Surfam Mrežom jučer…, zapravo ukucam u address bar direktnu web adresu OHR-a (ohr.int), kad me prebaci na onu tražilicu bing. Rezultati – prvo službena stranica Kancelarije visokog predstavnika u BiH, a slijedi nešto o ohru na Wikipediji. Kliknem ja (http://en.wikipedia.org/wiki/Ohr_Ein_Sof ), kad imadoh šta vidjeti – "Ohr (‘svjetlost’; hebrejski: אור; množina: ohros/ohrot – ‘svjetlosti’; hebrejski: אורות) središnji je kabalistički termin (od Kabala – http://en.wikipedia.org/wiki/Kabbalah , op.aut. ) u jevrejskoj mističnoj tradiciji.". Hmmm, svojevremeno sam čitala nekakve kabalističke tekstove, po preporuci s obzirom da ama baš ništa o ovoj ezoterijskoj misli nisam znala. Ili zaboravih ili i ne naiđoh u tim tekstovima na Ohr. Trenutno je nebitno. Nekoliko me je držala misao, dilema, sumnja da li je ta skraćenica OHR ( od Office of the High Representative in Bosnia and Herzegovina) nastala slučajno ili…?
Ah, avaj, u slučajnosti ne vjerujem, nikada nisam.
Surfam dalje i… fotografija naslovnice nekakvog kabalističkog teksta, knjige.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/NotesonKabbalah.jpg[/IMG]
Hmmm, nikada to nisam primjetila do tada. KABBALAH – KABBA (kao Kaba – http://bs.wikipedia.org/wiki/Kaba ) i ALAH. Semitski narodi, semitski jezici, semitske religije… za moje shvaćanje zapravo semitska vjera. Interesantno je razmišljati o ovim zajedničkim korijenima. Jezici, živi jezici i oni nestali, toliko mnogo, između ostalog, otkrivaju o nama.
Pročitah danas i jedan vrlo interesantan tekst ovdje na bloggeru. Ok., dosta je toga očigledno uzeto, kopirano bez navođenja izvora, ali ipak vrlo interesantno i znalački subimirano. Jučer mi je misli zaokupila i jedna rečenica koju pročitah u okviru dužeg citata kod poligrafa ( http://poligraf.blogger.ba/arhiva/2011/09/12/2864303 ) – "Pogrešna mišljenja imaju iz straha od pogrešnih mišljenja svih drugih Malih ljudi.".
Toliko mnogo kakofonija, misli, zujalica. Ponekad mi nije jasno, nikada mi zapravo neće biti jasno… Šta je lakše uspostaviti – univerzalni red, poredak ili univerzalni nered, haos? Da li je red, iz ljudske perspektive gledajući, zapravo nered drugim bićima? Koliko se ono što je red za Boga razlikuje od onoga što je red za čovjeka? Da li čovjek uopšte može pojmiti i trunčicu onoga što je nered iz Božije perspektive? Da li Bog uopšte zna šta je nered u onom nekom apsolutnom smislu nereda?
I tako… Nižu se pitanja. Jednom sam napisala nešto u smislu da sam svjesna da je ovo Svijet pitanja i da ne žurim, a osobito i ne žudim (doći će kada dođe) na Svijet odgovora. Ono za čim žudim, ne toliko trenutno, ali jesam ranije mnogo, ipak su odgovori. Pa se pitam kakvo će mi stanje biti nakon što ih dobijem ili zaslužim (uzmite kako hoćete)?
Šta ako ostanem u stanju vječitog neznanja? Šta ako sam znala, pa mi se nije sviđalo, pa sam zaboravila?
Komplikovanje umara. Drugo je to, naše ime za Sizifa. Jednostavnost zna biti dosadna, ali se tako lijepo vratiti njoj nakon trenutaka sizifovanja. Šta sam danas i koliko sam truda uložila da mi jednostavnost bude lijepa, ugodna? Moju mi jednostavnost nisu poklonile slučajnosti. Ne, u njih ne vjerujem.
Odoh svojoj jednostavnosti, ali ne prije nego što vam kažem da vas volim 🙂
Težnja ka jednostavnosti je težnja ka savršenstvu. Nije laka. 😀
Ma, hmmm…
Šta znam, može biti tako, a može biti i da nije tako. Valjda zavisi o kojem nivou jednostavnosti razmišljamo.
Uslovno rečeno, da li posmatramo neku svakodnevnu jednostavnost, na koju sam ja mislila, ili neku višu jednostavnost u smislu realnosti našoj spoznaji nedostupne ili ograničeno dostupne. S onoliko misaonih kapaciteta kojima raspolažem, mislim da je tvoja tvrdnja tačna kada se radi o ovoj potonjoj jednostavnosti.
Iskustvo mi govori da je unutrašnje stanje (relativnog) mira preduslov za svakodnevnu ugodnu jednostavnost…