbiji od 17. do 20. maja "uputio vrlo prijeteće i uvredljive poruke Republici Srbiji".
"Cerić je podrţavao i secesiju Kosova i Metohije. Javnost, stoga, opravdano postavlja pitanje da li reis Cerić prijeti Republici Srbiji ratnim obraĉunom po bosanskom ili kosovskom scenariju i šta tako nepromišljena osoba uopšte radi u našoj zemlji?", istiĉe se u saopćenju. Ministarstvo vjera Srbije navodi da je i "pored ove opasne prijetnje koju je uputio Republici Srbiji, a koja je na istom zloslutnom tragu kao i njegova ideologija da srpska nacija u BiH ne postoji, reis Cerić je neosnovano i drsko izjavio da se ‘u Srbiji krše ljudska prava muslimana'". Kako je primijetilo Ministarstvo vjera Srbije, "vjerski poglavar muslimana u BiH, koji negira postojanje srpske nacije u toj susjednoj zemlji i time Srbima uskraćuje pravo na postojanje", optuţuje Republiku Srbiju za "kršenje ljudskih prava muslimana".
"Nepristrasan posmatraĉ moţe samo da se upita dokle doseţu granice Cerićevog licemjerja. Naravno, izmišljotinu o ‘kršenju ljudskih prava muslimana’ odmah su demantovali ugledni politiĉki i vjerski lideri Bošnjaka i muslimana u Republici Srbiji", navodi se u saopćenju. "Ministarstvo vjera Republike Srbije primilo je k znanju rijeĉi reisu-l-uleme Mustafe Cerića i ozbiljno shvatilo prijetnje koje je ovaj vjerski poglavar direktno i indirektno uputio Republici Srbiji i njenoj bezbjednosti. Zbog toga smatramo da Mustafa Cerić ne zasluţuje da bude dobrodošao gost u našoj zemlji", zakljuĉuje se u saopćenju. (SRNA)
05. 08. 2009., Milorad Dodik, bivši premijer Republike Srpske i sadašnji predsjednik RS
Za Dodika je "Cerićevo ponašanje neprimjereno" i kaţe da ne treba smetnuti s uma da je "on, sigurno, vaţan ideolog prije svega politike islama na ovim prostorima i ĉovjek koji se direktno miješa u unutrašnja pitanja ne samo BiH nego i regiona". Dodik je rekao da je Cerić, sasvim sigurno, jedan od onih koji ţele da na projektu panislamske ideologije promoviše voĊstvo muslimana u regionu na šta su "nasjeli ĉak i pojedini Evropljani". "Cerić neće prestati sa remetilaĉkim izjavama, a ono što je vaţno je da se ta njegova aktivnost prepozna i da se na pravi naĉin odreaguje", poruĉio je premijer Srpske. (Radio-televizija Srbije)
01. 10. 2009., Milorad Dodik, bivši premijer Republike Srpske i sadašnji predsjednik RS
"Mi moţemo razgovarati s predstavnicima SDA i Stranke za BiH. MeĊutim mislim kako nije realno oĉekivati da razgovaramo s Islamskom vjerskom zajednicom, a znamo da je ona glavni faktor kod Bošnjaka kada je rijeĉ o politici", kazao je Dodik. (Fena)
06. 11. 2009., Dru Engl, tuţilac i šef Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Suda Bosne i Hercegovine
Tuţilac Dru Engl na roĉištu pred sudijom za prethodni postupak Suda Bosne i Hercegovine zloupotrijebio je termin „šerijat“ u funkciji inkriminacije uhapšene grupe Rijada Rustempašića protiv koje se vodi postupak pred Sudom BiH. Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice, ne ulazeći u opravdanost pravne kvalifikacije djela i ograĊujući se od svih protuzakonitih radnji bilo koga te mogućih ekstremistiĉkih tumaĉenja islama koje zastupaju pojedinci i grupe, a koja nisu u skladu sa sluţbenim tumaĉenjem islama u institucijama i ustanovama Islamske zajednice, ukazalo je na neprimjerenu i neprihvatljivu zloupotrebu termina „šerijat“ u optuţnici, kao inkriminirajućeg elementa.
27. 01.2010., Patrijarh srpski Irinej
„Mi znamo šta je otprilike filozofija i psihologija islama. Oni kada su u manjem broju umeju da se ponašaju i da budu korektni. Kada postanu ravni po broju, onda oni već diţu glavu, a kada postanu nadmoćni i superiorni, ĉine pritisak ili da se isele, ili da se priĊe njima. To je filozofija islama." (www.blic.rs/Vesti/Tema-Dana/174003/Patrijarh-Irinej-Krajnje-vreme-za-susret-sa-papom)
05. 02. 2010., Emil Vlajki, potpredsjednik Republike Srpske
„Vehabije su svi oni koji traţe navodno graĊansku drţavu BiH misleći pritom da će, zahvaljujući svojem najbrojnijem stanovništvu, urediti BiH po neevropskim principima.
Konaĉno, vehabije su svi oni dijelovi meĊunarodne zajednice koji favorizuju stvaranje muslimanskih entiteta i drţava na Balkanu, Kosmet, Crna Gora, Makedonija, Sandţak, Federacija BiH, koji efikasno prave Veliku Albaniju i uspostavljaju ‘zelenu transverzalu’ od Istanbula do Beĉa, i koji su zasigurno najveći zloĉinci na ovim podruĉjima…
Vidljivo je da ima i previše vehabija u BiH o kojima tuţilaštvo ni ne sanja. Teško je da bi se mogli svi pohapsiti, a konaĉno, ako bi Tuţilaštvo BiH bilo dosljedno, moralo bi uhapsiti i samo sebe, pošto je ono najmraĉnija vehabijska ispostava." (Nezavisne novine/Srna)
16. 04. 2010., Slavko Jovičić, poslanik SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH
O prijedlogu zakona o zabrani nikaba: "Do prijedloga ovog zakona došlo je, izmeĊu ostalog, jer u institucijama BiH ima veliki broj lica koja se oblaĉe prema religijskim propisima, po strogim islamskim zakonima, u skladu sa šerijatskim obiĉajima." On kaţe da u Sarajevu, kao većinskom islamskom gradu, više od 95 odsto jednog naroda oblaĉenje po strogim islamskim pravilima doţivljava kao normalnu stvar. "Malo ko reaguje na takav naĉin oblaĉenja. Moglo bi se dopustiti da se studenti na Islamskom fakultetu oblaĉe u skladu sa islamskim obiĉajima, ali na drugim javnim mjestima to bi trebalo zabraniti. U pozorištu, recimo, ne bi trebalo da je moguće pokriti lice, a naroĉito u institucijama vlasti BiH." (Fokus)
02. 08. 2010., Raffi Gregorian, OHR, zamjenik visokog predstavnika u BiH
Raffi Gregorian, bivši zamjenik visokog predstavnika u BiH, prije napuštanja BiH, august 2010. godine, u javnom istupu na javnom servisu Federalne televizije vrijeĊao je reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića. Gregorian je u svom oproštajnom medijskom istupu reisu-l-ulemu nazvao licemjerom, kazavši da je poĉeo davati licemjerne komentare i iznositi neistinite optuţbe protiv njega. (Emisija „60 minuta“, FTV)
02. 09. 2010., Demanti laţnih iskaza
Glasnogovornik Ortodoksne crkve u Jerusalemu Issa Elias Issa Musleh, u ime patrijarha Teofila III, demantirao je i negirao taĉnost navoda Milorada Dodika iznesenih na konferenciji za štampu u Banjoj Luci nakon posjete Izraelu. U pismu Ambasadi Palestine u Sarajevu istiĉe se da se patrijarh zaĉudio i osudio izjave Milorada Dodika „njihovu formu i sadrţinu kao i temu, posebno zato što njegova eminencija predvodi Ortodoksnu crkvu, majku svih crkava, i vodi raĉuna o svom pozvanju, svojim sljedbenicima i svom stadu“. Nadalje, u pismu se Dodikovo pripisivanje izjava jerusalemskom patrijarhu kvalificira kao „sramotno i neosnovano“, i moli palestinski ambasador da „u ime Ortodoksne crkve u Jerusalemu, i u ime njegove eminencije“ objasni ovo pitanje nadleţnim u Bosni i Hercegovini, izraţavajući nadu da se sliĉne stvari neće ponavljati.
Milorad Dodik, na konferenciji za novinare u Banjoj Luci 18. 08. 2010. godine, izjavio je da mu je tokom posjete Izraelu patrijarh jerusalemski Teofil III prenio kako se nekoliko puta sastao s reisu-l-ulemom Mustafom Cerićem, koji mu je objasnio da je BiH zemlja Bošnjaka i da oni koji to ne prihvataju mogu otići iz ove zemlje. (Mina)
22. 09. 2010., Rajko Vasić, sekretar i portparol SNSD-a
U kolumni „Saĉuvaj me Boţe muslimanskog antifašizma“, muslimane iz BiH optuţio da su masovno stali uz njemaĉki fašizam te da su muslimani gori od ustaša i ĉetnika. „Sumnjivo je kada muslimani priĉaju o antifašizmu… Poznato je da su muslimani, bogate ĉaršijlije i vjerski sluţbenici, listom stali uz okupatorske Nijemce i slizali se s njima prisnije nego ijedan ustaša ili ĉetnik.“ Vasić je u 2010. godini napisao dosta sliĉnih tekstova o islamu i muslimanima. (http://vasicrajko.blogspot.com/2010/09/sacuvaj-me-boze-muslimanskog.html)
20. 10. 2010., Emil Vlajki, potpredsjednik Republike Srpske
„Ako (Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske) bude iskren u suprotstavljanju meĊunarodnoj zajednici, kao i u tome da se ovo podruĉje brani od islamizacije, ja ću s njim iskreno suraĊivati i pomoći ću mu svom svojom snagom i inteligencijom."
On je najavio da će aktivno sudjelovati u politiĉkom ţivotu RS i da će mu prioriteti biti borba protiv islamizacije. „Znajući da ih (SDP BiH i SDA) podrţava Amerika, koja ţeli unitarizaciju BiH na raĉun Srba i Hrvata i provodi vrlo intenzivan proces islamizacije na ovim prostorima, oni maštaju o neĉemu za što se nadam da se nikad neće ostvariti“, rekao je Vlajki, dodajući da ostvarenje njihovih ciljeva zavisi od ishoda borbe izmeĊu SAD-a, koje nameću i podrţavaju islamizaciju, i EU, kojoj nije stalo da se to dogodi. Vlajki drţi kako ulazak BiH i RS u NATO neće sprijeĉiti islamizaciju ovog podruĉja. (Novi reporter)
Lakše nekomm razbiti facu nego mu objašnjavat (temelj)
vala ti mene ponekad zbunjujes svojim postovima, al’ hajd :S
Gdje nema jake države onda je sve moguće :(((
Temelj, meni bi bilo najlakše nasmijati se na opasku. To sam i učinila na prvu, kad sam pročitala komentar i uporedila ga s Ajnštajnovom izrekom. No, na drugu, malo porazmislivši, shvatila sam opasnost toga što si napisao.
Jeste (naj)lakše, ali nije (naj)bolje. To je samo zadnja linija, ona konačna, kad se više nema gdje i kada nož pod grlo djeteta stave bez obzira što su nam agresija, svo zlo, genocid, pogrom, krv i neukopane, neobilježene kosti još uvijek pred očima, a krici u srcu. U suprotnom, gdje je ona kritična linija koja dijeli sljedbenike dobra od sljedbenika zla? Dobri ljudi se smiju nasiljem braniti tek kada ih nasiljem napadnu. U ovom konkretnom slučaju, riječ je o verbalnom nasilju koje nastavlja genocidnu politiku. Na takvu vrstu nasilja može se odgovoriti samo verbalno, ponovo uz trud da se sačuva kritična linija razlike između sljedbenika dobra i sljedbenika zla. A to je uporno, jasno i glasno objašnjavanje.
(Istinita istorija sporo se piše, a brzo se vrti).
Ra, što to?
Zlaja, imamo jake države i na Zapadu, pa se ponovo neke slične stvari i izjave dešavaju u javnom diskursu i to sve češće i sve snažnije. Kapitalno je pitanje da li je civilizacija uopšte sposobna roditi efikasnu pravnu državu? Ako poznaješ takvu koja je relativan duži vremenski period postojala u istoriji, molim te da je navedeš. Ja je nisam prepoznala.
Mislim da je ovo mnogo dublji problem.
Zapad ne želi (uključujem tu i SAD i EU) da Dodika, samo jedan primjer, makne što bi otvorilo prostor da ga procesuiraju za kriminalne radnje. Kao što, sasvim je očigledno, Kancelarija visokog predstavnika ne želi nametnuti Zakon o zabrani negiranja genocida, na primjer, a dosada je nametnut ini broj zakona.
Imamo i na zapadu. Istina je. Oni često svakako nevole muslimane. Naročito zadnjih 10 godina.
Ipak,kod njih i kod nas ima velike razlike.
Ali iskren odgovor je “Ne znam NOISe, niti jednu tako jaku državu.”
Tačno, ima razlike, ne smije se BAŠ TOLIKO.
Mislim da takve države zapravo nije ni bilo Zlaja. Dok se god ljudi kao vukovi budu udruživali tukući drugačijeg (ne mora ni biti drugačiji, da se razumijemo, treba samo u određenom trenutku biti malobrojniji, pa čak i za zeru, i imati bar jednu drugačiju specifičnost), takve države neće ni biti. A razlog? Šta pokreće takve da to učine? Hmmm, biću prosta, dovoljno je da ih se okupi grupica kojima žene ne daju ….. i da im (ženama) ne smiju pisnuti, npr., … tolika je banalnost potrebna. Takve države neće biti dok u njoj i određena manjina, ali vrlo glasna i bijesna, živi živote obojene privatnom frustracijom iz bilo kog razloga. Mislim da su religijske, etničke, nacionalne, ekonomske, rasne, jezičke, kulturološke razlike samo detalj oko kojeg se isplete scenario podesan za kasniji istorijski zapis.
Na žalost, isuviše sam rezignirana da bih komentirala, pokušavam se skoncentrisati na mikro (sredi sebe i jedan nevaljalac manje:))…islamofobija, ksenofobija, mizoginija…naročito prva…sve ih znam, čak sam i kao vegetarijanac bila maltretirana,pušači su na tapetu…
“(sredi sebe i jedan nevaljalac manje:))” – ključno.
E sad, kad bi ovo ključno postalo globalni društveni standard, linija ljudskog minimuma…
Što bi moj poznanik Libijac rek'o na ovakvu vrstu misaonog SF-a: “Eh, da su babi krila…!”
Tek kad sam dobila klince, shvatila sam koji je to jebeni trud napraviti LJUDE od njih. Naročito dječake (opasna generalizacija). Osjećaji za koje sam bila sigurna da su ljudske a priori, empatija i nesebičnost naročito, se (eureka) moraju učiti i trenirati! Inače nastanu sebični i netolerantni ljudi. Pogledaj dječaka na ovoj slici: http://www.bitno.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/dodik-pomaze-natalitet-u-hercegovini, kolike su šanse da bude islamofob? Velike, najveće. Za tatu je svakako kasno.
Eeeeeeeeeeee, da, situacija je slična i kod mene. Generalizacija jeste, ali nije da u stvarnosti nije, bar dijelom, utemeljena. Mislim da je objektivna procjena da sa dječicima, budućim muškarcima, jeste dijelom teže.
Jesu ti osjećaji ljudski a priori, ali je pitanje gdje su ljudi, ljudi naših generacija, majke i očevi, otputovali, gdje su se od ljudskog odmakli. A jesu i sve više se od ljudskosti odmičemo. Pokažeš ti svojim dječacima u vašem domu vlastitim primjerom dobre ljudske osjećaje i ponašanja, ali svoje dječake na oblikuješ sami ti i njihov otac, oblikuju ih ini formalni, a, mnogo više, neformalni, nametnuti ili prihvaćeni, uglavnom više frekventni autoriteti. Oni što ih društvo nudi. E takav je autoritet u manjem entitetu taj gospodin (uzdržaću se od nazivanja njega pravim imenom). Početne šanse za tog dječaka da ne postane islamofob, između ostalog, su minimalne. Ali ima jedna kvaka, samo jedna kvaka. Ljubav. Možda se dječak sa slike zaljubi u muslimanku, možda izrodi djecu sa njom i ostvari miran i nježan dom. Male šanse, ali ipak postoje.
Sve će njihove vojske, stvarne i pseudo, potrati, ali ljubav nikad ne.
Pozdravljam te puno.